Izvor: Glas javnosti, 13.Jul.2008, 08:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Srbija me oborila s nogu!

Lukas Freris, tridesettrogodišnji Atinjanin, profesionalni barmen, ovih dana prvi put boravi u Srbiji. Rodio se tokom plovidbe Atlantikom. Na brodu kojim je zapovedao njegov otac. Jedna od pasija mu je zaštita životne sredine i zelenila. O tome ponekad sastavlja blogove na Internetu, apelujući na ljude da treba da sačuvaju zemlju. Povod njegovom dolasku u Srbiju, naravno, bio je muzički festival u Novom Sadu, za koji iskreno veruje da je najbolji brend ove zemlje. Oduševljen je zabavom na >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << tvrđavi, spontanošću Novosađana. Ipak, za razliku od velike većine razuzdanih posetilaca festivala, Lukas rado ustaje rano ujutru i radi gimnastiku.

Kako si došao na ideju da ove godine posetiš Egzit?

- Zapravo, prijatelj iz Soluna mi je poslao poruku i pozvao me da dođemo zajedno. Preko Gugla sam dosta toga saznao o festivalu i dopalo mi se. Oduševljen sam ovim što vidim i čujem. Festival je više nego sjajno organizovan. Izbor izvođača takođe, a ono što mi se posebno dopada je lokacija. Tvrđava je super! Posebno što, kada ti je potreban predah, možeš da odeš do čarobne terase pored Sat kule i opustiš se pored mora, pardon, reke.

Čiji ti se nastup najviše svideo?

- Prijatelji i ja najviše boravimo na Dens areni. Tamo je prve večeri nastupao Sven Vath i bio je odličan, a pre njega Heidi. Atmosfera je bila na zavidnom nivou, više ne znam da li zbog muzike koju pravi ili zbog toga kako izgleda. Još nisu nastupali Deep Dish, a tome se najviše radujem i jedva čekam nedelju. Volim i stejdževe gde mogu da čujem sastave odavde.

LIČNA KARTA

Datum rođenja: 8. februar 1975. Atina

Zanimanje: barmen u noćnom klubu

Hobi: istorija, klasična književnost, muzika

Horoskopski znak: Vodolija, podznak Blizanci

Privatni život: U vrhu liste najpoželjnijih atinskih neženja

Šta si znao, a šta mislio o Srbiji pre nego što si dobio priliku i da je vidiš?

- Znao sam puno toga. Došao sam do nekih istorijskih knjiga. Na primer, saznao sam tako o raznim graditeljima Petrovaradinske tvrđave - Rimljanima, Turcima, Austrijancima. O periodu turske vladavine nad Srbijom. Kako mi Grci zaista verujemo da su nam Srbi braća, iako ja to osećam prema svim dobrim ljudima na planeti, bili smo informisani o svemu što vam se događalo minulih godina. Tako, kada su Amerikanci bombardovali Srbiju, mi smo bojkotovali njihove najpopularnije proizvode - „marlboro“ i „koka-kolu“. Tako ja od tad pušim „goloaz“.

I kakve ćeš utiske poneti odavde?

- Imao sam priliku da vidim samo Novi Sad i Beograd. Oduševljen sam zelenilom, koga u Atini nema dovoljno. Negujte to! Novi Sad je lep, a ljudi su tako ležerni i prijatni. Ipak, Beograd me je oborio s nogu. Možda zbog toga što me jako podseća na moju Atinu. Mislim da je to jedan fenomenalan grad, sa svim prednostima i manama koje prestonica nosi. Upoznao sam ljude, mahom mlađe, za koje mi se čini da iskreno vole svoj grad i one koji ga ne cene dovoljno, pa bacaju đubre i opuške po ulici. Toga ima i kod nas, a to je nešto što mi jako smeta. I da, mislim da su Srbi pored Čeha najlepša nacija u ovom delu Evrope.

Nastavak na Glas javnosti...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.