Aleksandra Tomić i Andrija Milošević: Radujemo se roditeljstvu

Izvor: Story, 20.Mar.2016, 21:50   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Aleksandra Tomić i Andrija Milošević: Radujemo se roditeljstvu

Glumci Aleksandra Tomić i Andrija Milošević govore o svojoj ljubavi, otkrivaju detalje zajedničke svakodnevice i ističu koliko im je bitna međusobna podrška, kao i želja da u budućnosti zasnuju porodicu

Aleksandra Tomić i Andrija Milošević, Foto: Andreja Damjanović

Trenutno najboljeg komičara i jednog od naših najpopularnijih glumaca Andriju Miloševića (37) pre skoro četiri godine osvojila je koleginica Aleksandra Tomić (27), s kojom od tada uživa >> Pročitaj celu vest na sajtu Story << u skladnoj romansi. Kada se nađete u društvu Aleksandre i Andrije, osmeh vam ne silazi s lica, a međusobne pošalice, pogledi i reči koje upućuju jedno drugom, na najbolji način govore o njihovoj ljubavi. Junak trenutno najpopularnije serije u regionu Andrija i Anđelka, sa svojom dragom sarađuje u popularnom sitkomu, u kom mu talentovana umetnica tumači maćehu. Ovaj danas skladni par svoju romansu otpočeo je tokom zajedničkog rada u pozorištu Boško Buha, a u intervjuu za magazin Story, otkrivaju koliko su se promenili od trenutka kada su se upoznali, kako vide svoj odnos u budućnosti i da li je roditeljstvo nešto čemu se nadaju.

Story: Da li vam je neobično kada kadar delite sa svojom devojkom?

Andrija: Ne, to mi je normalno. Oboje radimo svoj posao i nema tu mesta za bilo kakvu mistifikaciju.

Story: Kako izgleda vaša profesionalna saradnja?

Aleksandra: Što bi Andrija rekao – fenomenalno! On je vrlo nesebièan kao kolega, a svoje iskustvo i znanje prenosi svakom ko želi da ga sasluša. Takoðe, odlièan je motivator i svojom energijom èesto uspeva da prodrma druge glumce i pruži im bezuslovnu podršku.

Story: Ko je bolji komičar?

Aleksandra: Ja, naravno! (Smeh)

Story: Koliko se promenila vaša svakodnevica od kada ste zapoèeli vezu?

Andrija: Bio jedan kralj i imao tri sina... Sve bajke tako poèinju. Slučajnost je htela da postojimo, pa smo se na taj naèin i upoznali. To vam je život.

Aleksandra: Kada smo se upoznali, nisam mogla ni da pretpostavim da ćemo biti u vezi. Kad je počeo da se vrzma oko mene, moja koleginica i drugarica sa klase Andrijana Oliverić pitala me je šta se dešava između nas dvoje. Sasvim sigurna u sebe, odrečno sam joj odgovorila: S njim nikad i ništa! Toliko o mom karakteru.

Story: Sandra, čime vas je Andrija osvojio? 

- To ću ipak sebično sačuvati samo za sebe.

Story: Razmišljate li o venčanju ili vam ta formalnost nije bitna?

Andrija: Venčanja neće biti niti nas ono zanima. Živećemo i radovaćemo se.

Aleksandra: To me asocira na preveliku organizaciju i nemam neki jasan stav po pitanju braka. Svako treba da živi onako kako misli da je u datom trenutku najbolje za zajednicu dvoje ljudi. Ne opterećujem se tim stvarima i ne razmišljam preterano o tome.

Story: Osećate li nešto što bismo mogli da nazovemo majčinskim i oèinskim instinktom?

Aleksandra: Roditeljstvo je nešto čemu se radujem u budućnosti i u čemu bih volela da se ostvarim.

Andrija: Naravno. To je normalno i lepo osećanje.

Story: Ko je temperamentniji u vašoj vezi, a ko je onaj koji smiruje vatru? 

Aleksandra: Na prvu loptu Andrija je temperamentniji, ali na kraju dana uvek on smiruje vatru. Svadljive sam prirode, brzo planem, a sporo se gasim i često me izbace iz takta najveće moguće gluposti. To mi je jedna od najvećih mana.

Story: Smatrate li da je ljubav najvažnija u životu?

Aleksandra: Apsolutno. Naročito je bitno širiti ljubav. Svako od nas treba da uèi da deli ljubav i dobrotu jer svakome od nas one æe nekada biti potrebne. To su stvari koje pokreću svet.

Story: Kako da negujemo ljubav danas, u ovim teškim vremenima?

Andrija: Tako što volimo i živimo, smejemo se, kreiramo svoju sreću, ne očekujući savršenstvo. Jednostavno uživamo, sada i ovde.

Story: Aleksandra, šta ste to do sada naučili od Andrije, a šta je on naučio od vas?

- Kako ne treba preozbiljno shvatati život i svaku prepreku koju on donosi i da se nekada samo treba opustiti i prepustiti, bez obzira na ono što nam se dešava. Mislim da je on od mene naučio da uklapa boje i odevne predmete. Takođe, sigurna sam da je kraj mene zavoleo Nikolasa Žara i njegovu muziku.

