Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 09.Jan.2020, 11:41   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Na snagu stupio sporni Zakon o slobodi veroispovesti

Crnogorski Zakon o slobodi veroispovesti, kojem se protivi Mitropolija crnogorsko-primorska SPC, deo opozicije i veliki broj vernika danas je stupio na snagu, a advokat Nikola Martinović kaže da će se od SPC tražiti da dokaže pravo imovine na nekim objektima.

Predviđa da bi ceo postupak dokazivanja i registrovanja SPC u Crnoj Gori mogao da traje najduže godine dana.

Zakon, koji je u crnogorskom parlamentu usvojen pod okriljem noći i hapšenjem poslanika Demokratskog >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << fronta, koji su se tome protivili, dodatno je podiglo tenzije u crnogorskom društvo, a vernike izvelo na ulice, molebane i litije, gde iskazuju svoje nezadovoljstvo.

Grad je tog dana i noći bio blokiran jakim policijskim snagama, a zgradi parlamenta nije moglo ni da se priđe.

Martinović kaže da dokazivanje svojine, što će biti obaveza SPC, nije ništa novo i nepoznato, poredeći objekte koji postoje vekovima sa, kako kaže, kućama i stanovima koje građani danas imaju u svojini.

Ovaj crnogorski advokat kaže da u imovinskom smislu tu ne vidi nikakav problem.

Prema njegovim rečima, od danas Uprava za imovinu ima obavezu da u saradnji sa Upravom za nekretnine napravi spisak državne imovine koja je obuhvaćena Zakonom i da pokrene upravne postupke pred Upravom za nekretnine kako bi se, kako navodi, obavili odgovarajući upisi.

"To znači da je Uprava za imovinu dužna da identifikuje nekretnine za koje veruje da mogu biti državna imovina po ovom zakonu i da podnese zahtev Upravi za nekretnine da se ta činjenica proveri. Onda će u tom upravnom postupku, sa jedne strane onaj na koga je upisana ta imovina, to mogu biti razna pravna i fizička lica i sa druge strane država Crna Gora, odnosno Uprava za državnu imovinu biti stranke u upravnom postupku", kaže Martinović.

Pozivajući se na pravila opšteg upravnog postupka po kojem se i danas vrše upisi prava na nekretnine sprovešće se postupak po kojem će, navodi Martinović, svaka od strana priložiti dokaze na osnovu kojih smatra da ima osnov za upis prava svojine.

"Onda će Uprava za nekretnine postupiti po tim zahtevima. Odnosno proceniće da li jedna od stranaka ima osnov za upis i na osnovu toga osnova izvršiti odgovarajući ili odbiti upis", objasnio je ovaj stručnjak.

Precizirajući dalje, Martinović kaže da kada se formiraju stranke upravnog postupka onda će obe strane da predlože dokaze na osnovu kojih zasnivaju svoje pravo, na osnovu kojih će na kraju Uprava za nekretnine pribaviti i izvršiti uvid, onda će ona doneti prvostepeno rešenje.

Svaka od stranaka će imati pravo žalbe, a o toj žalbi će odlučivati Ministarstvo finansija, a ako i posle toga neka od stranaka bude nezadovoljna ima pravo da se obrati Upravnom sudu kako bi Upravni sud rešio taj spor, kaže Martinović.

Martinović smatra da do opstrukcije u pojedinim institucijama ne bi trebalo da dođe.

Povodom najave SPC da će tražiti međunarodnu arbitražu, Martinović kaže da za ovakve sporove arbitraža ne postoji.

Mitropolija crnogorsko-primorska trebalo bi, prema njegovom mišljenju, da bude registrovana u Crnoj Gori.

"Trebalo bi da ako poštuje zakon, izvrši registraciju kao i sve ostale vjerske zajednice, da stekne svojstvo pravnog lica i da na osnovu toga ima koristi, a ne štete", kaže Martinović.

A na pitanje zašto SPC osporava ovaj zakon, Martinović ističe da je to pitanje za SPC.

"Oni imaju svoje razloge, verovatno se boje da će to uticati na njihova imovinska prava. Da li je to opravdano ili ne, videćemo", kazao je Martinović.

