Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 12.Jan.2016, 11:48   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Stav: "Razbijanje latinice"

"Čovjek voli i svoje krize, i svoje lomove, i svoja bankrotstva. Jer ima pravo na njih, kao što ima pravo na vlastitu fizionomiju". Konstatacija Vladana Desnice iz njegovog poznatog romana "Proleća Ivana Galeba" na bizaran se način našla u centru skandala pod radnim nazivom "Razbijanje latinice" u Zagrebu. I to još na svečanom primanju na Badnji dan koji povodom Božića po julijanskom kalendaru već dvadeset i četvrtu godinu zaredom organizuje Srpsko nacionalno vijeće glavnog grada Hrvatske.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << />
Ove proslave, davne 1991. i 1992. godine održavane gotovo u tajnosti, u polumračnim prostorijama Preradovićeve ulice u Zagrebu, s vremenom su postale lakmus-papir za testiranje društvene klime u Hrvatskoj, kao i političkih i ljudskih karaktera njenih javnih ličnosti i onoga što samo sebe naziva "intelektualnom elitom".

Svako ko je u vreme mukotrpnog sazrevanja samostalne hrvatske države hteo da se pokaže kao levičar, liberal, umereni konzervativac ili "desničar s ljudskim licem" s vremenom se sve češće ukazivao među predstavnicima srpske nacionalne i pravoslavne zajednice u Hrvatskoj. Može samo da se nagađa kakva je to lična bankrotstva i političke lomove izazivalo u ljudima koji su pred sve većim brojem uzvanika u Novinarskom domu u Zagrebu ovladavali teorijom i praksom srpske pravoslavne alhemije. Od obrednog posluživanja slatke kuvane pšenice do lomljenja pogače sa umešenim novčićem za srećnog dobitnika.

Da je ponavljanje majka učenja i da vežba zaista čini čuda, pokazalo se veoma brzo. Danas u Zagrebu više nema nijednog političara koji drži do sebe, a ne zna da na Sveta tri kralja gregorijanskog kalendara pravoslavnim vernicima, kojima je istog datuma Badnji dan, Božić treba da čestita gromkim "Hristos se rodi!"

Tako je u Zagrebu bilo i ove godine. Samo što su uzvanici prijema na koji se ne dolazi bez pozivnica, velikom dvoranom Novinarskog doma hodali preko jedanaest razbijenih ploča s odabranim citatima srpskih i hrvatskih književnih velikana, od već pomenutog Vladana Desnice, preko Branka Miljkovića i Grigora Viteza, do Ive Andrića, Danila Kiša, Sime Matavulja ili Bore Ćosića. Citati su bili ispisani latinicom i ćirilicom, ali su, onako razbijeni, delovali kao psihodelična metafora današnjeg stanja društvene svesti, pismenosti i političke kulture.

Što je i bila svrha mladog umetnika-performera Siniše Labrovića, koji je ovim uvodom u proslavu Božića po julijanskom kalendaru u Hrvatskoj, želeo da pokaže svu podeljenost njenog društva, ratove za domaće literate koji su nekada bili kulturna baština svih obrazovanih ljudi, ratove za nacionalne granice i ono što se danas zove "blietzkrieg" čekićem u hrvatskim provincijama gde živi više od 33 odsto ljudi koji se, osim hrvatskim jezikom i latinicom, služe i srpskim jezikom i ćiriličnim pismom.

Labrovića su neki osuđivali zbog uništavanja društvene imovine, drugi zbog trovanja društvene klime. Što je ponovo pokazalo da se ovde, uprkos svim "pravoslavnim Božićima u srcu Zagreba" koje su posećivali najviši predstavnici državnih, političkih i crkvenih vlasti, i dalje najviše zamera onima koji u tom svečanom trenutku uskliknu "Car je go!"

Suvišno je nabrajati sve uzvanike ovakvih događaja, od onih najvernijih poput zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i filozofa Žarka Puhovskog, preko spektakularnog dolaska Ive Sanadera prvih godina ovog veka koji je među pravoslavne vernike došao ravno s katoličke mise uz pozdrav "Hristos se rodi!" i tako nakratko ogrnuo ogolelog političkog cara hrvatske javne scene.

Ove 2016. godine, "Hristos se rodi!" je s trudom vrednim pohvale izgovorio novi mandatar za sastav  vlade u Zagrebu Tihomir Orešković koji sve svoje kanadske Božiće inače čestita onim holivudskim sloganom "Ho, ho, ho, Merry Christmass!"

Iza muke s padežima, hrvatskim, pa onda još i srpskim jezikom, bivši premijer Zoran Milanović sa svojom izjavom da je jedini oltar na kome se on moli hrvatska država, više nije imao šanse za osvajanje titule najšarmantnijeg gosta u dvorani.

A kad je Tihomir Orešković u "česnici" još pronašao i tradicionalni novčić i rekao da će tu svoju novčanu sreću uložiti u bolje dane za sve građane Hrvatske, uzvanici su shvatili da refren  američkog evergrina iz pedesetih godina "Heaven, I am in Heaven", baš kao niti "Razbijanje latinice" kojima je počeo božićni prijem Srpskog nacionalnog vijeća u Zagrebu, nisu bili slučajne igre reči. A još manje čekića.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta Privredne reforme iznad svega Radio-televizije Vojvodine.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...