PROSLAVA BOŽIĆA U DRAGAČEVU: Uz plamen badnjaka i muziku unučadi

Izvor: Večernje novosti, 08.Jan.2019, 09:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

PROSLAVA BOŽIĆA U DRAGAČEVU: Uz plamen badnjaka i muziku unučadi

Tihomir Zoćević iz Rogače u Dragačevu provodi praznike u krugu svog dečjeg "velikog orkestra". Još pre nego se sunce promoli nad Jelicom, Tiko i unuci idu u seču badnjaka SEDAM mojih snaga, pet borova i dve jele. Kad oni za Božić dođu dedi u selo, pa kad svako od njih zasvira na svom instrumentu... Onda je dedi puno srce, od sreće i zapevam i zaplačem. Eto, tako ja slavim najradosniji praznik - Božić. Uz decu, unuke i suprugu. I muziku! Tihomir Tiko >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << Zoćević (69), posle odlaska u penziju, stečenu u čačanskoj Fabrici reznog alata, sa svojom ženom Mirjanom (66) vratio se 2012. godine u svoju rodnu Rogaču, na dedovinu, u Dragačevo. U Čačku je ostavio sina Rada i snaju Jovanu, njihovo četvoro dece - Nikolu, Milicu, Anđeliju i Andreja, kao i ćerku Mariju i zeta Branislava Tiosavljevića i još trojicu unuka - Jovana, Filipa i Matiju. Svih sedmoro, po dedinoj želji, pored redovne osnovne škole, pohađaju i muzičku školu. Svakom od njih kupio je prvi instrument. - Za Badnji dan, još pre nego se sunce promoli nad Jelicom, unuci i ja idemo u seču badnjaka. Tada Filip obavezno ponese frulu. I dok mi po šumi tragamo za badnjakom, on svira. Gledam njih, mraz ih šiba po rumenim obrazima, gazimo po celcu, oči im se cakle od radosti. Meni srce hoće da iskoči, a zvuk frule "seče" planinski vazduh. To su trenuci za koje se živi... - prepričava nam Tiko pripreme za Božić.PROČITAJTE I: BADNjE VEČE U ZAGREBU: Ne bojte se Srbi da budete to što jeste Kada se promrzli vrate kući, baba Mirjana dočekuje ih sa toplim čajem, Tika obavezno sa "šumadijskim", od vruće rakije. Kada se prsti otkrave, Andrej uzima violinu i dedi zasvira njegovu omiljenu "Kad umoran budem pao". - Početkom sedamdesetih sam se takmičio na raznim takmičenjima za pevače amatere i pobeđivao. Tražili su me i Tine i Radojka da pevam sa njima, ali mene tada vojska čekala, posle ženidba, tako da nisam otišao u te vode - kazao nam je Tiko. - Otuda moja želja da mi unuci barem budu muzički pismeni, a ubeđen sam da će neko od njih biti i ozbiljan muzičar. Obećao sam da ću za njih sedmoro kupiti prvi instrument na kome budu svirali. Već sam kupio klavir, gitaru, violinu, frulu, harmoniku... ostalo je još violončelo. Jeste skupo, ali mora se naći i za to. Zato za Božić volim kada mi je puna kuća dece i muzike...ĆERKA LjUBAV prema muzici Tiko je prvo preneo na ćerku Mariju. Posle završene akademije u Nišu, ona se zaposlila kao profesor klavira u čačanskoj muzičkoj školi. Deci je, vele nam, omiljeno Badnje veče, kada se badnjaci i slama unose u kuću. Kada baka Mira po kući baca zrnevlje, pare i bombone, a oni pijuču i kupe. Paljenje badnjaka i osluškivanje varnica u šporetu kao da im, dodaju oni, ogreje srca za celu godinu. Tada, u samu ponoć, obavezno opet zasviraju. Razvuče se na harmonici i kolo. Andrej, Matija i Filip odlično poznaju ove folklorne note, jer već sviraju u orkestru KUD "Dule Milosavljević Žele". - Na Božić se ustaje rano. Dočekuje se položajnik. Tada sečemo i božićnjače, česnicu, pa se svako od dece nada parici u njoj. Mada, zet Bane uvek najviše voli da dobije zrno pasulja, jer to znači da će mu godina biti berićetna u toru, a pošto se on bavi ovčarstvom, otuda i ova njegova želja - rekao nam je Tiko. Već u podne "gruva" u Zoćevićima muzika iz svih sedam instrumenata. Ređaju se Tikove želje jedna za drugom: "Snijeg pade na behar na voće", "Stara lipa uvela", "Jutros mi je ruža procvetala"... - Ništa nisam menjao u slavljenju Božića, nego sam nastavio onako kako sam od dede zapamtio. Tako i deci i unucima prenosim. I raduje me što oni to prihvataju i znam da nastavljaju tradiciju. Samo danas su u našoj kući svi ti običaji "začinjeni" muzikom. Mojih unuka, mojih sreća, dedinih najvećih uspeha - zaključio je Tiko. STRASTVEN LOVAC TIKO je strastveni lovac. Tu ljubav preneo je i na unuke, koji jedva čekaju izlazak u planinu sa dedom i lovačkim kerovima. - Našem dedi nikad ništa nije teško. Vodi nas na razna dešavanja, a ove godine nas je vodio čak i na Poljoprivredni sajam u Novi Sad, što je bila naša želja - kazali su nam Tikovi unuci. Hvale i baku Mirjanu, posebno njenu domaću hranu.
Pogledaj vesti o: Penzija

Nastavak na Večernje novosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.