Zakonom je propisano da će svi verski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene nezavisnosti 1918. godine i koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke verske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina.

Međutim, ako bilo koja verska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovu nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine, država će to priznati i poštovati.

"Postupanje po ovom zakonu se može završiti u katastru, odnosno Upravi za nekretnine za najviše pola godine. Posle toga može se očekivati da Ministarstvo finansija reši najviše za dva meseca i posle toga još tri meseca da završi Upravni sud. Rok od godinu dana je da se dođe do konačne odluke je prema mom mišljenju objektivan, u kojem se sve može završiti bez uticanja na bilo čija prava", zaključuje Martinović.

Usvajanjem tog zakona prestaje da važi dosadašnji Zakon o pravnom položaju verskih zajednica iz 1977.

Crnogorske vlasti uveravaju da novi zakon garantuje punu slobodu veroispovesti svim vernicima i ravnopravan položaj svih verskih zajednica u Crnoj Gori, kao i punu slobodu uverenja svim onim građanima koji nisu vernici.

Pomenuti zakon predviđa da će svi verski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a koji su bili imovina države Crne Gore pre gubitka njene nezavisnosti 1918. godine i koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke verske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina.

Zakon predviđa i da ako bilo koja verska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovu nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine država će to priznati i poštovati.

Tokom pokušaja odbrane spornog zakona, koji se smatra diskriminatorskim, izneto je niz zabrinjavajućih i grubih falsifikata istorijskih činjenica, posebno u tzv. Apelu88, na koji je juče objavljen odgovor pod nazivom Zajednička reakcija, a koji je potpisalo 85 akademskih radnika i naučnika, mahom istoričara.

Uz poziv na suzdržavanje od "istorijski i činjenično neutemeljenih iskaza", potpisnici te zajedničke reakcije ističu da Crna Gora u SFRJ, te u docnijoj SRJ, kao i u Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, imala nepromenjen i ustavom zagarantovan položaj ravnopravne federalne jedinice, te je njena nezavisnost posledica tog statusa, koji joj je u kontinuitetu bio omogućen, a ne događaja iz 1918.

Ti događaji, dodaje se, nikako se ne mogu označiti kao okupacija, već željeni nastanak združene države Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno potonje Jugoslavije, za koju se izjasnila i većina Crnogoraca kao ondašnjih konstituenata srpskog naroda, o čemu, van svake mogućnosti tendencioznih tumačenja, svedoči dostupna istorijska građa.

Nejasno je, ističu istoričari, na koji način i na osnovu kojih pisanih istorijskih izvora potpisnici tzv. Apela 88 zaključuju da je Republika Crna Gora poništila navodni "dekret" regenta Aleksandra iz 1920. godine, kojim je ukinuta "autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva", kada sva dostupna istorijska građa nepobitno dokazuje da se radi o jednoj od episkopija Srpske pravoslavne Pećke patrijaršije, koja je te 1920. drugi put obnovljena kao Srpska pravoslavna crkva.

Upravo je Sveti sinod Pravoslavne crkve u Crnoj Gori na zasedanju, koje je održano 16. (29.) decembra 1918. godine na Cetinju, doneo jednoglasnu odluku da se Pravoslavna crkva u Crnoj Gori ujedini sa Pravoslavnom crkvom u Srbiji, te da zajedno sa njom postane sastavni deo jedinstvene Pravoslavne crkve u novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno tada obnovljene Srpske pravoslavne crkve.

Ključni korak ka sprovođenju te odluke učinjen je, ističu, na prvoj konferenciji svih pravoslavnih arhijereja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je zasedala tokom proleća 1919. godine u Beogradu, a na kojoj je formiran Središnji arhijerejski sabor za čijeg je predsednika izabran upravo crnogorski mitropolit Mitrofan (Ban) koji je odigrao ključnu ulogu u stvaranju jedinstvene Srpske pravoslavne crkve (1920).

"Takozvani Apel 88, dakle, ne samo da sadrži grube falsifikate istorijskih činjenica, već pomoću tih falsifikata, tobož brinući se za multikonfesionalni karakter Crne Gore, dodatno potpiruje prisutnu šovinističku, antisrpsku i anticrkvenu kampanju", stoji u Reakciji.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...