Svi smo kapetani i kapiteni

Izvor: Politika, 24.Feb.2011, 23:18   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Svi smo kapetani i kapiteni

U ovom delu sveta desnica se povezuje sa diktaturama, a levica na vlast dolazi na demokratskim izborima, a što se tiče fudbala, mi ga volimo i sve o njemu znamo, kao i o politici, kaže prva žena na čelu urugvajske prestonice, inače članica Komunističke partije Urugvaja

Gradonačelnica Ana Olivera, prva žena na čelu urugvajske prestonice, članica Komunističke partije Urugvaja, koja već desetak godina u okviru Širokog fronta levice (Frente amplio) pobeđuje na demokratskim >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << izborima u zemlji, zaželela je dobrodošlicu našoj filmskoj ekipi koja će na proleće krenuti put Montevidea. U ekskluzivnom telefonskom razgovoru za „Politiku“ opisala nam je kako sada stoje stvari u Montevideu u kome je na prvom Mundijalu naša reprezentacija ostvarila najveći uspeh u istoriji. Sve je u ovom trenutku u Montevideu suprotno od onog kod nas: sunce žari, leto u punom jeku, na pesku kraj mora igra se fudbal, plaže pune, ima posla više nego radnika, iz okolnih latinoameričkih zemalja pozivaju se gastarbajteri, svako dete u državnim osnovnim školama dobilo je svoj kompjuter, levica je na vlasti u celoj zemlji, komunistkinja na čelu prestonice u kojoj živi polovina stanovnika tromilionske urugvajske nacije.

Mi ovde usred zime u Beogradu nešto ovih dana mislimo na Montevideo, recite nam šta se sada tamo dešava? I ujedno želimo da vam čestitamo što ste prva žena na čelu prestonice Urugvaja … I još komunista?

Već godinama žene su postale aktivne, valjda i zbog jako tmurnih dana vojne diktature koja je harala kontinentom. I evo sada je na čelu najveće latinoameričke zemlje Brazila prva žena predsednik (Dilma Rusef), takođe sa levice. U našem komšiluku je predsednica Argentine Kristina Fernandes, pre toga u Čileu je uspešno vodila zemlju Mišel Bačele, takođe levičarka… I eto prvi put na čelu Montevidea je jedna žena. U ovom delu sveta desnica se povezuje sa diktaturama, a levica je demokratična, ona na vlast dolazi na izborima

Ali mene sada interesuje fudbal zbog ovog našeg filma koji nas je sve obasjao u hladne dane. Pa se bojim da, ako su žene preuzele vlast u mačističkim zemljama, za fudbal nećete imati baš mnogo razumevanja?

Ma kakvi. Pa mi smo na poslednjem svetskom prvenstvu osvojili četvrto mesto. Svi smo u Urugvaju na to ponosni. Cela ekipa i selektor su počasni građani Montevidea.

Znači i vi volite fudbal?

Naravno, fudbal je za Urugvajce, i za žene i za muškarce, oduvek strastvena ljubav. O fudbalu i o politici svi sve znamo, samo nas pitajte.

Vi ste kao mi u Srbiji, i mi sve znamo i o politici i o fudbalu?

Svako ovde „zna“ kako da se vodi zemlja, šta je najbolje, koga gde da stavimo, ko je za ministarsku fotelju a ko za predsednika. Isto je i kad je reč o fudbalu. Svi bismo mogli da budemo predsednici, kapetani Urugvaja, fudbalski selektori ili bar kapiteni. To je jedna ista večna ljubav.

A kako se to desilo da pod vladom levičara, usred svetske krize, Urugvaj tako dobro napreduje ne samo u fudbalu već i ekonomski?

