Izvor: Politika, 29.Maj.2010, 23:18 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Put svile i proleća
Dobitnik nagrade Vukove zadužbine za kolekciju nakita gostovao je u Beču povodom izložbe „Snoviđenja, prozračnost i šarolikost”
Od našeg specijalnog izveštača
Beč – Zbog tesne kulturne saradnje između Srbije i Austrije, gostovanja srpskih umetnika po austrijskim gradovima odavno su prestala da budu retkost. Kragujevčanin >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Slavoljub Galić Đani, dobitnik prošlogodišnje nagrade Vukove zadužbine za kolekciju nakita „Snovi Hilandara”, gostovao je nedavno u Beču povodom izložbe „Snoviđenja, prozračnost i šarolikost” na kojoj je predstavio dve nove kolekcije nakita – „Put svile” i „Proleće”, kao i četiri instalacije.
Izložbu je inicirala i organizovala Martina Koja, supruga austrijskog ambasadora u Srbiji, a otvorio ju je srpski ambasador u Austriji Milovan Božinović.
Na otvaranju izložbe Slavoljuba Galića i njegovog austrijskog kolege i domaćina Florijana Vagnera bilo je premalo prostora za sve zainteresovane. Gužvu nije sprečilo ni loše vreme koje je svega nekoliko sati kasnije izazvalo poplave u centru grada. Izložbeni prostor dizajnera Florijana Vagnera u bečkom sedmom becirku je jedna od najposećenijih zlatarskih adresa i jedna od omiljenih destinacija tokom manifestacije „Duge noći juvelirske umetnosti”. O Galiću, sa kojim je ovoga puta dobio priliku i da direktno sarađuje, Vagner kaže:
– Nekadašnji istočni blok je još uvek u dubokom snu, na njegovim tržištima je puno uvoznih drangulija komercijalnih brend kolekcija ili nakita iz Turske i Grčke. Đani je jedan od retkih zlatara sa tih prostora koji stvaraju nešto originalno. Pogotovu mi se dopadaju njegove instalacije koje u sebi imaju nešto od šagalovskog duha.
Četiri instalacije, u kojima Đani kombinuje elemente slikarstva, kolaža i svoje zlatarske profesije, nastale su iz umetnikove potrebe da promeni opšteprihvaćenu sliku o primeni nakita:
– Želim da prenesem poruku da nakit posle odlaganja ne mora da se drži po fiokama ili sefovima, već da može da postane sastavni deo enterijera, odnosno prostora u kome se živi – objašnjava Galić.
Nadovezujući se na reči Florijana Vagnera o sindromu „Uspavane lepotice” u domenu dizajna nakita na našim prostorima, Galić primećuje da se njegove mušterije u Srbiji i dalje vode navikama kupovine čiste tržišne vrednosti metala:
– Dolaskom komercijale niskog kvaliteta, došlo je do toga da se nakit kupuje iz potrebe. Meni je žao što većina naših klijenata i dalje postavlja pitanje „kolika je cena po gramu”. To vam je isto kao kada biste slikara pitali koliko košta kvadratni centimetar njegovog platna. Hoću da pokažem da je dizajn nakita jedna ravnopravna grana primenjenih umetnosti.
„Put svile” i „Proleće” ne nastavljaju duhovnu tradiciju „Snova Hilandara”, kolekcije koju će buduće generacije osnovaca izučavati u okviru predmeta likovno vaspitanje. Radi se o komadima modnog nakita – klasičnijeg kada je u pitanju „Proleće” i interaktivnog karaktera kada je reč o „Putu svile”:
– Ta linija je probudila veliko interesovanje zbog toga što su svi njeni elementi mobilni i mogu da se rotiraju. Na vama je da li želite da ta crvena, ljubičasta ili žuta boja budu agresivnije ili nežnije. Osoba koja nosi takav nakit aktivno učestvuje u kreiranju moje kolekcije – kaže Galić.
Marina Bauer
[objavljeno: 30/05/2010]







