Izvor: BanjalukaLive.com, 02.Nov.2015, 17:08   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Svi smo hronično neispavani

Britanski i američki naučnici tvrde da dnevne obaveze u školi i na poslu nisu u skladu sa prirodnim ritmom budnosti i spavanja. Mladi od 14 do 24 godine su najviše ugroženi od svih socijalnih grupa Omladina gubi 10 sati sna svake nedjelje zato što im škola počinje prerano, i što školski sistem ignoriše prirodni cirkadijalni ritam djece i tinejdžera. Zbog nedostatka sna, mladi su iscrpljeni, frustrirani, anksiozni i skloni gojenju, upozorio je profesor Pol Keli sa oksfordskog Instituta >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << za san i cirkadijalnu neuronauku. Profesor Keli, rekao je za "Gardijan" da cijela britanska nacija pati od nedostatka sna, počev od zaposlenih kojima je nametnuto potpuno pogrešno i neprirodno radno vrijeme, koje se ne poklapa sa biološkim unutrašnjim satom čovjeka. Školarci su, po njegovom mišljenju, ugroženiji od ostalih grupa, čak i od ljekara sa noćnim dežurstvima. "Mi smo generalno nenaspavana nacija, ali mladi uzrasta od 14 do 24 godine su najviše ugroženi od svih socijalnih grupa. To ozbiljno utiče na njihovo fizičko i mentalno zdravlje", kaže prof. Keli. Govoreći na Festivalu nauke u Bredfordu, profesor Keli je pozvao javnost na potpunu izmenu školskog sistema, odnosno odlaganje vremena početka prvog časa, kako bi "popravili život mlade generacije". Keli je zajedno sa kolegama, neuronaučnicima Raselom Fosterom i Stivenom Loklijem, izveo eksperimentalno istraživanje u 100 škola u Velikoj Britaniji, tako što je pomjerao vrijeme prvog časa za pola sata, sat ili više. Došao je do zaključka da djeca do 10 godina treba da kreću u školu od 8.30 ili kasnije, tinejdžerima od 16 godina časovi treba da počinju u 10 sati, a osamnaestogodišnjacima tek u 11 časova. Preporuke su zasnovane na dubljem razumijevanju cirkadijalnog ritma, prirodnog ritma budnosti i spavanja, koji određuje optimalne nivoe koncentracije i radne sposobnosti. Evo kako profesor Keli to objašnjava: djeca u 10. godini prirodno se bude oko 6.30, u 16. se vrijeme buđenja po biološkom ritmu pomjera na osam, a sa 18, unutrašnji sat govori da je vrijeme za ustajanje tek oko devet ujutru. Kada, na primjer, starijim adolescentima sat zazvoni u sedam ujutru, to je isto kao kada bi se njihov pedesetogodišnji profesor svakog jutra budio u 4.30! Na opaske da bi rješenje u tom slučaju bilo da djeca ležu u krevet ranije kako bi se naspavala, ovaj naučnik kaže da rano leganje ne može da nadomjesti rano ustajanje: "Biološki ritam je kontrolisan određenom vrstom svjetlosti. U našem mozgu postoji takozvani glavni sat i on kontroliše cirkadijalni ritam. Ovaj glavni sat se sastoji iz mreže moždanih ćelija i nalazi se iznad ukrštanja vidnih živaca. Glavni sat utiče na dnevno-noćni ritam, na pospanost i budnost, na lučenje hormona, na tjelesnu temperaturu i druge važne funkcije. On diktira kada nam je vrijeme za spavanje i buđenje. To je isto kao i što ne možemo da kontrolišemo otkucaje srca", kaže Keli. Hormoni na koje utiče ovaj glavni sat jesu između ostalog hormoni rasta i melatonin. Melatonin je takođe vezan za spavanje: manje melatonina, manje spavanja, a san je značajan za oporavak i odmor tijela i mozga. I zaposleni bi imali koristi od kasnijeg ustajanja i polaska na posao. Radni dan bi, prema mišljenju stručnjaka sa Oksforda, takođe trebalo da prati ritam budnosti i spavanja koji se razlikuje od tinejdžerskog. "Sa ovakvim tempom radnog vremena, od devet do pet, zaposleni uzrasta od 24 do 35 godina, gube dnevno od sat do sat i po sna. Tek u 55. godini biološki ritam spavanja se izjednačava sa ritmom desetogodišnjeg djeteta", objašnjava dr Keli. Nisu se samo Britanci bavili istraživanjem idealnog tajminga za buđenje i njegovim uticajem na produktivnost, fizičko i mentalno zdravlje. Prošle godine je Američka akademija za pedijatriju upozorila na manjak sna kod većine adolescenata. Sa tim se složila i američka Nacionalna federacija za spavanje koja je navela da čak polovina američkih tinejdžera ne spava dovoljno tokom školske godine. Tinejdžeri su biološki programirani da ležu kasnije u krevet, što se ne uklapa sa ranim jutarnjim ustajanjem i početkom prvog školskog časa. Istraživači su tako utvrdili da tinejdžerima svakodnevno nedostaje sat i po sna, što ima ogromne posljedice na njihove sposobnosti u učionici i izvan nje. Tako se stvara pogrešno mišljenje da su tinejdžeri lenji i "smoreni", a u stvari, oni su - nenaspavani. Majkl Braus, klinički psiholog i stručnjak za poremećaje spavanja, kaže da su tinejdžeri vrlo često izvan biološkog ritma: - Ako dijete kome treba od osam do devet sati sna, spava samo sedam, vremenom će upasti u jednu vrstu depresije koja značajno utiče na opšte stanje organizma, akademske i atletske sposobnosti. Nekoliko različitih studija je pokazalo da pomeranje polaska u školu za pola sata ili sat kasnije direktno utiče na bolje ocene i bolji prosjek kod đaka. Vodeći se ovim istraživanjima, Erik Peterson, direktor škole "Sveti Đorđe" na Roud Ajlendu, pomjerio je početak časova sa osam na pola devet ujutru, da provjeri da li će polusatna promjena da ima bilo kakav efekat na rezultate školske djece. I, bio je iznenađen. - Za polovinu se smanjio broj žalbi dece na umor u našem zdravstvenom centru, kao i bolesti kao posljedice umora odnosno pada imuniteta. Za 35 odsto se smanjio broj povreda i nezgoda koje su uglavnom bile posledice pospanosti. Jednostavno, deca su bila opreznija i koncentrisanija, i manje pospana tokom školskih časova. Stručnjaci apeluju na sve školske sisteme da razmotre pomeranje početka časova i prilagođavanje biološkom ritmu djece i tinejdžera, jer to ozbiljno utiče na mentalno i fizičko stanje kod školaraca. San je podjednako važan kao i vazduh, voda ili hrana, kažu u Američkoj nacionalnoj fondaciji za spavanje. Izvor: Večernje novosti

Nastavak na BanjalukaLive.com...