Intervju Borko Stefanović: Ljudi nisu trošak

Izvor: NoviMagazin.rs, 09.Apr.2016, 18:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Intervju Borko Stefanović: Ljudi nisu trošak

O tome kako Levica Srbije vidi mogućnost da se povećaju penzije, spasu radna mesta i reindustrijalizuje zemlja, sa liderom ove stranke razgovarao je Nebojša Pešić

Posle neuspelog pokušaja da Demokratska stranka u svoj program uvrsti njegove ideje koje su mnogi okarakterisali kao “levo skretanje”, Borko Stefanović je podneo ostavku na mesto potpredsednika DS i osnovao Levicu Srbije, za koju tvrdi da je jedina autentična levica koja zastupa interese radnika i drugih osiromašenih >> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << slojeva stanovništva.

Mnoge stranke za sebe tvrde da su levica. Ima li uopšte prave levice u Srbiji?

U Evropi uopšte jedina prava levica je Nova evropska levica, a u Srbiji Levica Srbije. Sve ostale partije koje su bliske režimu a o sebi govore da su levica, u stvari su lažna levica zato što su glasale za smanjenje plata i penzija, za dogovor sa MMF, povećanje cene struje, prodaju zemlje strancima direktnom pogodbom, za masovna otpuštanja i podmazivanja stranih investitora nauštrb prava zaposlenih i za katastrofalan zakon o radu. Levica ne može biti partija koja zajedno s Vučićem radi sve ove stvari.

Nama je čast i velika odgovornost da budemo jedina prava i autentična levica u Srbiji. Socijaldemokratske stranke su pravile kompromis sa krupnim kapitalom i udaljile od svojih izvornih principa. Ako već moram da pravim poređenje, mi baštinimo tradiciju švedske socijaldemokratije iz šezdesetih godina.

Socijal demokratija je u ogromnoj krizi i nema odgovore na probleme koji postoje.

Po čemu se vi to razlikujete od programa DS, koja za sebe tvrdi da je partija levog centra?

To što su oni partija centra u suštini pokazuje da je to varijacija iste politike koja je vođena ranije ili, da budem direktan, varijacija Vučićeve politike. Razlikujemo se u tome što mi nismo spremni da dalje prodajemo profitabilne firme, nismo spremni da po bilo koju cenu prodajemo zemlju, niti da prihvatimo dalje sužavanje prava radnika, a oni jesu. Razlikujemo se po tome što DS ne prihvata da država interveniše u privredi. Smatramo da je bolje da država gradi fabrike nego da stranom investitoru daje 28.000 evra po zaposlenom, da radnike mizerno plaćaju, da nemaju plaćen prekovremeni rad, niti pravo na učešće u vlasništvu nad preduzećem. Mi smo protiv prodaje Telekoma, a DS je za prodaju, mi smo za to da verske zajednice oporezuju, a oni su za minimalno oporezivanje. Mi smo za to da veronauka bude u hramovima, a ne u državnim školama, a oni nisu za to. Partije takozvane stare opozicije su partije koje brane nasleđe svojih predsednika i svako ljubi svoj totem kojem se klanja, a u međuvremenu su građani sve siromašniji i ostavljeni na milost i nemilost Vučićevoj katastrofalnoj vlasti. Mislim da Vučiću odgovara da opozicija bude ovakva kakva je sada. Ne rascepkana nego bezidejna, sa recikliranim liderima. Vučić se na izborima može oboriti samo drugačijom, boljom politikom, a ja to ne vidim u opoziciji.

Kada ste formirali Levicu Srbije u javnosti se pojavila insinuacija da vam je u stvari Vučić pomogao da osnujete stranku ne biste li dodatno oslabili DS.

Naravno da ne mogu da zamislim situaciju u kojoj Aleksandar Vučić na bilo koji način mene zove i kaže mi: “Odlično što me tako napadaš, hajde molim te još jače, pa ću ti dati pare, a daću ti i zato što nećeš da budeš sa mnom u vlasti na bilo kom nivou”. Zvuči li to bilo kome smisleno ili možda suludo.

