Izvor: BanjalukaLive.com, 11.Maj.2015, 15:09 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Mit o bezuslovnoj ljubavi
Predstava o bezuslovnoj ljubavi, u kojoj je neko voljen takav kakav je, djeluje veoma primamljivo. Izgleda da je ljudima privlačnije da budu voljeni na ovaj način nego da oni nekog drugog vole „bezuslovno". Zato se treba zapitati šta je bezuslovna ljubav i da li je uopšte moguća. Osjećanje ljubavi jedne osobe prema drugoj rezultat je emocionalnog vezivanja do kojeg je došlo zato što je prva osoba veoma pozitivno ocijenila drugu osobu kao ljudsko biće. Osoba koja voli, osjeća da voli >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << zbog toga što je prethodno ocijenila da je druga osoba uspješno ispunila određene kriterijume. Prema tome, ispunjenje datih kriterijuma jeste uslov za pojavu ljubavi. Kako to važi za pojavu bilo koje ljubavi, onda je jasno da nema smisla govoriti o bezuslovnoj ljubavi. Kada bi ljubav zaista bila bezuslovna, tada bi bilo nemoguće prestati nekoga voljeti. Tada bi druga osoba uvijek bila voljena, bez obzira na to šta je uradila ili nije uradila, bez obzira na to kakva bi bila. Znamo da u stvarnosti to nije slučaj: ljudi prestaju da vole onda kada procjene da drugi više ne ispunjava njihove važne kriterijume. Ukoliko druga osoba uradi nešto zbog čega osoba koja ju je voljela promijeni predstavu o njoj iz veoma pozitivne u veoma negativnu, tada je moguće ne samo da prestane ljubav već da je zamjeni prezir ili mržnja, piše "Politika". Mnogi ističu da bezuslovna ljubav jeste moguća jer oni tako vole vlastito dijete. Ali upravo u tom „dokazu" je skriveni uslov: vole svoje, a ne neko drugo, tuđe dijete. Romantično očekivanje osobe da će naći pravog partnera koji će je voljeti bezuslovno jeste siguran put u razočaranje. Bez obzira na to da li je to fantazija razmaženog djeteta koje očekuje da u odraslom dobu pronađe nekoga ko će ga voljeti onako kako su to činili mama i tata ili je to fantazija zanemarenog djeteta koje vjeruje da ima pravo da u odraslom dobu dobije onu ljubav koju nije dobilo u djetinjstvu, ona je nerealna. Kako postoji velika razlika između roditeljske ljubavi i partnerske ljubavi, nijedan partner neće moći da zamijeni ili nadoknadi roditeljsku ljubav. Najveći problem sa zahtjevom da budu bezuslovno voljeni imaju oni koji ne razlikuju sebe od svojih postupaka, tako da smatraju da svako ko ih iskreno voli mora da prihvati i svaki njihov postupak ili želju. Svaku kritiku, zamjerku ili suprotnu želju oni doživljavaju kao negaciju da ih partner bezuslovno voli, zbog čega protestuju, opirući se pokušaju „uslovljavanja". Koncept „bezuslovne ljubavi" je bio korisna antiteza onoj vrsti emocionalnog ucjenjivanja kada jedna osoba uslovljava drugu osobu ili dijete: „Voliću te ako uradiš to i to, a ako ne uradiš, neću te voljeti", ali je kao nedovoljno definisan stvorio novu vrstu neostvarivih ljubavnih očekivanja, a time i problema u ljubavnim vezama.
Nastavak na BanjalukaLive.com...
