Izvor: Cafe.ba, 10.Dec.2014, 13:35 (ažurirano 02.Apr.2020.)
MAJKA KOJOJ SU UKRALI DIJETE: Sine, uzet si na silu, a ja sam te rodila za sebe!
- Vjerujem da će rezultati biti pozitivni i da će DNK analize pokazati da on jeste moj sin. Dokumentacija koju sam skupljala ukazuje na to, ali nam je potrebna još ta posljednja potvrda - priča žena (46) koja je došla do kraja potrage za svojim djetetom za koje vjeruje da je ukradeno prije 25 godina
“Prvo što ću mu reći je da nije dat već mi je uzet. Da sam ga željela i rodila za sebe, a ne za nekog drugog. Da ga volim i da ima porodicu ovdje, a kako će dalje živjeti >> Pročitaj celu vest na sajtu Cafe.ba << neka odluči sam“.
Ovako za Telegraf počinje priču jedna majka koja vjeruje da joj je sin ukraden prije 25 godina.
Ova hrabra žena, koja živi i radi u Pančevu vrlo je blizu cija da nakon 25 punih godina dokaže da joj je dijete ukradeno. DNK uzorak sada već odraslog mladića je uzet i vrlo brzo će se znati da li je cijela njena borba bila uzaludna ili ne.
- Ja vjerujem u to da će rezultati biti pozitivni i da će DNK analize pokazati crno na bijelo da on jeste moj sin. Sva dokumentacija koju sam godinama skupljala ukazuje na to, ali nam je potrebna još ta, posljednja potvrda – priča nam ova četrdesetšestogodišnja žena.
Čekanje je najteže, ali čekala sam sve ove godine, pa mogu da se strpim još koji dan“, priča nam drhtavim glasom naša sagovornica.
Njena priča slična je pričama ostalih majki čija su djeca “negdje završila”. Nakon što se porodila bez ikavih problema, podojila dijete, sestra joj je upala u sobu i rekla da je beba naglo pomodrila i da mora da bude prebačena u drugu dječiju bolnicu. Dan kasnije njenom suprugu stiže telegram iz Beogradske bolnice da je beba preminula. Papiri, kao i u većini slučajeva neuredni. Ipak onaj majčinski osjećaj da je dijete zapravo živo nije je napuštao.
Punih osamnaest godina kasnije na vrata njenog doma stiže poziv za glasanje na ime njenog sina, jer je postao punoljetan. I tada kreće potraga. Što je dublje “kopala”, bila je sigurnija da joj je učinjen strašan zločin.
Prvo su joj u opštni saopštili da njenog sina nema u matičnim knjigama, iako je na spisku za glasanje, nakon čega su je u bolnici uvjeravali da je “u pitanju greška”. No, podatak koji dobija iz dva pogrebna preduzeća dodatno pobuđuje njene sumnje – Iz pogrebnih zavoda u Pančevu i Beogradu rekli su joj da beba nije nigdje sahranjena!
Ona tada saznaje da je njen sin živ i da se nalazi u Srbiji, moguće čak i u Pančevu. Međutim, dok je ona saznavala više podataka dogodilo se to da se mladić za koga vjeruje da joj je sin – odselio u SAD.
- Ja vjerujem da je neko tim osobama koji su ga uzeli javio, dojavio i da su ga on sklonili u nadi da ga neću naći – priča nam ova žena.
Ona napominje da ništa ne bi mogla da uradi da nije bilo pomoći Udruženja roditelja nestalih beba Srbije koji su joj sve vrijeme pružali ogromnu podršku, organizovali DNK analizu. U narednih nekoliko dana ova hrabra žena koja ni jednog trenutka nije odustajala od svog djeteta, privešće svoju bitku kraju.
