Izvor: crckarije.com, 26.Jan.2012, 13:14   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Matej. Novinar, punker, gorštak.

Matej. Novinar, punker, gorštak.

Matej Perkov, mladi novinarsko-punkerski gorštak portala koprivnica.net i terapija.net, frajer je koji se zadnjih godina popeo na sve veće i manje planinske vrhove brdovitog nam Balkana, posjetio je masu ludih punk koncerata i, naočigled nespojive priče s planinarenja i pijanih punkerskih noći, spojio u dobru knjigu koju je nazvao „Planinarsko punkerski putopis“. Svemu tome nadodao je trubadursko-šansonjerksi punk glazbeni album „Savez boraca“ svojeg prijatelja Milivoja Štefanca, sve je zapržio na CD te postavio na internet kako bi za čitanje i slušanje bilo dostupno svima i to potpuno besplatno.
Ovaj domišljati književno-glazbeni projekt pohvalili su mnogi, a čak je i legendarni Arsen Dedić, koji stalno razmišlja o „Moderato Cantabile“ i ostalim svojim sličnim klasicima, svoj palac podigao gore i poručio: „Bravo ekipo!“.
Poštovani čitatelji, Matej Perkov!

Čovječe, za dosadne likove naše estrade koji cijeli svoj život monotono tupe po jednoj te istoj stvari, ti si uber-cool! Ideš korak dalje, spajaš nespojivo! Kako ti je uopće tako nešto palo na pamet?
"Internet je pun planinarskih blogova na kojima ljudi opisuju svoje izlete. Otvorio sam i ja jedan, napisao jednu priču i potom to obrisao – nisam bio zadovoljan, bilo je previše nalik drugim planinarskim pričama. Zatim sam, u te priče, ubacio i doživljaje s koncerata koje sam također obilazio netom prije ili nakon planinarskih pohoda. To je bila dobitna kombinacija, a uspio sam i kvalitetno povezati punk i planinarenje s obzirom da su to naizgled nespojive teme. Tijekom pisanja knjige uočio sam kako su punk i planinarenje prilično povezani kao dvije (sub)kulture: mnogi punkeri bave se planinarenjem, mnogi planinari idu na rock koncerte, pazinski skinsi i punkeri imaju ekološke akcije „Marš na Učku“, ma primjera je bezbroj! Što se tiče stava i tu je mnogo sličnosti: planinari su podjednako odjevno uniformirani jer svi imamo planinarsku obleku i gojzerice, stoga se nitko ne izdvaja. Također sve dijelimo, od kobasica do luka, od čokolade do rakijice iz pljoske. Vikendom, cijelom prokletom, pokvarenom svijetu kažemo „NE- odbij!“, gasimo mobitele i uživamo u svom svijetu – svijetu mira i tišine, planina, gorskih potoka i predivnih panorama. Uživamo u svijetu bez TV-a, glasne glazbe, politike, bez zamaranja s ratama kredita, događajima u svijetu slavnih, cirkusa kojih je, općenito, ova naša mala država prepuna. Planina je naš svijet u koji bježimo vikendima i uživamo."

Kada bi te djed i baka, koji cijeli život slušaju Ibricu Jusića i Anu Štefok, pitali što je to punk, kakav je to ludi agresivni glazbeni smjer, koji bi bio tvoj odgovor?
"Punk je za mnoge žestoka neukusna primitivna muzika. Neki vole slušati punk, neki ne. Svatko ima svoj ukus. Ono što punk razlikuje od ostatka glazbenih žanrova je taj prgavi stav i način razmišljanja. Ono, „budi drugačiji, budi svoj, nemoj se stidjeti sebe, nemoj se bojati okoline, nemoj se ograničavati…“. Ako stotinu ljudi upitaš što je to punk, dobio bi stotinu različitih odgovora. Za mene je punk sloboda, drugačiji način razmišljanja, otvoren život i specifično poimanje stvari koje me okružuju. Kada govorimo o glazbi, punk nisu samo divlje distorzije na gitarama, žestok ritam bubnjeva i urlanje na mikrofon. Mnogi glazbenici danas pokušavaju punk odsvirati na jedan drugačiji način: sporije, mirnije, vještije, ali opet na način kako melodija ne bi izgubila svoju žestinu, a pjesma i dalje nosi nekakvu poruku nad kojom će se ljudi zamisliti. Takav je i album „Savez boraca“ koji ide uz ovu knjigu. Moj frend, Milivoj Štefanec, namjerno je snimio taj album na kazić kupljen u Mađarskoj prije 20 godina jer u studiju ne bi mogao dobiti taj sirovi, prljavi zvuk. Dakle, odsvirao je nešto klasično na totalno neklasičan način i takvim pristupom u muziku unio je punkerski štih. Malo tko bi se usudio odsvirati te pjesme na ovakav način i snimiti ih."