To je laž koju plasiraju ljudi iz moje bivše partije jer pokušavaju da nas zaustave pošto znaju da smo najbrže rastuća opoziciona snaga u zemlji. Neki u DS bave se time jesmo li mi oteli neki od odbora DS, a nismo nijedan. Onda se oni hvale time, a ne shvataju da nas to uopšte ne zanima. Nas interesuje uništen srednji sloj i ljudi bez posla koji su žrtve tranzicije, a njih nažalost sve više zanima jedan elitistički urbani krug ljudi. U Demokratskoj stranci ima mnogo izuzetnog i poštenog sveta. Oni treba da znaju da je Levica Srbije uvek politička kuća za njih ukoliko prihvataju program.

Šta je po vama, kao opozicionoj stranci, ono loše što je vlast uradila u proteklom periodu?

Teško je odabrati. Mislim da je to pre svega izraženo siromaštvo koje sve više zahvata Srbiju. Mislim da je jedna od glavnih karakteristika Vučićeve vlasti to što misle da je čovek trošak, da građani moraju da štede a ne država, da se ljudi otpuštaju, da nema zapošljavanja sem preko partijske knjižice, da kriminalne afere nisu rešene...

Ako budemo čekali da ovaj Vučićev model dovođenja investitora za ogroman novac građana Srbije, a bez ikakve zaštite za zaposlene, uzme maha, trebaće nam 250 godina da zaposlenost i BDP dođu na nivo iz 1988. godine.

Ne želimo da oteramo investitore već da investitori znaju da mi nismo država sa besplatnom radnom snagom, da mora da postoji minimalna plata koja će biti isplaćena ljudima u proizvodnji, da postoji sindikat i obavezno plaćeni prekovremeni rad. Ti uslovi postoje i u njihovim državama i mi ne tražimo ništa više od toga. Ne moramo da imamo nemačke plate, ali ljudi koji rade treba da se zaštite, a oni koji su nezaposleni da znaju da imaju neku perspektivu.

Toga nema bez nove industrijalizacije zemlje, a industrijalizacije nema bez države. Ako država nešto ne učini nema tog stranog investitora koji će, recimo, od Raške napraviti novi industrijski centar.

Poučan grčki primer

Jeste li imali kontakte s ljudima iz grčke Sirize?

Imamo dobru komunikaciju. Njihov primer je upozoravajući i mnogo smo iz njega naučili. Videli smo šta znači kada nemate sopstvenu valutu i kada vam neko preko noći povuče novac iz banaka. I videli smo šta znači kada ste ucenjeni da uradite nešto suprotno volji svojih građana.

To ne znači da treba prekinuti saradnju, već upravo suprotno. Očekujem da uskoro imamo susret na najvišem nivou u Atini.

Imamo velika preduzeća koja godinama prave gubitke i finansiraju se iz budžeta i godinama se nisu oporavila. Šta je vaš recept za njih? Kako ih sačuvati?

Treba da razumemo da to što država izdvaja za neke radnike nije zato što oni fiktivno rade, već zato što bi oni na tržištu nestali, a njihove porodice bi bile upropašćene. Ja najviše volim ove “genijalce” koji kažu: “Lepo, to prodamo budzašto i više ne plaćamo iz budžeta, pa neka idu na tržište.” Zamislite ženu koja ima 60 godina i ostala je bez posla, a Vučić joj kaže da treba da ide na tržište kao preduzetnik. Na šta to liči? Na kraju će svi ti ljudi doći u Beograd. Neka ih onda ovi iz Vlade prime na konak i neka im objasne kako to izgleda preduzetništvo u Surdulici ili u Smederevu.

Mi mislimo da Železara ili drugi veliki sistemi moraju da funkcionišu na jedan potpuno drugi način. Da se prvo vidi da li je to isplativo. Ako nije, može se menjati proizvodni program, ali država ne sme da ih ostavi na cedilu. U preduzećima koja naprednjaci hoće da ugase, a potencijalno su profitabilna, bolje je da država uloži u nove pogone i da ti ljudi krenu da rade ono po čemu smo prepoznatljivi u svetu. Na primer, drugi najprodavaniji traktor u Indiji i Pakistanu je naš traktor, a sada niko ne može da kupi rezervne delove. Inače, svuda u Evropi država je vlasnik velikih preduzeća. Od Telenora do Dojče telekoma. Nemačka fabrika CF, koja je u državnom vlasništvu, prošle godine imala je profit 20 milijardi evra. I konzervativne vlade intervenišu i održavaju preduzeća koja su u krizi upravo zbog ljudi koji tamo rade. Vreme tačerizma i neoliberalnog kapitalizma je prošlo. Jedini učenik koji to sprovodi na periferan način je Aleksandar Vučić.

