Izvor: BanjalukaLive.com, 11.Dec.2017, 20:11 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Jedna porodica, rat i tri vojske...
Mostarac Zoran Laketa bio je tokom rata u BiH pripadnik HVO-a, njegov brat je bio borac Armije BiH, a otac vojnik Vojske Republike Srpske.U ratu zahvaćenom Mostaru, otac i dva sina proveli su na tri zaraćene strane, Vojsci Republike Srpske (VRS), Armiji BiH i Hrvatskom vijeću odbrane (HVO). Ne, ovo nisu dijelovi scenarija za dobro osmišljeni holivudski blockbuster, riječ je o životnoj priči 50-godišnjeg Mostarca Zorana Lakete.Zvuči nevjerovatno, ali je istinito. Zoran je rat u Mostaru proveo >> Pročitaj celu vest na sajtu BanjalukaLive.com << kao pripadnik HVO-a, njegov brat Goran se borio u redovima Armije BiH, a njihov otac Ratko bio je u redovima Vojske Republike Srpske."Da, moju priču treba da zna cijeli svijet. Moj brat je bio u Armiji BiH, ja sam bio u HVO-u, otac mi je bio mobilisan u Vojsci Republike Srpske. Da li sad da pričamo o domoljublju, rodoljublju ili patriotizmu? Pa jesu li to bili naši ideali? Nisu", ističe Laketa, prenosi BN TV."U to doba, u cvijetu mladosti, sa svojih 25 godina postajem neki vojnik, treba nekoga da mrzim, da pucam na nekoga, da se ubijamo u ‘bratoubilačkom ratu’, a bio sam na jednoj, moj brat na drugoj, a otac na trećoj strani. Sve ovo desilo se mojoj familiji, mojim prijateljima, mojim komšijama, braći i sestrama. Imao sam samo jednog brata, jednog oca, jednu majku, svi oni su danas nažalost mrtvi, a ja sam evo još malo živ", kaže Laketa.Na pitanje kako je tokom boravka na ratištu HVO-a gledao na činjenicu da je na suprotnoj strani njegov brat, odnosno da bi u konačnici mogli doći do direktnog kontakta i pucati jedan na drugog, Laketa odgovara kako je sve to bila velika trauma."Zamisli, svi oko tebe ti govore iza leđa, ne smiju ti ništa u lice reći. 'Vidi ga Srbin, došao ovdje kod nas, a eno mu brata u balijama'. Bila je to žestoka trauma", naglašava Laketa.Takođe, dodaje kako je tokom boravka na ratištu imao konstantan strah, u smislu da je tamo preko ulice njegov brat i da bi se jednog dana mogli direktno sukobiti."Šta da dođemo cijev na cijev, ja bih izletio na njega, on na mene, obojica bismo poginuli. Brat je to, krv nije voda. Mi se trenutno nalazimo u Šantićevoj ulici, gdje je bila linija razgraničenja. Nisu to bile nikakve video-igrice, to je bio jedan surov život. Samo jedna ulica nas je dijelila. Zamisli da dođe brat na brata, kao što se moglo desiti. Smiješno. Teško je to objasniti nekome i prenijeti tu emociju", kazao je Laketa.Brat Goran imao je 24 godine kada je poginuo 6. augusta 1993. godine, a stradao je od minobacačke granate ispaljene s položaja HVO-a na brdu Hum, iznad Mostara. Za pogibiju brata čuo je tek nakon sedam dana, putem Radio- Mostara."Nisam mogao vjerovati, ‘sedam dana od smrti Lakete Gorana koji je stradao od zločinačke granate 6. augusta, zajedno s njim su stradali…’ Nisam mogao vjerovati u ono što čujem. Dolaze mi prijatelji, izražavaju mi saučešće i tek onda postajem malo svjesniji. Ne možeš otići bratu na sahranu, ne možeš vidjeti ucviljenu majku koja je izgubila sina, nego to moraš nositi u svojoj dubini, u malom ljudskom biću. Ne znaš kako ti je majka, to je trauma. Te noći, ne mogu reći da sam plakao, to su bili neki neartikulisani krikovi do nekih četiri ili pet ujutro. Vrlo teško mi je padalo to što nisam mogao otići bratu na sahranu", kazao je Laketa.Zoran kaže kako danas, 25 godina nakon rata, dolaze nove generacije koje se odgajaju na poseban način. Kako dodaje, danas u Mostaru ima mladih koji nikada nisu vidjeli Stari most ili Partizansko groblje, kulturno-istorijske spomenike ovog grada.Na kraju svoje priče, Laketa šalje kratku i jasnu poruku: "Da Bog da pa se nikada i nikome ne ponovilo!" /div>
Nastavak na BanjalukaLive.com...
