Izvor: Nezavisne Novine, 14.Sep.2014, 18:17   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Izbjegličkoj zebnji nema kraja

Građani koji su zbog poplava ostali bez krova nad glavom i ne znaju kako će dočekati hladne zimske dane nisu jedini koje je zadesila ovakva nevolja.

Sa kantama u koje se cijedi voda sa oronulih zidova zgrada, čiju je gradnju započelo preduzeće Rudnici željezničke rude Ljubija, kod Prijedora, još davne 1946. godine, zimu dočekuje 41 porodica izbjeglih i raseljenih lica.

Kao da im nije bilo dosta nemilih ratnih >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << događaja zbog kojih su devedesetih godina morali napustiti svoja ognjišta, ovi ljudi sa zebnjom očekuju svaku sljedeću zimu jer su zgrade u kojima su smješteni samo još više devastirane u odnosu na lani, a samo oni znaju kako su u takvim uslovima pregurali prošlu studen.

Da sit gladnom ne vjeruje, svjedoči i podatak da se nadležnost za sanaciju ovih tridesetak zgrada prebacuje sa jednih na druge, a sve se to na kraju obija o glavu opet očajnim stanarima koji bar iole normalan život nikako da dočekaju.

Iako su o ovoj problematici upoznati i rudnik i Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, stanari, mahom stariji ljudi, vode bitku sa vlagom i vodom nadajući se da će se neko ipak sjetiti da im koliko-toliko olakša život.

Dok se tako nadležnost prebacuje sa jednih na druge, ogorčene izbjeglice nemaju novac ni za osnovne životne potrebe, a kamoli za sanaciju svega što je dotrajalo.

Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica zasad nema nadležnost niti obavezu da održava ovakve zgrada, sve dok ne bude okončan sudski postupak koji je u toku, a nakon kojeg će biti poznato ko će biti vlasnik tih zgrada.

Tek nakon toga znaće se i u čijoj je nadležnosti održavanje ovih stanova, a sudeći po tome koliko je pravosuđe efikasno u brzom rješavanju postupaka, ove zgrade prije bi mogle dobiti "titulu" zaštićenih građevina jer bi do tada mogle da navrše 100 godina, ukoliko se u potpunosti ne sruše.

Nastavak na Nezavisne Novine...