Izvor: BanjalukaLive.com, 15.Jul.2014, 13:43   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Vrbaske plaže 'evropejske'

Ljepota (žene i muškarca) je prolazna – a ljepota rijeke – neprolazna. A na svakoj divinskoj rijeci postoje plaže. O njima danas pričamo. Abacija i Studenac su mondenska banjalučka kupališta. Abacija se prostire desnom obalom Vrbasa, na prostoru između Zelenog i Gradskog mosta. Na tom mjestu rijeka smiruje tok, koji se uzvodno, od Sitara, dodatno ubrzava koritom suženim bezbrojnim sedrama i ostacima brana nekada poznatih vrbaskih mlinova. Između kultne kafane "Dajak" (koja se nekada >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << zvala "Alibaba") pa uzvodno, sve do Sitara, češljevi vrbaskih sedri prosijecaju površinu brze rijeke. Te stijene podvodne, ljeti strše nad vodom, a s jeseni i zimi pretvaraju se u kandže u kojima završavaju grane, pa i čitava stabla koje kiše i bujice izvaljuju uzvodno. Sedre, te tamne mase okamenjenih riječnih korala, koje i nekad najvještije plivače umiju strahom prožimati, prorjeđuju se nizvodno, no rijeka je još brza, a onda stijene smjenjuje šljunkovito korito koje Vrbas, tu mušku i žestoku rijeku, polagano umiruje... Nizvodno od Zelenog mosta rijeka je "krasotica". Osvježenje pruža i neplivačima. Abacija se proteže na oko dvije stotine metara desne obale. Јoš u vrijeme Austrije, a naročito između dva svjetska rata, bilo je to kupalište rezervisano za Banjalučane koji su ovdje dolazili da se vide i da budu viđeni. Osim pokretnih ("portabl") kafanica, sladoledžija i ćevabdžija, na Abaciji je postojala i kafana-restoran sa živom muzikom i kabinama za iznajmljivanje. O tome svjedoče sjećanja "rahmetli" (pokojnog) uglednog veterinara Fikreta Bahtijarevića, profesora Mehmeda-Mede Selmana, i slavnog ginekologa (nažalost, i on je negdje na nebu) Јosipa Јovića-Šovera... Vozači dajak-čamaca, tog autohtonog vrbaskog plovila, imali su ovdje stalnu promenadu, ali i 'štaciju'. Јer, trebalo je pokazati mišiće, ali prije svega svježe obojen čamac sa originalnim "špicom" (pramcem). Današnji oblik, performanse i standarde dimenzija čamcu je odredio stolarski radnik Ivica Makor (tridesetih godina 20. vijeka) a realizovao majstor Hakija LJubović iz Doca, naselja koje se i danas stere lijevom obalom Vrbasa nakon ušća Crkvene... Sam dragi Bog zna koliko se djevojaka u ovim čamcima prikazivalo kao na modnoj reviji, a stariji Banjalučani tvrde da su mnoge ljubavi počinjale upravo na Abaciji. Posredstvom čamca. Svakako. Abacija, i preko puta, na lijevoj obali Vrbasa - Studenac, odnosno Afganovo vrelo, živjeli su ljeti (praktično!) danju i noću. S prvim sumrakom, kupači bi ove plaže napuštali tek da bi se preodjenuli, i kupaće kostime zamijenili pantalonama od panama-platna, i ljetnjim pamučnim košuljama, a dame bi se – za večernji izlazak na Abaciju – oblačile u lagane, lepršave haljine čije krojeve bi 'skidale' sa junakinja holivudskih filmova. Nizovi električnih raznobojnih sijalica pretvarali bi, s večeri, Abaciju u prostor za sastanak i izlaske. Muzička kapela je repertoar prilagodila modernijim plesovima, ali za starije Banjalučane (koji večeri vole provoditi uz mezu, piće i sevdalinku koja dušu razgaljuje) pjevala je legendarna Vuka Šeherović. Dajaci bi Vrbasom jezdili i mrakom. Do duboko u noć. Za tu priliku, u čamcima su svijetlili fenjeri. I dok bi majstor-dajaklija gurao plovilo, iz njegove 'galije' razlijegala se pjesma momaka i djevojaka koju su pratili zvuci gitare, harmonike, okarine ili usne harmonike... I nikad se nije pouzdano saznalo - kome je ljepše: da li onima na obali (što uživaju u ljepoti muzičkog i iluminiranog defilea na rijeci) ili onima u čamcima koji se međusobno pjesmom takmiče... Ništa skromnija nije bila noć na Studencu. Šta više – Vrbaslije s ove i 's one strane' vječito su pothranjivali plemenito rivalstvo. Naime, koji (i čiji) čamci su elegantniji, a čije (i koje) djevojke u 'špicu' ljepše, i konačno – koja 'riječna posada' ima bolje pjevače i muzikante? Ovi defilei obavezno su prolazili ispod Gradskog mosta, ispod zidina Kastela, pa sve do ušća (danas betonom sakrivene rječice) Crkvene. Ti večernji i noćni izleti bili su predivni za oko običnih prolaznika, koji bi se u grupama, zadržavali na Gradskom mostu; uživali u lijepom prizoru i još ljepšoj muzici. U Španiji se, koncem tridesetih godina 20. vijeka, razgarao građanski rat. U njemu je, na strani socijalista, ratovalo i nekoliko desetina Banjalučana. Nostalgične i pjevne melodije, sa tog ratišta, stizale su do Banjaluke. Flamenko i gitare postali su svakodnevica (ili svakonoćnica) vrbaskih obala, a 'hit' su predstavljale kompozicije koje je, tih godina, pjevala nezaboravna Imperija Argentina... (Slavko Podgorelec/ RTRS)

Nastavak na BanjalukaLive.com...