Treba da otvorimo mogućnost za međunarodne konkurse i da uzmemo dobar menadžment jer je država loš menadžer, ali dobar vlasnik. Mi moramo ljude koji znaju mimo partija dobro da platimo ili da im damo deo profita, s tim da ne otpuštaju radnike. Država sa svoje strane treba da uloži u mašine, a ne u potrošnju.

Treba da subvencionišemo izvoz i napravimo novi Geneks koji će otkupljivati, recimo, poljoprivredne proizvode i po višoj ceni ih prodavati u inostranstvu. U suprotnom ćemo biti žrtve kartela i uništiti poljoprivredu.

Između ostalog obećavate i vraćanje penzija na stari nivo. Odakle novac?

Kada se sve sabere vidimo da je Vučić za nekih 360 miliona smanjio plate i penzije. To je mali deo onoga što je njegova vlast potrošila u poslednje četiri godine na partijsko zapošljavanje ili nameštene partijske tendere i javna preduzeća.

Osim toga, novac može da se dobije od dodatnog oporezivanja najbogatijih ili oporezivanja verskih zajednica. Treba otpočeti i pregovore o pauzi u otplati spoljnog duga za ceo Balkan, inače ćemo svi biti pustara jer će svi otići u inostranstvo. Penzije se moraju vratiti jer je to imovina penzionera. Smanjenje penzija je kao da vam neko skine krov sa kuće.

Vučić kaže da smo mi kao prethodna vlast odgovorni za povećanje penzija. Ja mislim da je bolje biti odgovoran za povećanje nego smanjenje. Ako tu ima moje odgovornosti ja sam spreman da je prihvatim, kao i za ostale poteze. Drago mi je što veliki deo članstva Levice Srbije nikada nije bio ni u jednoj partiji, pa ispada da sam ja najkompromitovaniji.

S kim srađujete pred izbore?

Dogovorili smo se da na izbore idemo sa Pokretom za preokret dr Janka Veselinovića, Socijaldemokratskom unijom i Novim udruženjem penzionera Srbije koje je kontrateža PUPS-u i Vučićevim partnerima. Nismo hteli da pravimo klasičnu koaliciju, već smo ljude okupili oko programa.

To su sve organizacije koje su izuzetno opoziciono nastrojene prema aktuelnom režimu.

Očekujete li da uđete u Skupštinu?

Svakako da očekujemo. Mislim da ćemo biti iznenađenje i da će se mnogi koji su nas potcenili zagrcnuti 24. aprila uveče. O cenzusu i ne razmišljam. Mi nismo napravljeni da bismo prešli cenzus ili da bismo igrali jedno leto, već da trajemo i da se borimo.

S kim posle izbora?

Koalicija dolazi u obzir sa onima koji podržavaju osnovne postulate našeg programa. Nikada nikakav dogovor sa SNS ili partijama desnice, kao i sa nereformisanim lažno levičarskim partijama koje su političke sluge Aleksandra Vučića.

Analitičari ipak predviđaju veliki rast desnice kod nas.

Rast desnice je očekivan. Mislim da će oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju doprineti rastu Srpske radikalne stranke i to je direktno oduzimanje glasova od Aleksandra Vučića, ali i od Dveri i DSS. Ali, isto tako je verovatno da će radikali i SNS praviti postizborni savez koji može biti otvorena koalicija ili manjinska podrška. Svuda u Evropi raste desnica, ali isto tako i levica. Ovo je doba velike krize partija centra jer ne mogu da ponude izlaz iz ove situacije.

Pogledajte deo intervjua:
Pogledaj vesti o: Penzija

Nastavak na NoviMagazin.rs...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta NoviMagazin.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta NoviMagazin.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.