Izvor: crckarije.com, 19.Jan.2012, 14:25 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Lički raj
Lički raj
U Lici, u blizini Ličkog Lešća, na osami planinskog sela Krakovac, u šumi, među medvjedima i vukovima, nalazi se pravi mali raj kakav se viđa još samo u brošurama turističkih agencija, željnih brze prodaje izleta i zarade. U tom raju, kroz koji teče rijeka Gacka prepuna mostića i mlinova, leži nekada zapušteno zemljište, a danas pretvoreno u pravi pravcati jagodnjak na kojem, uz cvrkut ptica, jagode rastu u izobilju te ih možete brati i jesti do mile volje, bez straha od susjeda koji bi vas ganjao metlom kao nekada dok ste bili klinci i krali u njegovom vrtu.
Zvuči predobro, tako nestvarno, zar ne!? Jagodnjak i brdo jagoda, vauuuu!!! Poput neke dječje priče... ali neće ostati na tome „poput neke dječje priče“... Bojan Jambrešić, vlasnik ličkog jagodnjaka, osmislio je plan kako nas uvesti u idilu bajke... on nam je omogućio nešto još neviđeno, pozivajući nas sve u Liku kako bismo uživali u jagodama i čistoj prirodi. A sada, idemo upoznati Bojana i saslušati njegovu priču.
"Sve je započelo sasvim slučajno prije tri ili četiri godine. Zajedno sa svojom djecom, vozio sam se prema Zagrebu, a uz cestu, često bih ugledao prodavače jagoda. Djeca su ih, kao i ono dijete u meni, naravno odmah poželjela. Upravo me ta silna želja za jagodama moje djece, ali i mene samog (odraslog), navela na razmišljanje o tome kako bih i sam mogao uzgajati jagode, onako crvene, prirodne i zdrave. Dobio sam ideju, ali o jagodama i njihovom uzgoju tada nisam znao apsolutno ništa.
Stigla je jesen i ja sam nabavio dvadesetak sadnica koje sam posadio onako bezveze. U međuvremenu sam surfao po interntu, čitao i istraživao sve što sam pronašao o jagodama i zaključio kako je sve puno kompliciranije, nego što se to činilo u početku.
Evo i proljeća! A s proljećem i moje prve jagodice. Uživali smo u njima, ali ipak, nije to bio onaj okus na koji sam navikao, već pomalo kiselkast, plodovi su bili prilično prljavi od zemlje, a počastili su se njima i poneki tamošnji životinjski stanovnici te ostavili tragove ugriza. Nakon što smo se najeli mojih prvih jagoda, osjetila se poletnost i želja za češćim užitkom u jagodama.
Nakon prvog pokušaja, moje iskustvo ipak je bilo veće. Odlučio sam sve počupati van te, ovaj put, posaditi 100 sadnica slatke sorte Clery.
Želja za znanjem o ovoj kulturi postala je veća i zato sam počeo obilaziti mnoge proizvođače kako bih se što više informirao. Nažalost, kod njih sam otkrio pesticide, otrove, osušenu travu od tretiranja. Jagode su bile predivne, velike i crvene, ali tako plastične. Zabrinuo sam se, zgrozio kako nas truju i od tog trenutka rekao samome sebi: „Ja ću se baciti u proizvodnju jagoda bez ikakvih otrova, moje će biti prave, prirodne i bez fige u džepu, a posadit ću ih u Lici, u dolini rijeke Gacke.“ Upravo tako je i bilo!
U jagodnjaku sada leži oko pet tisuća sadnica, a plan mi je saditi ih još te probati i s nekom drugom cjelogodišnjom sortom, a ponudu, možda, proširiti i sa borovnicama. Sve to, isključivo, na prirodan način.
Danas, dobri ljudi na berbu jagoda, dolaze iz svih krajeva, od Zagreba do Brača, od Vukovara do Pule, uživaju u prirodi, beru ih svježe, a na kraju, neopterećni količinama i cijenom, svoj užitak plate onoliko koliko to sami odrede. Moja ideja se pokazala isplativom i uspješnom, stoga dođite i vi u svoju berbu! Kada uđete u Krakovac, bilo koga upitajte za jagodnjak i uputit će vas na mjesto gdje se jednostavno možete prepustiti slasti i buđenju djeteta u sebi." ■
Tekst isčrčkao: redakcija portala www.crckarije.com (Marko Sladić) / Bojan Jambrešić
Izvor slikica: redakcija portala www.crckarije.com (Marko Sladić) / Bojan Jambrešić
