Izvor: Blic, 07.Okt.2002, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ljudi-ptice nad Smederevom

Ljudi-ptice nad Smederevom

Nekoliko dana nad Godominskim poljem nebo je vrvelo od raznobojne svile. Održavalo se 49. jugoslovensko prvenstvo u skokovima na cilj (pojedinačno i ekipno) i u figurativnim skokovima.

Sa zemlje se snima svaki skok, meri vreme i komanduje početak skoka. Ocenjuje se tačnost i brzina. Za maksimalno 16 sekundi padobranac treba da odradi set od šest zadatih figura.

- Budući padobranac mora da bude obučen da vlada svojim telom >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << u slobodnom padu. Da bi stekao pouzdanje i iskustvo, pre dobijanja dozvole, mora bar pedeset puta da skoči sa visina od 1.000 do 2.000 metara - kaže Željko Lolić, glavni sudija na prvenstvu.Rukovodilac skokova na 49. prvenstvu je dugogodišnji padobranac iz Zrenjanina Željka Milanović. Ima 2.250 skokova. Direktor takmičenja ('mladi kolega') Željku je pozvao da rukovodi skokovima, što joj je pričinilo ogromno zadovoljstvo i, naravno, odgovornost s kojom se besprekorno nosi.

- Dogodine će biti 30 godina kako skačem. Bila sam na nebrojenim takmičenjima, na državnim i svetskim prvenstvima i ni na jednom rukovodilac takmičenja nije bila žena. Da li to govori da smo zapostavljene - pita, ne očekujući odgovor. Zna ga.

- Mešavina uzbuđenja, treme i nedefinisanog osećanja, napetost koja rezultira skokom posle kojeg ste beskrajno opušteni jer ste bili ptica: to je padobranstvo. Zadovoljstvo je tim veće ako je padobranac postigao željeno - kaže Željka koja je počela da skače s nepunih 16 godina. Ne može da precizira šta je privuklo padobranstvu, ali se seća da je kao devojčica od osam godina, na pitanje šta će biti kada odraste, kratko odgovorila: 'Padobranac'. Tada joj je otac rekao: 'Ne pre šesnaeste!'Danijela Avramović je član juniorske ekipe čuvenog paraćinskog kluba 'Naša krila'. Zbog studija i podizanja dece napravila je desetogodišnju pauzu. Prvo je završila Višu školu unutrašnjih poslova, pa pošto nije našla posao, da ne gubi vreme, završila je i Defektološki fakultet. Za to vreme čežnjivo je gledala u nebo. I ona (zbog dugog traženja posla) misli da su žene zanemarene.

- Često me pitaju zašto sam se posle deset godina vratila padobranstvu. Ne mogu da objasnim kako sam se osećala kada čujem zvuk aviona, a ja nisam na aerodromu. Imam 220 skokova i nadam se da ću skakati bar dokle i ženski svetski prvak, koja sada ima 45 godina. Kad skačem, jedino mislim kako da skok izvedem što bolje.

Njen instruktor bila je Svetlana Simić, čije se skakačko iskustvo množi sa 20 godina padobranstva. Od tih brojki smrtnik se ošamuti. Planirala je da proba skakanje: jedan skok i doviđenja. Ipak, još dugo se neće oprostiti od padobrana, jer je 3.000 puta doživela uzbuđenje ptice. - Prelep je osećaj. Čovek tako ostvaruje san od postanka sveta - da bude ptica. Kad, recimo, skačem sa 4.000 metara, imam više vremena za slobodan pad. To znači - što više uživanja, što duže biti ptica. Ali, na takmičenju, neuspeh je skočiti s te visine, a ne pogoditi na zemlji cilj - krug prečnika tri centimetra! Ko padne 16 cm dalje od tog kruga, komotno može da padne i bilo gde: ostaće bez poena! Taj je gubitnik, a u padobranskom sportu biti gubitnik je rizično. M. S. Pešić

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.