Izvor: Vesti-online.com, 23.Avg.2016, 06:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"Istorija Republike Srpske" (7): Strah muslimanske elite
Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, formirana 1. februara 1919, dva mjeseca poslije proglašenja Kraljevine SHS 1. decembra 1918, bila je vrhovni upravni organ za sve administrativno-teritorijalne organe u Bosni i Hercegovini.
Ta vlada nije predstavljala zametak državnosti Bosne i Hercegovine, već je djelovala kao privremeni organ uprave do ustavnog zaokruživanja nove jugoslovenske monarhije. Imala je osam povjerenstava (ministarstava), a predsjednik je i dalje bio Atanasije >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << Šola.
Poslije donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine, Zemaljsku vladu je 11. jula zamjenila Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu.
Prva zajednička vlada Srba, Hrvata i Slovenaca formirana je 20. decembra 1918. godine. Na njenom čelu nalazio se prvak Narodne radikalne stranke Stojan Protić. Iz Bosne i Hercegovine ministri su postali dr Tugomir Alaupović, dr Mehmed Spaho i dr Uroš Krulj.
Jugoslovenska muslimanska organizacija Mehmeda Spahe bila je projugoslovenska, a tokom prvih godina poslije završetka Prvog svjetskog rata i prosrpska.
Srpske stranke su, međutim, u međuratni period ušle u najvećoj mjeri podijeljene. Od 63 poslanika, koliko je ih je u pokrajini izabrano u Ustavotvornu skupštinu čak 25 je bilo iz srpskih stranaka - Narodne radikalne, Saveza težaka i Demokratske stranke, ali su one bile tako podijeljene da je Jugoslovenska muslimanska organizacija imala dvostruko više poslanika od svake od srpskih stranka.
Savez težaka okupljao je seljaštvo koje je zahtjevalo radikalnu agrarnu reformu koju političke elite nisu dozvoljavale, da ne prekrše sporazum sa vođstvom muslimana.
Slično je bilo i na sljedećim izborima.
1. Od ranog doba do Dodika
2. Zemlja puteva i ustanaka
3. "Zemljica Bosna" u Srbiji
4. Tvrtko "kralj Srbljem..."
5. Begovat protiv sultana
6. Ponovo protiv Srbije
Ipak, agrarna reforma je konačno sprovedena, kao i u drugim jugoslovenskim zemljama.
Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini izvršena je otkupljivanjem 1.076.685 hektara zemlje. U političkom smislu, u ovoj reformi se ogledao vjekovni strah elite bosanskih muslimana. Otuda i teza da je muslimanima učinjena nepravda.
Naime, u njihovom vlasništvu je bilo 90 odsto feudalnih dobara, a od toga su im oduzete gotovo dvije trećine zemlje. Činjenica je, takođe, da je svega 1,3 odsto bosanskohercegovačkih muslimana - njih oko 10.000 - imalo kmetove.
Za rješavanje agrarnog pitanja izdvojeno je 225 miliona dinara. Polovina novca je isplaćena u gotovini, a polovina u obligacijama sa kamatom od četiri odsto godišnje.
Uredba o finansijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u BiH bila je plod sporazuma JMO i vlade. Zemljoposjednici su se kasnije bunili zato što im nije isplaćena naknada za šume, šikare i pašnjake. Kamata povećana na šest odsto, a dio zemlje im je vraćen u razdoblju 1939-1940.
Uspostavljanje banovina 1929. godine omogućilo je administrativno i upravno emancipovanje pojedinih krajeva Jugoslavije. Prvi put, većinski Srbima naseljene oblasti Bosanske krajine dobile su svoju lokalnu političku elitu, veća ulaganja i Banjaluku kao politički centar.
Vlast banovine radila je na unapređenju poljoprivrede, a naročito je bilo važno raditi na prosvjećivanju u siromašnim krajevima banovine. Ubrzo je uređeno 137 "uzornih gazdinstava" i organizovano 170 poljoprivrednih tečajeva. U banovini je 1929. radilo 127 osnovnih škola, a do kraja 1931. osnovano ih je još 118.
Vrbaska banovina bila je proširena Vrbaska župa iz ranijeg razdoblja. Imala je 20 srezova i 177 opština - 29 gradskih i 147 seoskih.
Za prvog bana vrbaske banovine kralj Aleksandar imenovao je generala u penziji Svetislava - Tisu Milosavljevića. Kad je ovaj energični čovjek sa juga Srbije došao u Banjaluku, zatekao je bivšu županijsku upravu smještenu u nekoliko soba hotela "Balkan". Ukupno je na raspolaganju imao 14 službenika.
Zakonom o banskoj upravi od 7. novembra 1929. definisana su ovlašćenja i opseg rada banovina. Ovim aktom definisano je osam odjeljenja banske uprave. Iako nesamostalne, u centralizovanoj državi, ove ustanove su bile važne za modernizaciju društva Bosanske krajine.
Ubrzano su građeni banovinski putevi - preko čitave teritorije Vrbaske banovine izgrađeno je pet puteva. Prije osnivanja banovine na njenoj teritoriji nije bilo autobuskog saobraćaja. Za banovanja Svetislava Milosavljevića uspostavljeno je trinaest linija. Za tri godine u banovini su izgrađena 423 mosta. Kaptirano je vrelo u Laktašima i podignute su zgrade za banju. Tokom prve tri godine u građevinske radove širom Vrbaske banovine uloženo je više od dvije stotine miliona dinara.
Odjeljenja uprave, čije je načelnike, na prijedlog resornih ministara, takođe postavljao kralj, starala su se o bezbjednosti, samoupravi, razvoju poljoprivrede, osnovnim i nižim srednjim školama, kulturi - zadužbinama, kulturnim i sportskim društvima, zatim izgradnji državnih puteva, javnih zgrada, mostova, vodovoda, kanalizacija, te segmentima socijalne politike i javnog zdravlja.
Osnivanje Vrbaske banovine i programsko djelovanje bana Milosavljevića omogućili su da se već 2. septembra 1930. donese akt o osnivanju pozorišta u Banjaluci. Krajem godine otvoren je i Etnografski muzej, čiji je prvi upravnik bio slikar Špiro Bocarić.
Pri "Službenom listu" banovine počela je da izlazi i kulturno-književna revija "Književna krajina".
U nerazvijenoj Vrbaskoj banovini, u kojoj su tek stvarani infrastrutura, državni kapaciteti i prosvijećivan narod, najsporije je razvijana industrija.
Industrijska komora osnovana je tek 1932. godine. Ban Milosavljević je uskoro prešao u kraljevsku vladu u Beogradu, a sljedeći ban Lazarević ubrzo je i umro.
Kriza i političke napetosti zaustavile su program modernizacije.
Nastavak na Vesti-online.com...
