Izvor: Radio Slobodna Evropa, 17.Mar.2016, 15:27   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Tajne službe najbolje branjeno uporište politike

Otvaranje tajnih dosijea državnih bezbjednosnih službi je neophodan društveni proces kako bi se prekinulo sa praksom parapolitičkog djelovanja tajnih službi, ucjenjivanja ljudi koji dođu na visoku poziciju u javnim službama, da bi se prekinulo sa praksom pranja biografija te prekinulo sa praćenjem političkih oponenata- rečeno je između ostalog na okruglom stolu „Otvaranje tajnih dosijea“ u organizaciji Građanskog pokreta URA. U Crnoj Gori i Srbiji tajne službe su preživjele sve >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Slobodna Evropa << političke i društvene krize i nastavile da djeluju po starom.

Crna Gora i danas boluje od raznovrsnih zloupotreba državnih resursa i zloupotreba službi bezbjednosti. Djelovanje tajnih službi predstavlja ključni uzročnik straha i nesloboda društva. Zatvorene su arhive tajnih službi, trguje se dosijeima, zloupotrebljavaju se tajne. U odnosu na otvorena i slobodna društva, gdje su tajne službe pod demokratskom i višestranačkom kontrolom, tajne službe u Crnoj Gori predstavljaju zatvoren prostor, saopštio je Žarko Rakčević predsjednik GP URA.

„Jedno od posljednjih i najbolje branjenih uporištabolnog i destruktivnog crnogorskog jednopartizma DPS-a je mistična ANB. U posljednjih četvrt vijeka postoje brojni primjeri da je državna ili nacionalna bezbjednost mnogo više brinula od stabilnosti, sigurnosti, izbornim pobjedama DPS-a, nego o sigurnosti zajednice, države odnosno svih naših građana.“

Ključne karakteristike djelovanja tajnih službi u neslobodnim društvima pod autoritarnim vlastima, prema riječima generala u penziji Blagoja Grahovca su, praćenje političkih oponenata, rovarenje po biografijama, peglanje dosijea, a sve to rezultira opštom sumnjičavošću i paranoičnom sviješću u društvu. Jedini način oslobađanja predstavlja otvaranje tajnih dosijea rekao je Grahovac:

„Nema boljeg načina za potrebnu a uspješnu terapiju od otvaranja svih tajnih dosijea, kako onih koje posjeduju državne i vojne službe tako i onih koje posjeduju nekontrolisani centri moći. Treba napomenuti da se otvaranjem dosijea sprječava mogućnost različitih vrsta ucjena. Svaku promjenu režima ili nakon nekih personalnih promjena u tom samom režimu, pratilo je uništavanje ili friziranje tajnih dosijea.“

Zemlje regiona su dozvolile uvid u tajne dosijee što je iskoristio mali broj građana. Istovremeno se vjeruje da je veliki broj tajnih dosijea uništen ili preseljen u privatne arhive, te da se njima trguje. Pod tajnim nadzorom je bio profesor Čedomir Čupić. Prepričavajući to iskustvo, Čupić je da primjer o pokušaju ucjene lažnim podacima iz dosijea od strane tadašnjih demokratskih vlasti Srbije:

„Mislio sam da nemam dosije. Ali sam saznao da imam dosije i to mi je javno rečeno preko televizije. Visoki funkiconer nekada JUL-a je to saopštio. I ja sam se tog momenta osjećao svečano. Kažem sebi, odlično! Nisam znao da sam ja toliko važan državi. Ali drugo me je dovelo u dilemu – lažni podaci mom dosijeu. Zavrijeme Miloševića, kada sam dobio žestoke prve tri prijetnje smrću i to vrlo realne, nikda nisu taj dosije sa lažnim podacima bio objavljen. Za vrijeme demokratske vlasti i to sa ljudima sa kojima ssam se lično poznavao, oni su ga objavili.“

Profesor Čupić se zalaže otvaranje tajnih dosijea, a posebno dosijea saradnika tajnih služb, ili doušnika, kako bi se njihovom eliminacijom iz društvenog života građani osjećali sigurnijim:

„Tamo gdje je doušništvo dobilo velike razmjere ljudi postaju nepovjerljivi, a ta nepovjerljivost ide od sumnjičenja i podozrenja do neiskrenosti i paranoje. Kada se to raširi nastaje nepodnošljivo stanje u društvenom životu. Upravo poštenjem se stiče povjerenje među ljudima. Neiskrenost može da dosegne takve razmjere da u času neke opasne krize proizvodi netrpeljivost koja lako završava u sukobima koji mogu da se pretvore u neprijateljstva i završe u ratnim obračunima do istrebljenja. Na ovim prostorima se to pokazalo u vrijeme prethodnih ratova, pa i u Crnoj Gori.“

Govoreći o crnogorskoj Agenciji za nacionalnu bezbjednost, advokat Goran Rodić je ukazao na činjenice koje govore da se radi o produženoj ruci politike:

„Iako u zaknu piše da je Agencija u svom radu politički i ideološki neutralna, teško je povjerovati da je ona i danas nije produžena ruka politike i partija na vlasti. Dovoljno je prisjetiti se posljednjih decenija u Crnoj Gori, ko je bio na čelu ANB odnosno Službe državne bezbjednosti. I da li su ta lica prije i poslije obavljanja te dužnosti bili istaknuti članovi vladajućih partija, ili u bliskim vezama sa vodećim funkcionerima istih. I dobićete odgovor“, rekao je Rodić.

Nastavak na Radio Slobodna Evropa...