Brančilovo selo u srcu Grmečlija

Izvor: Politika, 28.Jun.2009, 23:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Brančilovo selo u srcu Grmečlija

Vraća se život u Hašane: pre devet godina u seoskoj školi koja nosi ime Branka Ćopića bila su samo četiri učenika, 2009. nastavu je pohađalo sedamnaestoro, a na jesen će ih biti još troje

Od našeg dopisnika

Hašani – Učiteljici Dušanki Dakić sin i snaha podarili su unučicu Anđelu... Mala Nikolina Davidović peticom je završila dva razreda u jednoj školskoj godini... Na jesen će u školske klupe sesti tri prvačića. To su deca >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << srpskih povratnika na dedovinu podno Grmeča... Desetak kilometara do juče kaljavog sokaka koji, od centra opštine Krupa na Uni, vodi do Hašana, asfaltiralo je republičko ministarstvo prosvete i kulture...

I trotoar kroz centar sela je završen baš kao i put koji vodi rodnoj kući velikog srpskog književnika Branka Ćopića...

Priča Braco Oljača, predsednik Saveta mesne zajednice Hašana, još i o novim stadima podgrmečkih farmera Đurđa Ćuka i Slobodana Rajlića i o nekoliko stotina hektara više zaoranih površina nego lanjskog proleća i o obnovljenoj crkvi Jovana Krstitelja u kojoj je kršten Brančilo i o novim povratničkim porodicama...

– Kada je, pre devet godina, škola koja nosi ime našeg Branka Ćopića počela sa radom, u njoj su bila samo četiri učenika. Ove godine nastavu je pohađalo njih sedamnaest. Na jesen će ih, ako bog da, biti još troje. Ne može se time ponositi nijedna škola u podgrmečkom kraju – kaže učiteljica Dušanka.

Posle višegodišnjeg izbeglištva, u Hašane se vratila Desanka Ćopić. Suprug joj Milan, brat po stricu Branka Ćopića, umro nedavno, a Desanku na rodno ognjište vratio sin Slobodan.

– Prvo sam postavila na zid Brankov tekst: „Krenuh svijetom u dalji neznane i ponesoh u srcu Hašane”. Da selo nisam nosila u srcu ne bi me možda toliko ni vuklo mojim Hašanima – priča Desanka kojoj su deca obnovila i lepo uredila porušenu kuću.

Nedaleko je i kuća koju je obnovio Zdravko Ćopić, odavno nastanjen u Bačkoj Palanci. A taj Zdravko našao je na seoskom igralištu Brankovu bistu koju su, na svoj način „obradili” pripadnici muslimanskog Petog korpusa. Zdravko je bistu odneo sa sobom da bi je ponovo vratio pred seosku školu u Hašanima u kojoj je njegov rođak, književnik, sricao prva slova.

– Malo ih je koji znaju da je Branko 1939. dobio književnu nagradu Kraljevske akademije nauka i da je od tog novca kupio knjige i u svojoj vikendici, a zapravo kući u kojoj se rodio, otvorio biblioteku. Prvu u Bosanskoj Krajini. Tu u trošnoj kući, okružen knjigama, pisao je svoja dela sve do odlaska na odsluženje vojnog roka u Maribor – priča Milan Dakić.

U Hašanima se još priča o danima koje je Brančilo provodio u Hašanima. Kad god bi došao „odmetnuo” bi se u zadrugu i tu, sa seljanima, ispijao brlju. I uvek šeretski ubadao. Seljani nisu mogli verovati da „tako velik čovek priča svašta”. Posebno ono u vezi sa ženskima. Strina Danica bila je njegov najomiljeniji lik.

– Kada dođe u zadrugu, spuštao se na naš nivo i postajao deo naše svakodnevice. To smo posebno cenili kod njega... Tragao je i za davno zaboravljenim rečima. Sećam se da se nikako nismo mogli setiti kako se zovu one grane koje „pritišću” plast sena da ga vetar ne odnese. Brančilo se setio da je to, narodski rečeno, prlj. I u knjigama je tu reč kasnije koristio – priseća se Milan Dakić.

Načelnik opštine Krupa na Uni Mladen Kotur, zadovoljan što se „neko setio Hašana i asfaltirao put do sela”, obećava da će se ove godine obnoviti Ćopićeva rodna kuća kako bi selo za koju godinu postalo mesto književne manifestacije.

Danas je u Hašanima stotinak povratničkih domova. A samo pre godinu dana bilo ih je tridesetak manje... Lane su bez struje bila tri zaselka, a danas nijedan. U svima sijaju sijalice... Prošle godine u Hašanima tek stotinak krava, nekoliko stotina ovaca i oko petsto hektara oraničnih površina. Danas je sve to utrostručeno...

Sve je to, uz priče o deci srpskih povratnika, potvrda da će života pod Grmečom, u Brančilovim Hašanima, ipak biti. A i ne bilo ga zna li se koliko seljani vole Hašane, svoje i Branka Ćopića.

Slaviša Sabljić

[objavljeno: 29/06/2009]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.