Svetkovina proze u Novom Sadu

Izvor: Politika, 18.Apr.2008, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Svetkovina proze u Novom Sadu

Održan drugi „Prozefest”, a organizatori predviđaju dogodine produženje festivala za jedan dan koji bi se proveo na celodnevnom proznom krstarenju Dunavom

Od ponedeljka do četvrtka Novi Sad je bio evropski epicentar proze. U organizaciji tamošnjeg Kulturnog centra upriličen je drugi međunarodni festival pisaca – „Prozefest”. Na prošlogodišnjoj premijeri „Prozefesta” uspostavljan je obrazac po kome se ova smotra razlikuje od uobičajenih >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << okupljanja prozaista. Pre svega, posredi nije masovan skup. Učestvovalo je „samo” po pet stranih i ovdašnjih pisaca.

Iz inostranstva su došli Alberto Mangel (Argentina/Kanada), Stefano Beni (Italija), Alek Popov (Bugarska), Peter Zilahi (Mađarska) i Andrej Blatnik (Slovenija). Domaću prozu zastupali su Ljubica Arsić, Jovica Aćin, Slobodan Tišma, Žarko Radaković i potpisnik ovih redova.

Glavna osobenost „Prozefesta” nije se, međutim, ogledala toliko u gostima koliko u domaćinima. S piscima su na po dva javna istupanja učestvovali novosadski gimnazijalci. Najpre su ih dočekali na svom terenu, u gimnazijama „Laza Kostić”, „Jovan Jovanović Zmaj” i „Karlovačkoj”, a potom i u „gostima”, u „Art klubu” Kulturnog centra i kafeu „Atrijum”.

Iako sam znao da je ova zamisao već uspešno oprobana prošle godine, ipak sam u Novi Sad došao s izvesnom strepnjom. Kao već veteran u nastupima na književnim tribinama raznih vrsta, i te kako sam bio svestan koliko je umešnosti i iskustva neophodno da bi se valjano vodio razgovor s piscima. To nipošto nisu najpoželjniji sabesednici. S prozaistima je neretko teže razgovarati nego s političarima.

Pokazalo se, međutim, da je moja zebnja sasvim neosnovana. Tročlane ekipe gimnazijalaca sjajno su se pripremile i tako spretno, rečito i duhovito obavile posao da se neretko događalo nezamislivo – da pisci ostanu bez reči. Odavno mi niko nije postavljao tako domišljata, a naizgled obična, složena, a prividno jednostavna pitanja.

Mnogi profesionalni kritičari i voditelji tribina imali bi čemu da se nauče od novosadskih đaka. Umesto šepavog praznoslovlja i neumerenih hvalospeva dobili smo neodoljivu iskrenost i nesputanu otvorenost. Neuobičajeno mnogobrojna publika za književne skupove to je nepogrešivo prepoznavala i nagrađivala pljeskom i podsticajnim smehom.

Drugi „Prozefest” imao je još jednu posebnost. Glavna numera nije ostavljena za kraj, već je njome početo. Na otvaranju smotre, u svečanoj sali „Matice srpske”, počasni predsednik „Prozefesta” Milorad Pavić uručio je novoustanovljenu nagradu „Milovan Vidaković” (nazvanu, da podsetim, po rodonačelniku modernog srpskog romana). Prvi dobitnik bio je čarobnjak umetnosti čitanja Alberto Mangel.

Postoji i jedan tehnički vid „Prozefesta” koji svakako zavređuje da bude pomenut. Imao sam privilegiju da učestvujem na književnim okupljanjima širom sveta, od Evrope, preko Amerike, čak do Australije. Vraćao sam se s tih putovanja ispunjen dvojakim osećanjima. Bio sam najčešće očaran onim što sam iskusio, ali uz to je išla i izvesna gorčina. Izgledalo mi je da nikada neću dočekati da se i kod nas priredi savršeno organizovan književni skup.

Sada sam i to doživeo, a utisak nipošto nije pristrasno moj, već ga jednodušno dele svi učesnici. Naročito strani. Sve je u Novom Sadu uistinu bilo besprekorno. Ne samo stožerni događaji, tribine, nego i prateća logistika koja je podjednako važna – smeštaj, prevoz i uopšte svaka briga o gostima. A sve to uz neusiljenu srdačnost, ljubaznost i predusretljivost. Da naprosto ne poverujete da ste u predizbornoj Srbiji.

Postoji ipak majušna senka tuge. Žao mi je što sam već iskoristio jedinstvenu priliku da budem gost „Prozefesta”. Da sam bio u prilici da biram, umesto drugog odabrao bih naredni, treći. Organizatori predviđaju dogodine produženje festivala za jedan dan koji bi se proveo na celodnevnom proznom krstarenju Dunavom.

A možda sve nije izgubljeno. Slepih putnika može da bude i na brodovima pisaca. Na njima, zapravo, ponajpre...

Zoran Živković

[objavljeno: 19/04/2008]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.