Izvor: Blic, 20.Jun.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Srećni policajac i njegova deca
Srećni policajac i njegova deca
Jovanovići iz Železnika imaju petoro dece - i to dva puta po blizance. Tamara je mlađa od Miloša pet minuta, oni imaju po devet godina. Petar je stariji od Pavla pet minuta. Oni su rođeni na Petrovdan 2001. godine i po prazniku su dobili imena, odnosno po apostolima Petru i Pavlu. A trebalo je da se zovu Marko i Darko. Kuma se, naravno, složila sa promenom imena. Jedino trinaestogodišnja Jelena nema brata ili sestru blizanca.
- >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Sad mi je nekako žao, što sam starija sve mi je više žao što nemam svog blizanca.
- Ali, ima ona nekog Vladimira! - dobacuje lucidno njen mlađi brat Miloš.
- Ćuti! - vikne Jelena i udari ga po rukama.
Posle trećeg porođaja Sanji su rekli da bi u svakoj narednoj trudnoći imala blizance. Otac Saša, policajac na Savskom vencu, i pored očiglednog hroničnog umora od posla i dece ponosan je otac. Njegova baba je bila bliznakinja, ali to u ovom slučaju izgleda nema veze:
- Ja se hvalim da sam majstor. Majstor za blizance. A vidite, ipak, nezvanično izgleda da bi sve zasluge trebalo pripisati supruzi.
Pera i Paja, tako ih zove cela porodica, gotovo su identične bebonje. Još više su im slični karakteri. Kad se razboli jedan, odmah se razboli i drugi. Isti je slučaj i sa ovim starijim. Ako danas Miloš padne i razbije kolena, sutradan će sigurno i Tamara razbiti koleno. Obavezno se bude u isto vreme i čim jedan počne da plače, rasplače se i drugi. Pavle ima sad upalu uha i zbog toga je dobio temperaturu. Evo, i Petar je odmah dobio temperaturu iako nema upalu uha - priča tata Saša.
Mlađi Paja ime šest zuba a stariji samo dva, ali Peri brže raste kosa. Pera je miljenik brata i tate i kad poraste biće policajac. Paju obožava ženski deo, pa mu oblače garderobu sestara i u šali kažu da će on biti - balerina.Ova porodica živi u prizemnom delu kuće koju je izgradio Sanjin otac u Železniku. Naravno, nije lako izdržavati ovoliku decu sa policijskom platom od oko 11.000 dinara. Supruga takođe radi u SUP-u u 29. novembra kao referent i njena zarada je još niža.
- Eto, sad i zbog 56 dinara nećemo ostvariti dečji dodatak. Sa petoro dece, kako reče ministar, mi smo nefunkcionalna porodica. Ne znamo samo ko je nefunkcionalan Petar ili Pavle?! - jada se majka Sanja.
- Da nije čekova 'Komercijalne banke' ja ne znam ni kako bih prehranio porodicu. Ja njih ne mogu da pošaljem ni na ekskurziju. Evo, Jelena ima 13 godina a još nije videla more. U bioskop ne idu; odakle mi 600 dinara da ih sve pošaljem u bioskop, u pozorištu nikada nisu bili. A kad čitam kakva je socijalna politika u drugim zemljama, muka me uhvati. Starija ćerka je astmatičar i svakih mesec dana moram da kupim pumpicu koja košta 2.000 dinara. Opet država udara tamo gde smo najtanji. Dečja garderoba i igračke su kod nas najskuplje na svetu.
Ponekad se čoveku sve smuči. Radiš, radiš, radiš i kad se okreneš nemaš ništa, a neki oko tebe imaju sve. Ja dođem ujutro iz treće smene i gledam koga ću da probudim da bih leg’o, a opet kad vidim kako neki drugi još teže žive kažem sebi: pa ti se srećan čovek.
Onda Saša odmahne rukom, nasmeši se pogleda u ženu i tiho pita:
- Ženo, hoćemo li da proverimo da li su lekari u pravu! Možda neće biti blizanci! - i namigne reporterima 'Blica'.
- Nećemo, nećemo! - brani se supruga.
- Ma, jesi li sigurna?
- Pa, nisam sigurna, možda kad budemo imali švedski standard - kaže Sanja i uzima flašicu sa sokom iz koje je pio Pavle, da bi tu istu flašicu sad dala Petru koji se upravo rasplakao. Gradiša Katić