Izvor: Politika, 11.Jan.2013, 23:04 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Spoljašnji i unutrašnji roditelj
Malo dete nema sposobnost samokontrole. Ono nema ugrađene „kočnice”, koje ga štite od negativnih iskustava, ni ugrađene „pokretače”, koji ga teraju na korisne, a njemu neprijatne aktivnosti. Ove „kočnice” i „pokretači” su izvan malog deteta u liku odrasle osobe, najčešće roditelja, koji pazi na dete i kontroliše ga. U prve tri godine života dete sebe i roditelja, najčešće majku, doživljava kao jedno biće, čineći psihološku simbiozu.
Veoma razvijena sposobnost >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << pamćenja malog deteta je osnova svakog učenja. Ono uči pamteći sve one situacije u kojima mu roditelj nešto poručuje. Pamti situaciju, lik roditelja, ali i njegovu poruku. Tako što ga dete iz situacije u situaciju memoriše, roditelj postaje deo detetove psihe – „unutrašnji roditelj”. Na taj način odnos roditelja prema detetu postaje detetov unutrašnji odnos prema sebi. Taj proces je neophodan deo socijalizacije i odrastanja. Kada kontrolu spoljašnjeg roditelja zameni kontrola unutrašnjeg roditelja, samokontrola, osoba je spremna za samostalni život u društvu.
Način na koji roditelji vaspitavaju svoje dete je veoma važan između ostalog i zbog toga što od njega zavisi kakav će odnos prema sebi imati to dete kada odraste. Ako je roditelj veoma strog i zahtevan, ako detetu nikada ili veoma retko pokazuje ljubav, ono će izgraditi istog takvog unutrašnjeg roditelja, tako da će kada odraste, u odnosu prema sebi ponavljati isti takav odnos. Imaće izraženu samodisciplinu, ali neće sebe voleti i poštovati. Suprotno, ako je roditelj popustljiv i nemoćan, ako se plaši da ga dete neće voleti, ako odustaje od disciplinovanja čim primeti da je ono zbog toga nesrećno, dete će izgraditi popustljivog unutrašnjeg roditelja. Takva osoba će imati razvijenu samoljubav, ali neće imati samodisciplinu koja je potrebna da bi imala uspešan i zadovoljan odrasli život. Iako zna da bi to trebalo, ona jednostavno neće moći sebe da natera da radi one korisne stvari koje su joj neprijatne.
Između premoćnog roditelja (spoljašnjeg i unutrašnjeg) i nemoćnog roditelja je moćni roditelj. To je roditelj koji detetu pokazuje i ljubav i od njega zahteva disciplinu. Roditeljska moć je sposobnost roditelja da prinudi dete da radi korisne, a neprijatne aktivnosti. Zato što je primilo jasno iskazanu ljubav, dete moćnog roditelja ima razvijenu samoljubav, samopoštovanje i samopouzdanje. A zato što je primilo disciplinu, ono ima razvijenu samodisciplinu. Moćan unutrašnji roditelj je onaj deo ličnosti koji je u teškim životnim situacijama izvor unutrašnje moći. I zato, roditelji, ne budite nemoćni.
Zoran Milivojević
objavljeno: 12.01.2013.
.jpg)
