Izvor: Blic, 14.Sep.2002, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Uticaj bombardovanja na bikini

Uticaj bombardovanja na bikini

Prvi kupaći kostim bio je 'izum' jedne kraljice. Reč je o Hortenziji di Boarne, kraljici Holandije, koja se u leto 1812. godine prepušta 'talasoterapiji' u gradiću Dijepe, u Normandiji. Kraljičin kupaći kostim, sašiven od lana, boje čokolade, međutim, pokrivao je čitavu njenu figuru, od glave do pete.

Nova 'moda' kupaćih kostima, došla je, ipak, koju godinu kasnije. Karolina di Beri, supruga Karla Ferdinanda Burbonskog, bila >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << je 1824. godine prva žena koja je obukla kostim čija je svrha upravo bila da se u njemu ulazi u vodu. A njega su činili: šešir, suncobran, rukavice, ogrtač, lanene čarape i lakovane cipele, što je sasvim razumljivo s obzirom na tadašnja moralna pravila koja su zabranjivala da se tuđem pogledu izloži makar ijedan santimetar kože jedne kraljevske dame. Uz to, trebalo je sve preduzeti da koža ostane bela, budući da je preplanula koža pripadala samo nižim slojevima: ribarima, seljacima...

Od tada, ne bez skandala i buke, letnji odmor na moru polako je postajao običaj sve većeg broja ljudi. Potreba da se kreću po pesku i po vodi naterala je one smelije da polako odbace neke delove kupaćeg kostima, kao što su korseti i podsuknje, dok su se suknje i pantalone skratile do dužine kolena. Godine 1904. dešava se 'Poareova revolucija', kada slavni pariski krojač objavljuje da je došao kraj steznicima i korsetima. A gde je najbolje probati ovakvu nemoralnu garderobu ako ne na plaži, mestu gde su 'dozvoljeni prekršaji'?

Tako je označen put kupaćem kostimu, put sa vrlo jasnim etapama: skratiti, smanjiti, otkriti. Ali, to ne znači da je istorija kupaćeg kostima pravolinijska. Pravio se jedan korak napred, dva nazad. Australijska plivačica Aneta Kelerman za vreme jedne izložbe u Sjedinjenim Državama, 1906. godine, pojavila se u jednostavnom, funkcionalnom kostimu, koji joj je otkrivao bedra. Odmah je bila uhapšena, kažnjena i proterana iz zemlje.

Radikalni preokret pravi Koko Šanel, 1920. godine. Ona stavlja celom svetu do znanja da su i muškarci i žene lepši ako im je koža preplanula. Njen kostim otkriva ruke i noge, a i dobar deo biste. Urednik jednog časopisa upućuje alarm: 'Kupaći kostimi su sve manji. To je trijumf golotinje. Šta li će tek biti za deset godina?' Međutim, druga revolucija događa se tek po završetku Drugog svetskog rata.

Revolucija počinje sa bombom, tačnije, sa dve bombe: sa jednom koju 1946. godine bacaju Amerikanci na ostrvo u Mikroneziji, pod nazivom Bikini. Nekoliko dana kasnije, nepoznati francuski krojač, Luj Rear, na bazenu 'Molitor' u Parizu lansira novu modu za leto: umesto jednodelnog kostima, pojavljuje se dvodelni kostim, koji ima efekat bombe. Zato i dobija naziv 'bikini'. Ovu modu prvo prihvataju filmske zvezde, smatrajući je 'perfidnim' instrumentom zavođenja, poput Lučije Boze, ili Rite Hejvort. Kako sa rušenjem monarhija, plaža postaje mesto 'otvoreno za sve', tako i 'obične' žene dobijaju priliku da upotrebe ovo 'novo oružje'. Međutim, samo one pripadnice lepšeg pola koje su se osećale 'oslobođenim' usuđuju se da oponašaju filmske dive.

Ali, ni sve glumice ne prihvataju novu modu baš olako. Među njima je i šampionka u plivanju Ester Vilijams koja pedesetih godina odbija da se skine u dvodelni kupaći kostim. Sve dok je holivudski producenti nisu na to prisilili ugovorom.

Dve 'seks bombe' doprinose popularnosti dvodelnog kostima: Brižit Bardo, koja sredinom pedesetih godina pokazuje svu svoju lepotu na plažama Sen Tropea, i Merilin Monro, 1953. godine, u filmu 'Nijagara'.

Bikini je tokom godina doživeo nekoliko razvojnih faza, i uspeo je da se odupre modi toplesa, koji je predstavljao varijaciju na temu. U suštini, ostao je nepromenjen do kraja sedamdesetih godina prošlog veka, kada doživljava poslednju moguću varijaciju, a to je: tanga. I tanga ima svoju istoriju. Legenda kaže da se prva tanga pojavila na Ipanemi, plaži u Rio de Žaneiru, 1972. godine. Prva dama koja je osmislila i obukla ovaj smanjeni kostim, bila je gospođa Roza di Primo, Brazilka, poreklom Italijanka. Legenda takođe kaže da je, potresena skandalom koji je sama izazvala, napustila svetovni život i otišla u manastir. CDC/IF

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.