Izvor: Politika, 14.Nov.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Srbi na suđenju tek "kolateralne štete"
Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb - Sudskom veću pred kojim se u Zagrebu vodi proces hrvatskim generalima Ademiju i Norcu za počinjene ratne zločine u Medačkom džepu u jesen 1993. godine neće biti lako da utvrdi punu istinu, a glavni problem je u tome da oceni koja su svedočenja tih krvavih zbivanja verodostojna, a koja nisu. I na jučerašnjem suđenju bilo je razilaženja jer je rodbina žrtava potvrđivala da su prilikom hrvatske vojne akcije počinjeni ratni zločini, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << dok su učesnici sa hrvatske strane to negirali ili dopuštali da je bilo i neke "kolateralne štete".
Svedok Zdravko Vladanović, koji je u vreme akcije u Medačkom džepu bio pravni savetnik načelnika Glavnog štaba HV-a Janka Bobetka, uz detaljne opise odnosa Bobetka prema Ademiju i Norcu (Bobetko se hvalio da je on bio "mozak" cele operacije i da je njen model "preslikao iz operacije Maslenica"), naveo je da su Ademi i Norac "heroji domovinskog rata, a sve negativno što se dogodilo samo je kolateralna šteta".
Iskaze su posredstvom video-linka dale i dve zaštićene svedokinje, majka i ćerka čiji je 71-godišnji suprug odnosno otac ubijen u Divoselu. Obe su potvrdile da je ubijeni bio civil i bavio se poljoprivredom, da je bio u civilnoj odeći i da nikad nije nosio oružje. Ubijen je tupim predmetom i pronađen u septičkoj jami. Inače, za sve ubijene Srbe na hrvatskoj strani se tvrdilo da su bili u uniformi ili na sebi imali barem delove uniforme.
Supruga ubijenog takođe je tvrdila da u Divoselu nije bilo naoružanih ljudi, kao i da nikada nije videla da je neko iz tog sela pucao prema Gospiću.
Juče je svedočila u međuvremenu penzionisana direktorka Zavoda za sudsku medicinu u Rijeci Renata Dobi Babić, koja je pregledala leševe 51 osobe (među kojima i pet žena) nađene u Medačkom džepu koje je zatim hrvatska strana predala srpskoj. Ona je tvrdila da su svi muškarci bili u maskirnim uniformama ili delovima uniforme, a žene u civilnoj odeći, kao i da nije bilo nikakvih tragova masakriranja. Takođe je opovrgla da je jedna od ubijenih žena bila prethodno nabijena na kolac, što je na suđenju kao svedok tvrdio tadašnji šef saniteta u Gospiću dr Marko Jagetić. "O tome sam prvi put pročitala u novinama, i nepojmljivo mi je da je dr Marko Jagetić naveo kako je ta rana nastala za života, jer nikada nisam utvrdila da je takve rane uopšte bilo kod bilo koje žene", izjavila je dr Dobi Babić. Za pet pregledanih ubijenih žena tvrdi da su četiri imale rane od eksplozija, a jedna prostrelne rane.
Međutim, u njenom iskazu su uočene nedoslednosti. Kada joj je sudija Mrčela predočio izveštaj u kojem je napisala da su neki od ubijenih bili civili, ona se ispravila i rekla kako je većina ubijenih bila u uniformi, a ne svi kako je to tvrdila. A što se tiče nesrećne Anđelije Jović, za koju je dr Jagetić naveo da je pre likvidacije teško mučena i nabijena na kolac, a dr Renata Dobi Babić to izričito negirala, njen leš nije ni predat srpskoj strani u okviru onih 51 ubijenih, već su ga haški istražitelji pronašli nekoliko godina kasnije u septičkoj jami u Gospićkom naselju Obradović varoš. Tamo su, naime, bili izmešteni i sakriveni leševi ubijenih Srba da se ne bi videlo da su mučeni i masakrirani.
[objavljeno: ]