Kakvo je stanje kod nas i gdje smo mi u cijelom tom punk svijetu?
"Hrvatska ima mnogo kvalitetnih punk bendova i kod nas se održava puno koncerata i festivala, pogotovo tijekom ljeta. Internet je napravio mnogo dobrog za male bendove. Oni se tako danas lakše mogu promovirati, organizirati, snimiti svoju muziku i distribuirati je slušateljima. Današnja tehnologija itekako je od velike važnosti za mlade neafirmirane umjetnike bez obzira na to čime se bave. Ukoliko ne bih imao mogućnost svoju knjigu objaviti elektronski, od cijelog projekta ne bi bilo ništa. No, problem je što danas u Hrvatskoj mnogi mladi percipiraju punk više kao dobru muziku na koju će se razbacati, nego kao stav. Dakle, odu na koncert i napiju se, razbacaju, tako godinu-dvije i onda im to sve dojadi. Rijetko tko se aktivno ubaci u subkulturu s ciljem nešto i napraviti: organizirati kvalitetan događaj, izdati fanzin, napisati neku knjigu, pomoći bendovima oko organizacije i koncerata, distribucije... te tako napraviti kvalitetne promjene i u svom životu."

Što bi predložio sugrađanima Europske Unije zbog kojih, za vrijeme ljetnih žega, Hrvatska puca po šavovima? Na kojim mjestima se može poslušati dobar punk? Bio si na brdo koncerata, prošao sve i svašta, da te vidim sada :)!
"Punk festivali poput DOF kod Požege, Skaville u Rijeci ili Monte Paradisa u Puli već godinama privlače strane posjetitelje. Tu su još i InMusic u Zagrebu te novi odlični Terraneo u Šibeniku. Naime, kod ljetnih festivala uspio sam napraviti zgodnu stvar: spojiti ih s planinarenjem. Tako sam posjet festivalima Skaville i Monte Paradiso spojio s planinarskim turama po kvarnerskim otocima, a posjet koncertima u južnoj Dalmaciji spojio sam s planinarskim izletima u tom dijelu Lijepe naše. Naime, naša obala nema samo prekrasno more i plaže, već i predivne planine. Te planine možda nisu impozantne zbog svoje visine, ali su svakako zanimljive, atraktivne i svojom ljepotom ostavljaju jak dojam na svakog planinara koji voli uživati u prirodi. Dok sam bio na DOF festivalu u Požegi, planinario sam Papukom, a kada sam posjećivao prijatelje punkere u Čakovcu i Križevcima obilazio sam brege Zagorja, Podravine i Međimurja."

Prohodao si brda i doline, bio bogu iza nogu, što te se najviše dojmilo!?
"Moja filozofija vrlo je jednostavna – najljepša planina je baš ona po kojoj upravo hodam! Prošao sam većinu hrvatskih planina, bio u Sloveniji, Crnoj Gori, Austriji, Italiji, Francuskoj, BiH… Svaka zemlja ima svoje posebnosti. U Alpama mi se sviđa atmosfera koja kao da je preslikana s neke idilične razglednice. U Crnoj Gori i BiH dojmila me se divljina i izoliranost koja se u Alpama ne može osjetiti, priroda je neizrecivo lijepa! U Hrvatskoj svaka planina ima svoje posebnosti i dojam ovisi o tome u koje doba godine je posjećujete. Volim planinariti zimi dok snijeg sve pokrije jer tada šuma izgleda kao u filmu „Narnijske kronike“. Prekrasan je Velebit, isto tako i Gorski Kotar, oduševili su me Učka i Ćićarija, no nekako poseban utisak na mene ostavili su otoci. Hrvatski otoci ne mogu se podičiti nekom visinom, no priroda je prekrasna, posebna! Također je poseban doživljaj popeti se na vrh otoka u zalazak sunca, te gledati more koje se prostire svuda unaokolo dok se nebo crveni, a sunčeve zrake se odbijaju od morske površine stvarajući posebnu idilu. Mljet je zelen, Pag, Rab i Krk imaju posebnu kršku ljepotu, Vis ima nekako najposebniju atmosferu. Na Dugom otoku i Lastovu čovjek ima jak osjećaj izoliranosti zbog slabe naseljenosti tih otoka. Svakako preporučam posjet hrvatskim otocima."

