Izvor: Blic, 28.Sep.2017, 18:50 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Građevina koja predstavlja najljepši SPOJ DVE KULTURE: U ovoj kući su igrane PRVE pozorišne predstave u Sarajevu
Nedaleko od Muzeja književnosti i pozorišne umetnosti u Sarajevu, na obali Miljacke, smeštena je porodična kuća Makse Despića, čuvenog trgovca kožom, ćurčije, koji je bio poznat i kao carski blagajnik.
Zahvaljujući uspešnom trgovanju, kako s Istokom tako i sa Zapadom, ovog velikodušnog i bogatog narodnog čoveka iz pravoslavne porodice Despić podjednako su cenili i uvažavali svi, od komšija pa sve do diplomata.
Da je Hadži Makso, kako su ga svi zvali, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << vodio brigu o svojim sugrađanima, najbolje svedoči i njegov testament, napisan u Sarajevu 29. marta 1921, u njegovoj 84. godini.
Uz testament, i brojni novinski tekstovi, kvalitetan nameštaj te stilski dekorisane sobe, brojni ukrasi, među kojima i sveća donesena iz Jerusalema, samo su mali deo vrednih muzejskih eksponata u Despića kući, čiji je najstariji deo sagrađen u 17. veku.
- U posebnoj, pozorišnoj sobi u kući, igrane su prve pozorišne predstave u Sarajevu. Osim porodičnih prijatelja i kumova, tu su uživali i brojni ondašnji diplomati – govori Žanka Dodig, kustos Muzeja Sarajeva.
Čak dva objekta porodica Despić poklonila je Gradu Sarajevu šezdesetih godina prošlog veka, i to uz samo jedan uslov, da se koriste isključivo kao muzeji.
Na radost stanovnika, ali i posetilaca, taj uslov je ispoštovan.
Bogata tradicija Dodig ističe da se ova muzej-kuća, koja je depandansa Muzeja Sarajeva, može pohvaliti dobrom posjećenošću.
Uz simbolične cene ulaznica, turisti na jednom mestu mogu videti jedinstven spoj bogate tradicije i kulture stanovanja, od orijentalno uređenog prizemlja pa sve do sprata modernog evropskog izgleda.
Deo testamenta
Deo Maksinog testamenta „Maksi je Bog dao sva blaga ovog sveta u srećnoj njegovoj deci i porodu, koje ostavlja posle sebe, pa da i oni budu dika i ponos na uslugu srpskom narodu. Posle moje smrti ostavljam sirotinji, bez razlike vere - onoj sirotinji da se podeli, koja ne prosi po sokaku, nego onima, koji na godine sede kod kuće nemoćni, stari i bolesni iz kuće ne izlaze (...) Ova moja naredba služi samo za mene, a nek bude pouka svakome živom bratu i prijatelju, koji bude imao svesti i razuma u glavi." Ovo je deo testamenta Makse Despića, napisanog pre 96 godina, piše avaz.