Već petnaest godina Urugvaj ima levičarsku vladu, ali ovoga puta dobili smo izbore i u mnogo više okruga. Još 2002. smo napravili plan kako da smanjimo jaz između bogatih i ekstremno siromašnih, pa smo u tome i uspeli pre nego što je počela svetska kriza. Posebni saveti kontrolišu minimalnu zaradu, obezbeđuju pružanje socijalne zaštite. Napravili smo i reformu penzionog sistema pa danas ljudi uživaju penziju posle trideset godina radnog staža ili kad napune 60 godina. Nezaposlenost je niska, a mnogo se gradi, pa smo pozvali radnike iz susednih zemalja da dođu na privremeni rad. Porodice sa nižim zaradama dobijaju dečije dodatke. Sve smo to uradili unapred, pa kad je došla kriza, ona nije, kako se to uvek ranije dešavalo, zadala fatalne udarce najugroženijim delovima društva.

Pre nego što ste postali gradonačelnica, pre manje od godinu dana, bili ste zamenica ministra za socijalni razvoj?

Da, i pre tri godine bila sam na jednoj konferenciji UN u Parizu gde se govorilo upravo o zaštiti najugroženijih slojeva u kriznim vremenima. Mi smo sve te alatke koje su preporučivale UN već bili ugradili u naš sistem kao permanentne mere. I to nam je pomoglo ne samo da se razvijamo kao zemlja već i da se izborimo sa nezaposlenošću. Uprkos svim kriznim vetrovima, samo je u prva tri meseca 2008. za jedan odsto porastao broj nezaposlenih, i posle je počeo da se smanjuje, do dana današnjeg.

Pri tom budžet za socijalnu pomoć nismo smanjivali. Posebnim programom obezbedili smo po jedan kompjuter za svako dete u državnoj osnovnoj školi. Urugvaj je prva zemlja koja neće imati kompjuterski nepismene stanovnike.

Šta sada planirate?

Pa na početku smo postavili za cilj da smanjimo broj siromašnih, a sada nam je u planu da siromaštvo potpuno iskorenimo.

Ipak, iako levica, vi ostajete verni demokratskim principima, višepartijskom sistemu, slobodnim medijima… Kako objašnjavate da Urugvajci i mnogi drugi Latinoamerikanci glasaju za levicu kao za opciju?

Levica je u Urugvaju uspela da održi svoju snagu čak i da preživi i vremena desničarske vojne diktature koja je počinila strašne zločine. Poznato vam je da je kod nas bilo tajnih zatvora, nestalih, da su mnogi morali da pobegnu iz zemlje. I kada je diktatura najzad zbačena, u narodu je rasla podrška levici. Prvi izbori posle diktature bili su 1984. a već na drugim izborima levica je osvojila veliki broj glasova.

Tabare Vaskes iz levičarskog Frente amplio (Široki front) bio je prvi predsednik ove zemlje van tradicionalne dve partije koje su se smenjivale. Svakako, naš uspeh je ovde prirodan, jer mi smo ti koji smo branioci demokratiju, dok su mnoge druge stranke sklapale pakt sa diktaturom.

Gde se danas igra fudbal u Montevideu?

Isti stadion koji ćete vi videti u nastavku filma i dalje je jedini stadion u Montevideu. Zove se „Sentenario“ i u njega staje 50.000 navijača. Ali planiramo da izgradimo još stadiona, ukoliko bismo dobili organizaciju Mundijala za 2030, na stogodišnjicu prvog Mundijala.

Fudbal raste mimo tog jednog stadiona?

Sadašnji selektor naše reprezentacije otpočeo je kampanju da se u svim delovima zemlje otvore sportski centri. Ovde gotovo svako dete igra fudbal. Ima ogroman broj improvizovanih terena, sa golovima, zaista se igra na svakom mestu. Ali kad malo odrastu, nastane prekid. Zato selektor predvodi kampanju da se nastavi sa sportom kao obaveznim delom srednjoškolskog obrazovanja i da se otvore novi tereni za fudbal u okviru srednjih škola. Da se bolje poveže nacionalna fudbalska organizacija sa srednjim školama.

Ali lopta se u Urugvaju pika spontano, na svakom poljančetu?

Baš svuda, ispred naše zgrade gradske skupštine postavili smo bili neke kontejnere za bacanje papira, i kioske. Morali smo da ih uklonimo jer klinci su tu postavili golove i počeli da igraju fudbal. Na plažama, a dobro znate da je Montevideo sav u peščanim obalama, svuda su golovi i ekipe svih uzrasta.

