Izvor: Radio 021, 02.Mar.2021, 12:52
Bradaš: Pola miliona građana jedva preživljava, a smanjuje se socijalna pomoć
U Srbiji više od dva miliona građana živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a oko pola miliona u apsolutnom siromaštvu jer nemaju novac ni za egzistencijalne potrebe, ali socijalnu zaštitu iz godine u godinu uživa sve manji broj ugroženih, rekla je danas istraživačica u Fondaciji "Centar za demokratiju" Sarita Bradaš.
Ona je, komentarišući Zakon o socijalnoj karti koji je juče stupio na snagu, rekla za Betu da je socijalnu pomoć u 2019. godini primalo >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio 021 << 226.897 građana što je u odnosu na 2012. godinu deset odsto manje. Dodala je da je smanjen i broj korisnika dečijeg dodatka u odnosu na 2012. godinu za 28 odsto i prima ga 226.289 dece.
"Umesto usvajanja dokumenata koji će uspostaviti sistem socijalne zaštite tako da svaka osoba kojoj je to potrebno ostvari pravo na socijalnu pomoć i to takvu da omogući, ne samo zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti, već i dostojanstven život, Skupština Srbije je usvojila Zakon o socijalnoj karti koji je bezizlaz iz siromaštva", rekla je Bradaš.
Cilj donošenja Zakona o socijalnoj karti je, kako je u obrazloženju navelo Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, postojanje jedinstvene i centralizovane evidencije, u elektronskom obliku koja sadrži tačne i ažurne podatke o socijalno-ekonomskom statusu radi efikasnijeg ostvarivanja prava i usluga socijalne zaštite i pravednije raspodele socijalne pomoći.
Donošenje Zakona o socijalnim kartama pre izmena sistema socijalne zaštite bilo bi, kako je rekla Bradaš, razumljivo kada bi imao za cilj da se utvrdi koji pojedinci i porodice su ugroženi kako bi se omogućilo priznavanje njihovih prava radi uključivanja u programe podrške. Podaci o učešću siromašnih u ukupnom stanovništvu, međutim, kako je rekla, ukazuju na "visoku grešku isključenosti, odnosno da najveći broj siromašnih nema pristup socijalnoj pomoći".
Umesto da se, kako je rekla, povećava broj korisnika novčane socijalne pomoći, on se smanjuje, pa je u 2019. iznosio svega 3,1 odsto u ukupnom broju stanovništva.
Podaci o niskom obuhvatu i neadekvatnosti novčanih socijalnih davanja, prema rečima Bradaš, treba da budu signal donosiocima odluka da je potrebno preduzeti mere kako bi se stanje promenilo i prikupili ažurni podaci ne samo o korisnicima programa socijalne pomoći, već i o opštoj populaciji.
Po Zakonu o socijalnoj karti jasno je, kako je ocenila, da predlagač nema nameru da identifikuje sve one u socijalnoj potrebi budući da je "socijalna karta jedinstveni registar koji sadrži podatke o pojedincu i sa njim povezanih lica o socijalno-ekonomskom statusu, podatke o vrsti prava i usluga iz socijalne zaštite koje lice koristi ili je koristilo".
Bradaš je ocenila da je "vrlo neobično obrazloženje zašto se ne prikupljaju podaci o opštoj populaciji, a što je bila jedna od opcija koja je odbačena zbog zaštite prava na zaštitu ličnih podataka". Iz tog obrazloženja moglo bi se, prema njenim rečima, zaključiti da Zakon o zaštiti podataka o ličnosti ne važi jednako za sve korisnike socijalne zaštite kao i one građane koji je ne koriste, a nadležno ministarstvo kao predlagač nije dalo obrazloženje zašto taj zakon onemogućava zaštitu ličnih podataka za opštu populaciju, ali omogućava za korisnike socijalnih usluga.
Najveći broj podataka će resorno ministarstvo, kako je navela, preuzimati iz Centralnog registra stanovništva u kojem se nalaze podaci i za opštu populaciju.
"Zašto se onda donosi ovakav zakon? Iz obrazloženja Zakona o socijalnoj karti saznajemo da je namera da se smanji greška isključenosti iz prava socijalne zaštite tek deklarativna, da ne postoji namera da se poveća obuhvat i adekvatnost davanja već da su i postojeći korisnici teret za budžet", rekla je Bradaš.
U obrazloženju Zakona o socijalnoj karti navedeno je, kako je rekla, da su "budžetska sredstva za socijalnu zaštitu velika, ali su ipak ograničena jer je broj korisnika velik, pa se mora voditi računa o prioritetima u socijalnoj zaštiti". To obrazloženje predlagača zakona, prema njenim rečima, nije tačno jer kada se uporede izdvajanja za te namene sa izdvajanjima drugih zemalja Srbija daje najmanje, a davanja su neadekvatna i obuhvat mali.
U 2018. godini prosek zemalja EU za troškove socijalne zaštite iznosi, kako je rekla, 27,9 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a za Srbiju 19,4 odsto.
Bradaš je rekla da se u izveštajima Evropske komisije o napretku Srbije u oblasti socijalne uključenosti i zaštite iz godine u godinu ponavlja ista ocena da su obuhvat i adekvatnost novčanih davanja nedovoljni da pokriju osnovne potrebe. Dodala je to znači da većina siromašnih ne ostvaruje pravo na socijalnu novčanu pomoć, a oni koji to pravo ostvaruju ni uz novčana davanja ne mogu da zadovolje ni osnovne potrebe.
Razlog za mali obuhvat i neadekvatnost davanja je, prema njenim rečima, vrlo nisko postavljena linija administrativnog siromaštva koju utvrđuju država na osnovu uvida u materijalnog stanje građana. Ta linija je, kako je rekla, daleko ispod linije apsolutnog siromaštva koja označava minimum, neophodan za zadovoljenje egistencijalnih potreba.
Autor: Beta
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.021.rs. Preuzimanje fotografija je dozvoljeno samo uz saglasnost autora.
.jpg)
