Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 29.Mar.2016, 11:49   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Stav: Evropska kultura "Rijeke bez ušća"

"Ni luk jeo, ni luk mirisao", pisalo je nedavno na zgradi Hrvatskog narodnog pozorišta "Ivana Plemenitog Zajca" u Rijeci. U Hrvatskoj danas nema desničara, ksenofoba i rasiste koji drži do sebe, a ne zna da je reč o jednoj od evidentnih istina upravnik ove kuće, darovitog režisera Olivera Frljića. Čudo od jednostavnosti, pozorišnog talenta i životnog iskustva, u detinjstvu i mladosti oblikovanog ratom u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, upravo je Frljić jedan od najzaslužnijih >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << ljudi što je Rijeka nedavno proglašena za evropsku prestonicu kulture u 2020. godini.

Kad su prošlog leta balerine riječkog pozorišta proplesale ovim istarskim gradom, trećim po veličini u Hrvatskoj, pozivajući građane da "dođu na seks!", danas vladajuća nomenklatura u Zagrebu bila je užasnuta. Prvi potpredsednik vlade i šef vladajuće Hrvatske demokratske zajednice Tomislav Karamarko, izjavljivao je u jeku predizborne kampanje da će prvi posao nove vlasti biti proterivanje Olivera Frljića iz teatra, Rijeke i Hrvatske. Shvatajući golem pritisak pod kojim se Karamarko tada nalazio u borbi sa jednako umišljenim političkim bolesnikom, bivšim socijaldemokratskim premijerom Zoranom Milanovićem, Oliver Frljić je pročelje riječkog teatra okitio pozivom "Karamarko, dođite na seks!". Bio je to istoimeni balet Balasza Balanyj-a koji je s velikim uspehom odigran u Rijeci. Karamarko nije došao, ali su umesto njega publiku pred ovim pozorištem sve češće dočekivale horde domaćih neonacista i rasistički raspoloženih razbojnika.

A kad je kulturna vlast u zemlji dopala otvorenom filofašisti i ustaškom nostalgičaru, ministru Zlatku Hasanbegoviću, vlast, crkva i deo ratnih veterana skinuli su svoju kvazigrađansku odeću i u dugoj povorci Kju-Kluks-Klana krenuli po glavu Olivera Frljića. Kao što je moglo i da se očekuje, hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović borila se sa svojim studentskim obavezama na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka, s tajnim službama i lošim društvom braće Zorana i Zdravka Mamića, organizatorom egzekucija u Pakračkoj poljani Tomislava Merčepa i osuđivanog zagrebačkog neonaciste Velimira Bujanca. Zato, premda rođena Riječanka, nije reagovala na činjenicu da je Evropska komisija ovaj grad proglasila prestonicom kulture ceneći njenu otvorenost prema svemu što je različito, a tolerantno, otvorenog uma i širokog duha.

Mira Furlan ponovo deo teatra u Rijeci

Jedan od najsvežijih primera je ovde nedavno odigrana predstava "Kasandra" po delu nemačke književnice Kriste Volf. U glavnoj ulozi je prvi put iza 1991. godine nastupila raskošno dominantna i potresno istinita Mira Furlan u dramaturškoj obradi Nade Kokotović, bivše saradnice originalnog Ljubiše Ristića, koja već dvadeset godina uspešno režira u Nemačkoj. Kasandra, tragična proročica, ćerka trojanskog kralja Prijama koja je predvidela propast carstva, ali su je bogovi kaznili kletvom da u njena proročanstva niko ne veruje, riječku publiku je digla na noge. Teško je verovati da je u publici bilo ljudi koji nisu videli analogiju u urušavanju i pljački Troje sa krvoločnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji i ravnodušnoj ksenofobiji moderne Evrope prema patnjama izbeglica koji u njoj danas traže spas.

Mira Furlan postala je odnedavno i članica ansambla teatra "Ivana Plemenitog Zajca" u Rijeci, a nacionalističko i seksističko zlostavljanje koje je brilijantnu glumicu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu devedesetih oteralo iz Hrvatske, a kasnije i Srbije, svima koji su je ponovo gledali u ulozi proročice Kasandre vratilo se kao bumerang. Pa tako i istoričaru i kulturnom egzekutoru, ministru Zlatku Hasanbegoviću koji je demonstrativno odbio da se pojavi na svečanosti proglašenja Rijeke prestonicom evropske kulture. Došao je čak i bivši farmaceut i današnji premijer vlade u Zagrebu Tihomir Orešković rekavši da je ovo priznanje ponos čitave Hrvatske.

"Luka različitosti"

Ono malo prošlosti što je važno za premijera ove bankrotirane zemlje koji traži izlaz iz trulog ekonomskog potpalublja i one čuvene političke "kloake maksime", snažan je šamar na "povijesnom" i nacionalnom obrazu ministra Zlatka Hasanbegovića. Bar bi on trebalo da zna da je Rijeka starija od Benita Musolinija i Ante Pavelića, od Tomislava Karamarka i njegovih osam godina studiranja istorije na "Hrvatskim studijama".

Ne treba da budete ni socijaldemokrata, ni "crveni", da biste znali da je Rijeka, originalnog latinskog imena Flumen Sankti Victi, u keltsko doba Tarsatika iz starijeg i mlađeg kamenog doba, preživela razaranja slična onima iz Homerove Ilijade u Prijamovoj Troji, da je opstala i kao mađarska izvozna luka iz 19. veka, izdržala je pohod italijanskog fašističkog pesnika Gabrijela D'Anuncija iz 1919. godine, a  u jednom kratkom razdoblju, prema Rapalskom ugovoru iz 1920. godine između Kraljevine Jugoslavije i Italije, postojala je i kao Slobodna Država Rijeka.

Danas ima nešto manje od dve stotinine hiljada stanovnika, a grb dvoglavog crnog orla u crvenom polju dobila je još u junu 1659. godine. I kad o takvoj Rijeci neko danas govori kao o "azilu za Srbe i Bosance, boljševike i kriptohrvate" pokazuje samo pećinsku zatucanost, nizak koeficijent obrtaja sivih moždanih ćelija i potpunu dezorijentaciju u pozorišnom ambijentu.

Bilo da ga stvara Oliver Frljić koga su podržali svi ljudi koji znaju da kulturan čovek danas može da preživi samo ako u onome do sebe prepozna drugo ljudsko biće sličnih trauma, nada i potrebe za pozorišnom ili životnom katarzom. Ili, neko ko do kraja svog i tuđih života prebira po kostima preostalima iza besnila surovih ratnih primata. Ili, kako bi to rekao Oliver Frljić i njegovi saradnici Marin Blažević, Mani Gotovac, Slaven Tolj, Idis Turato, Ingeborg Fulep i Kristijan Burić, Rijeka nije samo grad u kome je od 1991. godine nestalo 25 hiljada radnih mesta, a 20 hiljada studenata ostalo je bez  budućnosti.

Proglašavanje ovog grada u centru Kvarnerskog zaliva na Jadranu evropskom prestonicom kulture čini ga i "lukom različitosti u doba moći!"

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Privredne reforme iznad svega" Radio-televizije Vojvodine.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...