Izvor: B92, 11.Apr.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Telefaks je dalekoumnožitelj
Zagreb -- Nedavna rasprava u EP o jeziku pokrenula različite komentare u Hrvatskoj.
Novinska agencija IPS objavila je tako tekst pod naslovom "Pošaljite mi dalekoumnožitelj, ja sam Hrvat", prenosi Internet-portal Indeks. Tekst je objavljen povodom rasprave u Hrvatskoj zbog najave britanskog poslanika Čarlsa Tanoka u Evropskom parlamentu da bi Hrvatska u EU mogla ostati bez službenog jezika.
"Ne mislite nas valjda opterećivati troškovima prevođenja na hrvatski, >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << bosanski, crnogorski i srpski? Stanovnici zapadnog Balkana moraju se dogovoriti o jednom jeziku koji svi razumeju", rekao je Tanok ,pošto je slovenački poslanik Jelko Kacin u parlamentu progovorio hrvatskim jezikom.
Autor teksta Vesna Perić-Zimonjić ukazuje na to da hrvatski lingvisti "sada izmišljaju svoj vlastiti jezik", uz opasku da bi, ako im u vezi s tim neko želi poslati faks, morali da ga nazavu dalekoumnožitelj.
Osim tog izraza, za koji autor navodi da je jedan od onih na osnovu kojih Hrvatska nastoji izmisliti jezik odvojen od srpskog, navodi se još nekoliko primera, poput zrakomlata umesto helikoptera, brzoglasa umesto telefona, zoroklika umesto petla, krugovalna postaja umesto radio stanice, rukohlapa za aplauz.
U tekstu se podseća i da su hrvatski lingvisti nekim predlozima o novitetima u jeziku odlučili da zamene i neke strane izraze, poput, na primer, hard diska, koji će postati čvrsnik, hardvera, koji će postati očvrsnik, i kompjuterskog miša, koji je preimenovan u nastolno klizalo.
Ne može se, piše Vesna Perić-Zimonjić, izbrisati činjenica da Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci i Srbi imaju zajednički jezik, pa su neki predlagali da se taj zajednički jezik nazove zapadnobalkanskim, pri čemu bi predstavljao deo Evrope kojem sve pomenute nacije pripadaju, a svi se i nadaju ulasku u Evropsku uniju.
Osvrnuvši se na neke predloge hrvatskih lingvista, autorka piše i kako su neki novi predloženi termini "manje zabavni", i to potkrepljuje primerima novih naziva za vojne činove, koji potiču iz doba ustaškog režima u Hrvatskoj, odnosno iz Drugog svetskog rata.
Na kraju teksta se zaključuje kako su svi dokumenti koji se koriste u Haškom tribunalu prevedeni na jedan jezik nazvan B/C/S - bošnjački, hrvatski, srpski - i da ga "optuženici za ratne zločine sve tri nacije savršeno dobro razumeju".
