Izvor: BanjalukaLive.com, 23.Jan.2015, 14:33   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pokojnike niko neće!

U RS se sve češće dešava da tijela ljudi preminulih u bolnicama nema ili jednostavno neće niko da preuzme i sahrani, zbog čega ona danima leže u mrtvačnici, da, na kraju, obavezu posljednjeg ispraćaja mora da preuzme lokalna zajednica. Takođe nije retkost da, kad dođe vreme izlaska iz bolnice, po starije i uglavnom nepokretne pacijente odbijaju da dođu rođaci, čak i djeca, pa moraju da reaguju socijalne službe i policija?! Ovo je Pressu RS potvrđeno u bolnicama širom Srpske, u >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << kojima kažu da je često prava lutrija da li će se neko pojaviti, preuzeti tijelo i sahraniti ga, ili će ono danima ležati u mrtvačnici. Na patologiji u Univerzitetskoj bolnici - Kliničkom centru (UB-KC) Banjaluka već sedam dana je tijelo žene koja je preminula u 51. godini, za šta ne haje ni njena majka, niti djeca?! Ranko Palačković, predsjednik Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS, koji je zaposlen u ovoj zdravstvenoj ustanovi, kaže da ovo nije usamljen slučaj "dizanja ruku" od preminulih očeva, majki ili rođaka. "To se dešava sve češće! Mislim da ovde nije reč toliko o nemaštini, koliko o nezainteresovanosti djece šta će biti sa njihovim roditeljima. Očigledno, najbitnije im je da nisu njima na teretu?! Najprije ih smjeste u neki starački dom, da bi ti ljudi, koji su uglavnom bolesni, uskoro završili u nekoj bolnici. Tu ih rijetko ko posećuje, da bi, kad umru, bila prava umjetnost ući djeci u trag da preuzmu tijelo pokojnika", ističe Palačković. Prema njegovim riječima, slično se dešava i u slučaju liječenja, kad pacijente nema ko da izvede iz bolnice, ni da ih njeguje. "Onda kontaktiramo sa Centrom za socijalni rad i policijom, a uglavnom je riječ o nepokretnim i teško bolesnim ljudima. Takođe, često se dešava da takve pacijente neko samo dovede do ambulante i ostavi ispred", naglašava Palačković. Dr Mirko Sovilj, direktor prijedorske Opšte bolnice, kaže da je lani jedan pacijent preminuo, da bi tek nakon pet-šest mjeseci bliži rođak došao po njegove stvari u bolnicu. "Pošto ovaj pacijent nije imao djece, troškove sahrane je na sebe preuzelo udruženje penzionera. Pretpostavljamo da rođak ne bi došao po stvari, da u njima nije bio ključ stana, koji je kasnije vjerovatno bio predmet ostavinske rasprave", kaže dr Sovilj. On, takođe, potvrđuje da se dešava i da Služba hitne pomoći pokupi čovjeka kojem pozli, ali da ni za vrijeme liječenja, ni kasnije, niko, pa čak ni djeca, ne žele da se brinu o njemu. Sociolozi objašnjavaju da, pored materijalne, naše društvo sve više tone i u moralnu krizu, oličenu u krajnjoj nebrizi za stare i bolesne, čak i kada su u pitanju i njihova djeca. "Činjenica je da je mnogo onih koji nemaju nikog od bliže rodbine, zbog čega nije čudno kad nema ko da se brine o njima ili da ih, kad za to dođe vrijeme, sahrani. Međutim, poražavajuća je činjenica da bolesnim i starim ljudima njihova djeca okreću leđa. Ili kad deca odbijaju da preuzmu telo oca ili majke iz bolnice i da ga sahrane?! Ovdje, svakako, nije presudan materijalni momenat, odnosno nemaština, nego je riječ o sebičluku i bezosjećajnosti", smatraju sociolozi, piše "Press RS".

Nastavak na BanjalukaLive.com...