Izvor: Mondo, 27.Avg.2016, 13:43 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ispovest patološkog kockara
"Počelo je još od leptirića, poker aparata, kladionice, automat klubova... do elitnih hotela na primorju... i to tako traje već 10 godina...".
Foto: Guliver/Getty/Thinkstock
Tako je momak s problemom kockanja započeo svoje prvo obraćanje savetovalištu za pomoć i podršku osobama, zavisnicima od kocke, pišu danas "Vikend novine".
U poslednjoj fazi koju imaju patološki kockari, koja se naziva faza očaja, tragao je za mestima koja mu mogu pružiti pomoć >> Pročitaj celu vest na sajtu Mondo << kako bi uspeo da izađe iz agonije koja ga je snašla.
"Postajem polako svestan problema u kome se nalazim, ali opet se sve svodi na to: 'E da mi je da se izvadim, ne bi' ga više nikad igra' ", i sve tako u krug. A kako kaže ona narodna, stara, 'Nije majka sina klela što je izgubio, nego što se vadio'. Najgore od svega je što mi nije prvi put da sam u ozbiljnom problemu, desilo mi se već dva puta, ali iznosi koje sam dužan bio nisu bili ništa strašno. Ovo sad je već daleko od toga, i strašno je. Mnogo puta sam rekao da neću više da kockam, ali kao u filmu 'Mi nismo anđeli', kao da na mojim ramenima stoje đavo i anđeo i svađaju se. Jedan dan preovladava jedan, drugi dan drugi. Ali kako god okreneš, preovladava ovaj lošiji, izgleda. Mada dok ovo pišem, verovatno preovladava ovaj bolji...", napisao je ovaj Podgoričanin u mejlu, tražeći pomoć u savetovalištu.
Kazao je da ima 25 godina, završen fakultet (osnovne i specijalističke studije), odličnu porodicu, dobar posao, dobre drugove, prijatelje, kumove, rodbinu, kolege...
"Svi me znaju kao super, odličnog, dobrog, vrednog, vaspitanog, kulturnog momka... A niko od njih ne zna da vodim dvostruki život. Moj dvostruki život se ogleda u tome što sam za sve kako sam gore naveo odličan, ali sam kockar. I dok ovo pišem, smišljam izgovor sa kojim ću da se opravdam danas kod kamataša koji će da zove, jer kasnim sa mesečnom obavezom. Negde u podsvesti smišljam šta bih mogao da kažem i drugima koji će da zovu sutra, prekosutra i tako svakim danom. Shvatam da sa ovim mogu samo da izgubim i porodicu, i posao i drugove i sve ljude oko sebe. To je najmanje od svega što želim. To je stvar koja me ubija i koja mi je najveći teret. Shvatam da imam problem. Shvatam da sam zavisnik. Shvatam da mi treba pomoć", naveo je on.
Ovaj mladić je sada ušao u treći mesec uspešne apstinencije, zato što više nema poriva za kockom zahvaljajući tretmanu za koji se odlučio u Savetovalištu Entera-Podgorica pri ADP-Zid.
"Za samo dva meseca, ali pun snage i želje da se reši problema, uspeo je u povratku na pravi put! Njegov primjer je pokazatelj svima koji imaju problem s kockanjem da ne čekaju da se problem sam reši i da bolest kakva je patološko kockanje uznapreduje, već da na vreme potraže stručnu pomoć i odluče se na tretman. Primer je da se i posle 10 godina kockanja uz jaku želju i volju 'kocka može baciti", zaključili su u saopštenju.