Štrbac: Osećaj krivice zbog napuštenog zavičaja

Izvor: Politika, 03.Avg.2010, 00:08   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Štrbac: Osećaj krivice zbog napuštenog zavičaja

Svako ko je normalan vidi da smo negde napravili grešku, kaže Savo Štrbac uoči 15-godišnjice pada Republike Srpske Krajine

Jedan sam iz te generacije koja je prošla sve to i imam jasan osećaj krivice što smo napustili zavičaj. Uopšte nije bitno kako se ta država zvala, jer su se na tom području smenjivale države i carstva, Mletačka republika, Napoleon, Austrougarska, Turska... Moji Ravni Kotari jedno su od najlepših i najplodnijih mesta, to je bila Kalifornija stare >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Jugoslavije. Snabdevali smo voćem i povrćem ceo Jadran, kao dečak prodavao sam grožđe, lubenice i breskve. A onda smo izgubili ono što nam je ostavljeno u amanet. Moji preci su vekovima tamo bili, a mi smo otišli. Svako ko je normalan vidi da smo negde napravili grešku – priznaje za „Politiku” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informativnog centra „Veritas”, jedan od retkih žitelja tih krajeva koji je smogao snage da otvoreno progovori o greškama koje su činjene u tom periodu.

Uoči obeležavanja 15-godišnjice pada Knina u akciji hrvatske vojske „Oluja” 5. avgusta 1995. godine, Štrpčeve reči imaju dodatnu težinu zbog činjenice da je ovaj Krajišnik, poreklom iz Ravnih Kotara kod Benkovca, bio sekretar Vlade Republike Srpske Krajine. Akcijom Oluja dovršeno je, po proceni „Veritasa”, etničko čišćenje oko 450.000 Srba, od ukupno 650.000 koliko ih je bilo pre rata.

– Procena naših vođa bila je loša, a glavna politika se vodila u Beogradu. Planeri, na čelu s Miloševićem, u najboljoj veri, rekao bih, pogrešili su jer nisu shvatili da je svet želeo da sruši Jugoslaviju i napravi male države. Izgleda da su svi toga bili svesni, osim Beograda. Poučeni prethodnim iskustvima, uključujući i Drugi svetski rat, želeli smo sve samo ne da ostanemo u hrvatskoj državi.

„Oluja” nije došla ni brzo ni iznenada – napominje Štrbac. Prethodio je niz akcija hrvatske vojske, zaključno sa „Bljeskom”, padom Zapadne Slavonije.

– Niko nije hteo da čeka bliski susret sa hrvatskom vojskom. Narod se sam organizovao i, ne čekajući ničija uputstva i planove, krenuo u egzodus i izveo to za nekoliko dana, neverovatnom brzinom. To je mogao da uradi samo strah za sopstvene i živote najmilijih! To nije strah od obične smrti, da će vas neko streljati, već strah od mučenja, strah da morate da gledate iživljavanje nad svojom decom i roditeljima. I Hrvati su bežali s nama, jer su znali da će agresor prvo pucati, a onda pitati ko je ko.

Glavna teza Hrvata optuženih u Hagu jeste da su se Srbi samoprognali, da su otišli organizovano na poziv rukovodstva iz Beograda, dodaje Štrbac, ali smatra da nema govora o dogovoru Miloševića i Tuđmana.

– Dogovor je mogao da bude jedino da Milošević neće uputiti vojsku, mada ni za to nemam dokaza. Napad je počeo ujutru 4. avgusta popodne, a popodne je pročitana naredba Vrhovnog saveta odbrane RSK, da se povlači civilno stanovništvo iz ugroženih opština. U tom trenutku već je bila formirana neprekidna kolona izbeglica od Drniša do Knina! A tek naveče su razaslate naredbe o povlačenju. Ja sam tog jutra bio u Kninu i činilo mi se da su sve cevi ovog sveta uperene prema nama, tako je jako tuklo. Nije više bilo mogućnosti da bilo ko zadrži taj narod – kaže Savo Štrbac.

B. Bilbija

objavljeno: 03/08/2010

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.