Story: Andrija, èini nam se da non-stop radite. Koliko su vam važni slobodni dani i kako ih koristite?

- Nemam slobodnih dana do juna, tako da bih to bolno pitanje ostavio nedorečenim.

Story: Šta je za vas radost, sreća, veselje…?

Andrija: Porodica, prijatelji, putovanja...

Story: Kada poželite da budete sami sa svojim mislima, na koji način to sprovedete u delo?

Aleksandra: Slušam muziku. Ona je nešto bez èega ne bih mogla da živim. Vodi me na čarobna mesta i èesto mi pomaže da razbistrim misli ili donesem neke odluke. Uz nju je sve lakše.

Story: Jeste li od onih ljudi koji se predaju letargiji ili se uvek iz sve snage trudite da budete dobro raspoloženi?

Andrija: Uvek sam ono što jesam, pa kakav god bio u određenom trenutku, pun energije ili na izmaku snage. Ne trudim se da kalkulišem. Svoj sto, svoja muzika.

Story: Šta vam trenutno nedostaje u životu?

Andrija: Spavanja i sna. U snovima èesto nađem kutak u kojem se sklupčam i razmišljam. Snovi su čovekov najbolji prijatelj.

Story: Koji su vaši najsrećniji i najtužniji trenuci u životu i karijeri?

Andrija: Najsrećnije trenutke u karijer proveo sam sa publikom koja se smeje, reaguje, aplaudira i komentariše, a najtužniji su bili oni kada sam zauvek izgubio neke divne ljude s kojima sam živeo i radio.

Story: Aleksandra, nedavno ste u UK Palilula imali premijeru predstave Pazi šta želiš, o kakvom je komadu reč? 

- To je predstava koju smo uradili po motivima komada Lista za ljubav Norma Fostera, u našoj izvedbi zove se Pazi šta želiš i bavi se večitom tematikom, muško-ženskim odnosima, kroz priču koja prati dva mlada muškarca u potrazi za idealnom ženom. Ono što je mene posebno zanimalo u ovom komadu jeste relacija između očekivanja i razočaranja. Čini mi se da ljudi posebno teško uče da prevelika očekivanja uvek dovode do potištenosti i razočarenja.

Story: U ovoj predstavi sarađujete sa Radovanom Vujovićem i Aleksandrom Radojičićem s kojima se i privatno družite, da li je nezgodno kada se pomešaju prijateljstvo i posao?

Aleksandra: Naprotiv, veoma je zgodno! U našem poslu postoji termin koji se najčešće pominje u negativnom kontekstu, a to je reč – klan! Mislim da je stvaranje bilo kakvog klana na ideološko-kreativnom nivou divna stvar. Nema lepšeg motiva za odlazak na probu ili snimanje, od onog kad znaš da te tamo čekaju prijatelji s kojima ćeš stvarati nešto novo i uzbudljivo. Na sve to, kad imaš sreću da su oni beskrajno zanimljivi i talentovani ljudi, kao što su Aca i Raša, onda je to isključivo uživanje. Zato smo i otvorili Klan production, da bi smo se bavili temama i radili na projektima koji nas uzbuđuju i intrigiraju.

Story: Serija Andrija i Anðelka zapoèela je život i u Hrvatskoj, koji su prvi komentari koji dolaze do vas i na kakav je prijem naišla kod njihovih gledalaca?

Andrija: Reakcije su fantastične, a komentari sjajni. Moram priznati da sam zaista zadovoljan i srećan zbog načina na koji je publika u regionu reagovala na seriju.

Story: Andrija, da li je nezgodno to što se glavni likovi u seriji zovu baš kao i vi? Poistovećuje li vas publika previše sa televizijskim Andrijom?

- To nije nezgodno, više je pogodno. Neobičnost i simbioza ličnih i imena likova, celoj seriji dala je jednu autentičnost, pa čak i dokumentarnost, zbog čega je, između ostalog, publika i voli. Ljudi me, naravno, poistovećuju s ulogom koju igram, ali to i nije posebno čudno i uvek se dešava kada je nešto dobro i zanimljivo.

Story: U čemu je tajna uspeha ovog trenutno najgledanijeg TV serijala?

Andrija: Već sam mnogo puta izjavio da verujem kako je za to pre svega zaslužni dobar tekst i kratka, a efektna forma. Ipak, to se nikada sa sigurnošću ne zna i nema definiciju. Potrebno je mnogo toga da se poklopi u određenom trenutku. To su sudbina, zvezde, nebo, Bog... Ko će znati šta je sve imalo uticaja.

Story: Aleksandra, publika vas je upoznala kroz rolu u serijalu Andrija i Anđelka, volite li komediju kao žanr?

- Obožavam je i svaki put se radujem kad imam priliku da radim na komediji. To je vrlo zahtevan žanr za rad, jer traži potpuno otvaranje i ekstrovertnost pred publikom, bilo na sceni ili pred kamerom. Naročito uživam kao gledalac. U mom društvu sad je već postalo ritual da se nađemo kod Viktora Savića i gledamo filmove Vila Farela, čiji smo najveći fanovi.

Razgovarao: Danilo Mašojević

Izvor: Story

Nastavak na Story...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Story. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Story. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.