Poslednji mlekadžija

Izvor: Glas javnosti, 16.Mar.2010, 08:28   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Poslednji mlekadžija

ARANĐELOVAC - Ne tako davno gotovo svaka kuća u Aranđelovcu imala je svoju mlekaricu.

Glavni snabdevači građana svežim mlekom nisu bile mnogobrojne mlekare kao danas, već je ono stizalo iz okolnih sela. Od ranog jutra kolone mlekarica i poneki mlekadžija hitali su u grad sa po bar dve kante, neko je nosio tri, ali je bilo i onih koji su na obramici nosili i sve četiri.

Othranili generacije

- Moji roditelji su se ovamo doselili pre više od pet decenija >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << i mene su kao malu othranili mlekom koji je nosio Danetov deda. Ja sam njime othranila svoju decu, a sada, evo, Dane donosi mleko mojim unucima - kaže Rosa Milinković, jedna od stalnih mušterija Daneta Timotijevića.

To je bio naporan posao, domaćice su ustajale rano zorom i posle muže krava kretale na put od više kilometara. Razdelile bi mleko stalnim mušterijama, u gradu nabavile potrepštine, pa nazad kući, na redovne dužnosti. Trajalo je to godinama, po najvećoj vrućini, kiši, pa čak i po mećavi. I na dan krsne slave ili kad je kuću zadesila teška tuga, mleko je moralo da stigne do mušterije. Ako se mlekarica ili mlekadžija razbole, zamena se morala naći, pa su to često bila i deca. Bio je to težak ali siguran i solidan izvor prihoda.

Vreme je ipak učinilo svoje, jutarnje kolone mlekarica i mlekadžija proredile su se i gotovo nestale. Brz ritam života nametnuo je nove navike, sve se obavlja brzo i u prolazu, a seljaci su se okrenuli drugim, unosnijim poslovima.

Slobodan - Dane Timotijević iz Vrbice jedan je od retkih koji je ostao veran tom poslu. Kaže, njegova porodica se prodajom mleka bavi više od pola veka. Decenijama je po celom gradu raznosio po nekoliko kanti, a danas tek jednu - za mušterije koje su mu ostale verne. Mleko raznosi još nekoliko njih, dvoje ili troje, ali iz drugih sela i u druge delove grada - iz njegovog kraja niko.

- Ne mogu ni da pomislim da preskočim neki dan, mušterijama ne bih smeo da pogledam u oči. A i ja sam se navikao, ušlo mi u krv, prvo to moram da obavim, pa onda sve ostalo. Radiću sve dok mogu, a krunim sedmu banku... Kad bih mogao da nosim, imao bih mušterija za još tri kante, a kvalitet mleka sve govori - priča Timotijević.

- Nije baš da su nas iz grada proterale mlekare i trgovine. Bilo bi posla jer mnogi hoće domaće sveže mleko, posebno za malu decu, ali krava je sve manje. Prođite selima oko Aranđelovca, tako je i po celoj Srbiji, najčešće nema nijedne krave, a nekad je u svakoj štali bilo najmanje dve. Mlekare su doskora organizovano otkupljivale mleko, sada toga nema jer nema krava...

Mikiša Mihailović

Nastavak na Glas javnosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.