S koje planine seže najbolji pogled?
"Nerijetko je uspon uz strmu kosinu napor koji iziskuje mnogo truda, znoja i pitanja poput „Što je meni ovo trebalo!?“. A onda, dok dođeš gore, auuuuu! Pred tobom se otvori taj prekrasan pogled i u sekundi zaboraviš na prethodne muke. Pogled s vrha planinaru je najveća nagrada, a sam dolazak na vrh je svečan doživljaj. No, nerijetko se dogodi i to da ostanemo bez te nagrade zbog lošeg vremena, a vrh biva obavijen maglom pa ne vidiš apsolutno ništa. Također je nemoguće reći s koje planine seže najbolji pogled jer svaka ima nešto posebno. U Zagorju me oduševljavaju pogledi s Ivanščice i Strahinjščice na zagorska polja i brege. Pogledi u Gorskom Kotaru odlični su zimi dok je nebo posebno plavo, a šuma bijela. Pogledi s otoka i općenito priobalnih planina posebni su zbog panorame na morsku površinu. Na Triglavu me se dojmila magla koje se pomicala onako kako je vjetar puhao i kada sam se lagano okretao oko sebe uvijek sam imao drugačiji pogled. Brojni su vrhovi obrasli šumom, stoga dok se popneš na vrh uopće nemaš osjećaj kako si se negdje popeo jer fali upravo taj doživljaj panorame."

Zbog čega ne bi upravo ti okupio punk elitu ovih prostora, odveo ih sve na neko brdo i tamo održao prvi svjetski planinski punk koncert? Stari, luda ideja, ha!? Bio bi prvi u svijetu koji je tako nešto učinio i, napokon, dosadnu žutu štampu, koje ima u izobilju, učinio zanimljivom!
"Nije loša ideja, ali tako nešto već postoji: Igor Banjanin iz Dirty Old Empire već godinama organizira DOF festival na livadama podno vrha Lapjak na Papuku. Ondje nastupaju domaći i inozemni bendovi, a festival privlači velik broj posjetitelja. Jedan od glavnih razloga dolaska na taj koncert jest upravo mjesto održavanja: božanstvena priroda, mir, hladni gorski potok u kojem ljeti namačemo nožice i hladimo pivce. Uvijek padne i neki roštilj, u blizini su i bazeni, ma divota! Po tome je DOF mnogima jedan od najdražih hrvatskih festivala i svaka čast organizatorima na trudu, no nažalost, mnogi punkeri nisu ekološki osviješteni pa na tom idiličnom mjestu naprave hrpu smeća. U planini postoje mnoga nepisana pravila, jedno od njih je ne bacati svoje smeće naokolo već ga ponijeti sa sobom u dolinu. To bi bio neki minimum ekološke svijesti koju, nažalost, mnogi nemaju i to ne samo pankeri, nego i ostatak današnjeg „civiliziranog“ društva."

Ako imaš još nešto dodati za kraj ili nekome nešto poručiti onda pucaj! Jer dosta mi je punka! Idem na nešto laganije. U svakom slučaju, pravu si stvar napravio! I zato ti čestitam!
"Hvala na čestitkama, a kad si mi već dao priliku rekao bih dvije stvari. Prvo, ovo je specifičan putopis jer, osim što spaja glazbu i planinarenje, ne opisuje planinarske pohode koji se tiču alpinizma u Himalajama i sl. Riječ je o normalnim planinarskim izletima dostupnim svakom čovjeku koji ima malo volje i želje baviti se time. Danas su ljudi previše inertni (pogotovo mladi). Svi žele nešto na brzinu, ali za zdravlje treba puno više napora i više vremena. Dakle, cilj je maknuti ljude s kauča i inspirirati ih da se bave nečim. Neki frendovi su mi se već pohvalili kako su bili po raznim brdima i izletištima koja su ih oduševila i to me posebno raduje.
Drugo, ovaj projekt šalje poruku mladim neafirmiranim piscima: ne treba vam mnogo love, ni izdavač kao ni posebne veze. Internet i današnja tehnologija daju mogućnost kako biste mnogo toga napravili sami. Sve što je potrebno, malo je vašeg truda i kreativnosti. Tim stvarima je, uostalom, ovaj predivni portal i posvećen i svaka čast ljudima koji ga vode. Dakle ako volite pisati, nemojte se skrivati ili „nekog čekati“ kako bi vam objavio knjigu ili zbirku pjesama dok se zapravo bojite kako će vas javnost doživjeti. Uspjeh se ne mjeri samo novcem i brojem prodanih primjeraka, već emocijama koje si izazvao kod ljudi. Što god napravite uvijek će biti nekoga kome će se svidjeti i nekoga kome se neće – zato hrabro naprijed!" ■



Tekst isčrčkao: redakcija portala www.crckarije.com (Marko Sladić) / Matej Perkov
Izvor slikica: redakcija portala www.crckarije.com (Marko Sladić) / Matej Perkov

Nastavak...