Kažite nam nešto o sebi?

Profesor sam francuskog jezika i dan-danas držim časove u večernjoj školi, kad zatvorim kancelariju u gradskoj skupštini.

Da li ste sanjali za vreme diktature, u egzilu, u Francuskoj, da ćete se vratiti u svoju zemlju i postati gradonačelnica Montevidea?

To su dve odvojene stvari. Svakog dana u egzilu sanjala sam o povratku. Kada sam se 26. septembra 1984. vratila u Montevideo, činilo mi se da nikad iz njega nisam ni odlazila. Ali ni ja ni drugi aktivisti levice nismo mogli ni da zamislimo da ćemo jednom mi biti ti koji će upravljati ovom zemljom. Moji drugovi iz Komunističke partije prošli su kroz velike nevolje, zatvore, torture, mnogi su izgubili život. A kada je predsednik Tabare Vaskes iz Širokog fronta predložio komunistima da preuzmu ministarstvo za socijalni razvoj, bilo je to kao kad ti se ostvari dečiji san. Nikad nisam mogla da o tome mislim kao o realnoj opciji.

Kako se sada osećate, nepunu godinu dana pošto ste postali gradonačelnica?

Posvećena sam ovom poslu, volim ga iz sveg srca. Stalo mi je da u kontaktu sa ljudima za ovih pet godina, koliko traje mandat, sve ciljeve ispunimo. A najvažniji od naših zadataka je da potpuno iskorenimo siromaštvo, što je oduvek bio program svake levice.

A tango, da li tango pripada Buenos Ajresu koji vam je preko puta Rio Plate?

Tango pripada Rio Plati, koja se nalazi između nas i Buenos Ajresa. Tango je rođen u luci: i Montevideo i Buenos Ajres sazdani su i rasli su oko luke, samo što je naša riva mnogo lepša od susedne. Mi je nismo privatizovali, ona je pristupačna svima, rekla bih da Urugvajci nisu elitisti.

Onda vam kao ženi sigurno više leži tango nego fudbal?

Grešite, u tangu ima mnogo više mačizma nego u fudbalu.

Zorana Šuvaković

-----------------------------------------------

Na „Sentenariju” Urugvajci nepobedivi

Sve velike utakmice i dalje se igraju na stadionu „Sentenario”, izgrađenom 1929, upravo da bi se na njemu održalo prvo svetsko prvenstvo u fudbalu. Iste 1930, kada su naši momci odmeravali snage u Montevideu, Urugvajci su slavili i sto godina svoje nezavisnosti.

Da li zbog vatrenih navijača, ili zbog magije koja iz ove građevine izlazi, tek Urugvajci su mnogo jaki kad igraju na njemu. Čak je i prvi sastav Brazilaca na „Sentenariju” 17 puta izgubio od domaćina, a samo tri puta ih dobio. Veruje se da će Montevideu pripasti čast da organizuje Svetsko fudbalsko prvenstvo 2030. na stogodišnjicu prvog Mundijala. Tada će u ovom primorskom gradu morati da nikne još nekoliko stadiona.

-------------------------------------------------------------------

Svakom detetu po laptop

Urugvaj je nedavno postao jedina zemlja na svetu koja je naručila po jedan kompjuter za svako dete, preko fondacije koja se tako i zove (One laptop per child) i koja je prvobitno tvrdila da će ove uređaje za zemlje u razvoju isporučivati po ceni od sto dolara po komadu. Cena laptopa ove fondacije, stvorene s ciljem da premosti digitalni ambis između razvijenih i zemalja u razvoju, međutim, u međuvremenu je porasla na 199 dolara.

-----------------------------------------------------------------

Urugvajci piju mate

Svi u Urugvaju i u susednoj Argentini piju čaj mate koji se obično ispija iz metalne slamke. Lišće matea se preliva vrelom vodom, a posuda je najčešće od jedne vrste tikve čiji su obodi optočeni srebrnim rezbarijama.

 Z. Š.

objavljeno: 25.02.2011.

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.