Izvor: Politika, 12.Mar.2010, 23:13 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pravosuđe ispravlja greške iz devedesetih
Suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj ukazuju da ne postoji politička volja i strategija za njihovo efikasno vođenje
Od našeg stalnog dopisnika
Zagreb, 12. marta – Tri hrvatske nevladine organizacije – Dokumentarni centar za suočavanje s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek – objavile su ovih dana svoj zajednički godišnji izveštaj o praćenju suđenja za ratne >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << zločine u 2009. u kojem iznose niz zapažanja i ocena posebno zanimljivih u okolnostima otvaranja poglavlja o pravosuđu u pristupnim pregovorima RH za ulazak u Evropsku uniju.
Osnovna ocena glasi da je i protekla godina u tom pogledu prošla kao „još jedna godina pospremanja”, odnosno u ispravljanju pogrešaka u radu pravosuđa devedesetih godina, kada je u brojnim neprofesionalno i etnički pristrano vođenim postupcima veliki broj osoba osuđen u odsutnosti. Radi se tu, naravno, uglavnom o izbeglim Srbima. Ukupno su za ratne zločine u odsutnosti u 118 predmeta osuđene 464 osobe, što je oko 70 odsto svih osoba koje su od 1991. do 2009. godine osuđene za ratne zločine na hrvatskim sudovima.
Kako se navodi, rad pravosuđa je opterećen rešavanjem posledica i zaostataka etnički pristrasnih sudskih postupaka iz devedesetih godina, te je otežan zbog zakasnelih sudskih postupaka protiv ratnih zločina i zbog nespremnosti političkih elita za utvrđivanje odgovornosti za izostanak pravovremenih istraga, podizanja optužnica i presuda za takve zločine. Tome je, podsećaju iz ovih organizacija, doprineo stav političkih i pravosudnih elita da u odbrambenom ratu nije moguće počiniti ratni zločin, što je prevladavalo sve do promene vlasti 2000. godine (kada je pao HDZ i vlast preuzeo SDP). Tek tada je započelo podvrgavanje sudskom postupku teških zločina koje su počinili pripadnici hrvatskih oružanih snaga.
Upozorava se, između ostalog, da nije vidljiva strategija kojom bi istraživanje i procesuiranje velikog broja neistraženih ratnih zločina (oko 400) i okrivljenika bez presude (oko 670) bio prioritet od kojeg se ne odustaje. Naprotiv, kako se napominje, nepropisivanje isključive nadležnosti za suđenja za ratne zločine županijskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu (što je inače davno najavljeno) upućuje da nema političke volje i strategije za efikasno sudsko istraživanje ratnih zločina.
Takođe se ukazuje na nedostatak političke odgovornosti prema porodicama žrtava službeno neistraženih zločina koje su naknadu za gubitak svojih bliskih pokušali ostvariti u odštetnim parnicama protiv Republike Hrvatske. Svi oni su odbijeni i, uz to, još praktično kažnjeni da plate troškove izgubljenog sudskog postupka, jer počinioci takvih zločina iz redova hrvatskih oružanih snaga nisu osuđeni. Poznato je preko 50 takvih slučajeva, a jedan od najdrastičnijih – mučenje i bestijalno ubistvo četvoro Srba u Novskoj čije porodice su 18 godina bezuspešno nastojale da dođu do pravde, iako su ubice poznate i nezakonitom abolicijom oslobođene – upravo ovih dana se ponovo nalazi na sudu.
Radoje Arsenić
[objavljeno: 13/03/2010]
