Koferi uvek puni novina

Izvor: Glas javnosti, 01.Nov.2009, 02:35   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Koferi uvek puni novina

Dečački san da jednog dana postane slavni novinar, Klod Tome (39), veb dizajner iz Brisela, nikada nije dosanjao jer je, kako priznaje, bio isuviše stidljiv da bi mogao nekoga da intervjuiše. Kasnije se zainteresovao za geografiju, istoriju, jezike i računare, ali ga ljubav prema štampi i vestima nikada nije napustila. Upravo iz te ljubavi je, pre skoro četvrt veka, počela da se rađa kolekcija u kojoj se danas nalazi čak 1.525 primeraka dnevnih novina sakupljenih na raznim krajevima sveta. >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << Nakupilo se tokom godina na policama njegovog stana mnogo primeraka iz egzotičnih zemalja, raritetnih dnevnih listova, a odnedavno se među njima šćućurio i jedan primerak našeg Glasa javnosti.

Raritetna remek-dela

Klodu su, kaže, svake novine koje mu dođu pod ruku, pravo remek-delo, svake imaju svoju priču, istoriju... Priznaje da se ponekad oseća kao istoričar, jer mnogi od primeraka iz njegove kolekcije odavno ne izlaze, ne postoje čak ni države iz kojih su potekle.

- Zato su to rariteti, koji dostižu posebne cene. Deo su istorije. Tako posedujem Dojče cajtung štampan 1874. u Beču, iz perioda Austrougarske, primerak Honolulu Star biltena od 29. januara 1943, kad Havaji još nisu bili deo SAD, stare nemačke novine pisane gotskim simbolima... Posedujem i nekoliko nemačkih novina iz perioda nacističkog režima, a ponosan sam i na primerak NJujork tajmsa od 12. septembra 2001. godine, koji sam preko Interneta kupio za 30 dolara. Ipak, najstariji su iz 18. veka: Pariski žurnal od 4. jula 1789. godine, izdat 10 dana pre početka Francuske revolucije, Neues Berliner Intelligenz-Blatt (27. avgust 1790) i The Morning Post (London, 11. jun 1793).

Prvi iz Srbije

- Moja strast su isključivo dnevne informativne novine, nezavisno od vremena u kom su objavljene, jezika ili zemlje. Do mnogih od njih sam stigao obraćajući se direktno redakcijama širom sveta, a vaše su prve u mojoj kolekciji koje potiču iz Beograda, iz Srbije. Imam, doduše, neki primerak Politike iz 1988. godine, ali su to, u to vreme, bile jugoslovenske novine, kao i Nova Makedonija, Večernji list i Vjesnik, koje su mi roditelji, još pre tog vašeg rata, doneli sa letovanja u Hrvatskoj- počinje priču Tome, odajući nam kako je dnevnu štampu sasvim slučajno počeo da sakuplja pre 24 godine.

Još se seća tog 29. maja 1985. godine, kada je, kao petnaestogodišnji školarac, pred televizorom željno iščekivao utakmicu Liverpul-Juventus... Nije bila mala stvar, jer se finale Evrokupa tog proleća igralo baš na stadionu „Hejzel“.

- Ali, sve se izjalovilo. Britanski huligani su napali italijanske navijače, 39 ih je na smrt isprebijano, taj dan je po crnom ušao u istoriju. Bio sam šokiran, te sam već sutradan kupio svoje prve novine, briselski La Derniere Haure, tražeći u njima više podataka o ovom događaju. Pročitao sam ih od „A“ do „Š„ a onda, iz poštovanja prema žrtvama, nisam smogao snage da ih bacim. Taj primerak novina je prvi u mojoj kolekciji, iako sada svakog dana kupujem Le Soir. Posle sam počeo redovno da kupujem i drugu dnevnu štampu i ubrzo sam inficiran tim virusom- priča Tome.

Novine Klod sakuplja na različite načine- naručuje ih od redakcija širom sveta, traga za njima po buvljim pijacama i na Internetu, donose mu ih prijatelji i rođaci...Ipak, najveći deo kolekcije čine primerci koje je sam kupio tokom svojih brojnih putešestvija po svetu.

Spisak želja

- Hobi mi i te kako utiče na pravljenje planova za putovanja, jer se uvek trudim da godišnji odmor provedem u delu sveta odakle još nemam dnevnu štampu. I, gde god da odem, odmah se bacam u frenetičnu potragu za novinama. Što više različitih primeraka, to bolje, pa su mi koferi uvek preteški i puni novina...A, kako sam dosad, pored Evrope, bio i u Tunisu, na Tajlandu, u Japanu, Hongkongu i Guamu, kolekcija je narasla. Nažalost, nemam novca da proputujem baš ceo svet, pa su rođaci već navikli da im pre putovanja, uz „srećan put“ dam i spisak želja. A i od redakcija sam tokom godina uspeo da dobijem mnoge zanimljive listove- Midi Madagaskara, Papua Nenj Guinea Post-Courier, iranski Ettela’at, vijetnamski Le Courrier... Takođe, šetajući po buvljim pijacama, pronašao sam očuvane belgijske raritete iz Drugog svetskog rata, dok preko Interneta uglavnom kupujem francuska i američka izdanja. Tako sam našao i Journal des Nieder-Rheins iz doba dok je Ahen bio deo Napoleonove Francuske 1814. godine, potom Le Journal de la Belgiljue iz 1832. godine, izdat dve godine pre nego što je Belgija postala nezavisna, Boston Globe iz 1875.godine, Jerusalem Nenjs iz 1920... Supruga se već buni kako novine zauzimaju previše mesta u stanu i ne može da shvati kakvo zadovoljstvo čovek može da ima od listanja novina napisanih na jeziku koji ne razume. Ali, ipak je dobra, jednom mi je čak i pomogla u potrazi za primerkom malih lokalnih novina u Kinmenu na Tajvanu - priča Tome.

Lista čekanja

Klod govori francuski, engleski i holandski jezik, tokom studija je naučio pomalo španskog i nemačkog, trenutno uči mandarinski kineski, s obzirom na to da mu je supruga sa Tajvana... Ipak, za sebe kaže da nije samo sakupljač novina, nego se trudi da svakom listu posveti dužnu pažnju i pročita ga od prve do poslednje strane.

- Svakog dana posvetim prelistavanju novina bar tri sata a, listajući ih hronološki, dosad sam stigao do jula 2007. godine. Lista čekanja je poduža... I, čak i ako ne razumem jezik na kom su napisane, obratim pažnju na izgled, naslove... Volim da ih izučavam i o svakoj od njih napišem registar, u kom se nalaze adresa, poneka zanimljivost o imenu novine, podaci o izdavaču, ceni, tiražu...- priča Klod.

Oko 70 odsto njegove kolekcije čine novine iz Evrope, mada ima i primeraka sa Dalekog istoka i Azije, Amerike, Afrike, Okeanije...Najviše ih je, naravno, iz Belgije i Francuske, iako ima novine iz ukupno 105 zemalja, napisane na bar 60 različitih jezika...

- A, ako bih kojim čudom, na lutriji osvojio milione evra, otvorio bih muzej dnevne štampe u Briselu, s obzirom na to da u Belgiji takav muzej ne postoji. Do sada sam već šest puta bio u Internacionalnom novinskom muzeju u nemačkom gradu Ahenu, kao i u izuzetno zanimljivom novinskom muzeju u Jokohami u Japanu-priča kolekcionar.

Nastavak na Glas javnosti...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.