Tuga za Peruničićima

Izvor: Večernje novosti, 23.Nov.2015, 12:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Tuga za Peruničićima

PLjEVLjA, grad koji se raširio između gora i planina, već dva dana je nem. Šćućuren između visova tugom je okovan posle tragedije mirne i vredne porodice Peruničić, iz prigradskog naselja Guke, koja je u subotu zorom krenula na svadbu u Podgoricu. Posle pola sata vožnje, u kanjonu Tare, u deliću sekunde, okončani su snovi uzorne porodice. Glava familije Zoran (31), koji se nalazio za upravljačem automobila na izlasku iz tunela u mestu Logorište, na 12 kilometara od čuvenog mosta, izgubio >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << je kontrolu nad autom koji je prešao na suprotnu stranu i sunovratio se u provaliju duboku 70 metara. Zatim je auto sa Teodorom, Veljkom i Zoranom upao u Taru. Spasioci koji su priskočili u pomoć posle nesreće, samo su mogli da izvuku iz reke beživotna tela devojčice i njenog brata kao i telo tetke Jelene koja je ostala zarobljena u kolima. Roditelji Zoran i Jelica su preživeli ispavši iz kola. U nedelju u zoru, Pljevlja su “probuđena” posmrtnim zvonima sa hrama u Gukama. Zvona su se oglasila kada su kovčezi sa telima troje Peruničića, poslednji put stigli kući, sa obdukcije. Stotine Pljevljaka je zatim krenulo u mimohod do doma zavijenog u crno. - Ne dao Bog nikome. Ovo je žalost za državu, ne samo za grad. Plakao je kamen kada su ih doneli, pričao je u nedelju sedi Pljevljak, okružen Peruničićima, koga je vest o tragediji bratstvenika, stigla u selu Borovo, odakle potiče familija. Molim vas da ne slikate. Izvinite novinari nisu ove suze za svakoga..... Kome su Zoran i “ova deca vodu natrunili”, pitalo se u nedelju i staro i mlado u rudarskom gradiću. Domu su dolazili ljudi svih konfesija i uzrasta. Do kasno u noć. - Grad je zamro - pričao nam je u nedelju jedan mladić. Nikome ne pada na pamet da pusti muziku ni kod kuće ni u kafiću... U kuću tužnih roditelja u nedelju se ulazilo u grupamaGradonačelnik Mirko Đačić za ponedeljak, kada će Peruničići biti sahranjeni, u gradu je i zvanično proglasio dan žalosti. Zastave su već spuštene na pola koplja, niko nije čekao naređenje. HITNA POMOĆ - Jeste li mi se smrzli u Tari mučenici moji, plakao je u nedelju sedi starac kako je kročio preko praga Peruničića. Posle njegovog leleka nijedno oko nije izdržalo, plakalo je desetine ljudi okupljenih oko belih kovčega. Otac Zoran i majka Jelica su plakali, pod teškim sedativima. Hitna pomoć pred kućom dva dana ima posla. Jelena Peruničić, Veljko i TeodoraČESTITI I NESREĆNI - Nesreća, kao da bira najbolje. Takav je Zoran. Vredan je, sagradio je kuću na tri sprata. A, sada neka mu je Bog u pomoći - pričao nam je komšija. Ovaj čovek je još rekao kako nesrećni otac ima zanatsku radnju za prodaju i popravku hidrauličnih creva. Supruga Jelica radi u prodavnici. Stradala sestra Jelena, lepotica, radila je na administrativnim poslovima u kancelariji jednog sudskog izvršitelja. Ostavila je za sobom majku Milojku, brata Zorana i četiri sestre... Mali Veljko, sricao je prva slova u isturenom odeljenju OŠ “Salko Alković” u Gukama...

Nastavak na Večernje novosti...



Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.