Nauka je puna snova

Izvor: Politika, 13.Nov.2011, 00:33   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Nauka je puna snova

„Nisam mlad, ali imam tri sna. Voleo bih da doprinesem razumevanju prirode tamne materije. Voleo bih da razumem prirodu mase onakve kakvu oprimeruje spektar mase elektrona, muona i taua. Za sada hipotetična Higsova čestica neće objasniti spektar mase, čak i ako je otkriju u velikom hadronskom sudaraču (LHC) u CERN-u”, ističe nobelovac Martin Perl, jedan od najvećih fizičara današnjice, koji je 1995. ovenčan najpoželjnijim naučnim odličjem za otkriće elementarne čestice tau lepton >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika <<

Profesor Martin Luis Perl, jedan od najvećih fizičara današnjice, uveliko je zakoračio u devetu deceniju života. Stekao je fakultetsku diplomu iz hemijskog inženjerstva, a doktorsko istraživanje iz fizike obavio je u laboratoriji Mihajla Pupina na Univerzitetu Kolumbija (Njujork).

Za otkriće tau leptona (sličan elektronu, ali znatno veće mase), u nizu ogleda izvedenihod 1974. do 1977. godine u Stanfordskom linearnom akceleratoru, zavredio je 1995. Nobelovu nagradu za fiziku (drugi dobitnik je Frederik Rajns za otkriće neutrina). Pre dve godine je proglašen počasnim doktorom nauka Univerziteta u Beogradu, na predlog svog prijatelja prof. dr Veljka Milutinovića sa Elektrotehničkog fakulteta.

U čemu se ogleda suština naučnog doprinosa za koji ste dobili Nobeloveu nagradu za fiziku?

Do mog otkrića tau leptona samo su dve familije elementarnih čestica bile poznate. Prva je familija koja se sastojala od elektrona, elektron neutrina, gore (up) kvarka i dole (dovn) kvarka već bila poznata. Ona čini običnu materiju sveta. Druga familija elementarnih čestica, delimično poznata, sastoji se od muona, muon neutrina, šarm kvarka i čudnog kvarka. Ali čestice druge familije su nestabilne, posredno doprinoseći ponašanju obične materije.

Smislio sam teorijsku ideju, nazvanu sekvencijalni leptoni, koja pretpostavlja postojanje više familija elementarnih čestica. Potom sam započeo istraživanje s ciljem da eksperimentalno otkrijem tau lepton koji je član treće familije elementarnih čestica. Ova treća familija konačno je popunjena kada su drugi naučnici kasnije otkrili tau neutrino, vrh (top)kvark i dno (botom) kvark.

Od mog otkrića tau leptona vođene su mnoge rigorozne potrage za sličnim, dodatnim familijama elementarnih čestica. Ali nijedna druga nije otkrivena. Zna se samo za tri familije. Nema objašnjenja kako to priroda ograničava elementarne čestice na samo tri familije. Ne postoje teorije, jednostavne ili egzotične, koje objašnjavaju broj tri, na primer veoma primamljivi modeliteorije struna nemaju objašnjenje. Tako da je moje otkriće dovelo do veće nerešene zagonetke.

Ne znam odgovor. Možda će ga dati neki mladi srpski naučnik?

Koliki je uticaj imalo to otkrića?

Moje je otkriće ukazalo na postojanje još familija elementarnih čestica. Nije otkriveno više od tri tipa familija elementarnih čestica. Na primer, zahvaljujući astronomskim posmatranjima znamo da postoji još jedan tip materije, zvani tamna materija, i znamo da se ta tamna materija ne sastoji iz čestica triju poznatih familija elementarnih čestica.

Uzgred, skeptičan sam u vezi s tzv. supersimetričnim modelom elementarnih čestica, u kome je pretpostavljeno da svaka poznata čestica ima nepoznatog parnjaka (partner). Nema dokaza za ovaj model, a veličine (parametri) se stalno menjaju.

A koristi od primene u svakodnevnom životu?

Ne postoje neposredne primene otkrića tau leptona i treće familije elementarnih čestica u svakodnevnom životu. Ali ima velikog doprinosa u našem razumevanju sveta.

Možete li malo više da osvetlite prethodni odgovor?

Naša se kultura sastoji iz mnogo delova – književnosti, vizuelnih umetnosti, teologije, hortikulture, arhitekture, matematike, filozofije, plesa, zanata, muzike, sporta i nauke. Jezik nauke je univerzalan. Nauka u kulturi proučava svu prirodu. Nauka je u zvezdama. Naučni ogledi mogu biti prelepi. Nauka uči skromnosti i racionalnosti. Nauka je puna snova.

Čuli smo da ste mnogo toga kazali u vezi sa stvaralaštvom na predavanjima u Japanu. Hoće li nam reći s kojim izazovima se suočavamo podučavajući svoju decu, naročito da ostanu kreativnanakon završenih studija?

Kreativnost se svuda traži: u umetnosti, zabavi, biznisu, matematici, inženjerstvu, medicini, društvenim naukama i u fizici. Uobičajeni elementi kreativnosti su originalnost i mašta. Kreativnost je isprepletana sa slobodom osmišljavanja, izmišljanja i sanjarenja. Međutim, u inženjerstvu i nauci kreativnost je korisna samo ukoliko se uklapa u okvire fizičkog sveta. Kreativna ideja u nauci i inženjerstvu mora se prilagoditi zakonu očuvanja energije (uključujući masu energije mc2). Pronalazač koji misli da zna kako da prekrši ovaj zakon, moraće da odbaci gomilu laboratorijskih merenja i prihvaćenih teorija.

Kreativnost u nauci, inženjerstvu i računarskim naukama ograničena je izvodljivošću i praktičnošću. Pogledajte rad na avionu na nuklearni pogon u SAD pedesetih godina prošlog veka. Pre razvoja interkontinentalnih raketa postojala je želja da se napravi bombarder koji bi mogao leteti oko sveta. Inženjeri su naišli na tri ozbiljne prepreke: težina i zaštita reaktora, zaštita posade od zračenja reaktora i zagađenje okoline u slučaju pada letelice. Testovi su stigli sve do priključenja nuklearnog reaktora na motor. Ali avion nikada nije poleteo. Zamisao je kršila ograničenje zvano izvodljivost.

Još od sazrevanja automobilske tehnologije i moćne vazduhoplovne tehnologije, pronalazači su sanjali o pravljenju letećeg automobila, javnog vozila koje bi se moglo voziti po putu ili njime leteti. Vozilo bi lako prelazilo s jednog pogona na drugi. Bilo je nekoliko kratkotrajnih uspeha, ali zamisao (koncept) ne zadovoljava ograničenje zvano praktičnost.

Kako da se uredi vazdušni prostor? Gde su krila kada se vozilo koristi kao automobil? Koliko iznose cena i održavanje?

Koje važne misli imate stalno na umu kada osnivate tim za naučne oglede ili nešto slično?

Sledim dvodelnu teoremu koju uvek prenosim svojim poslediplomcima i saradnicima na posledoktorskom usavršavanju: (1) ne birajte najmoćniju eksperimentalnu grupu ili odsek – birajte grupu ili odsek gde ćete imati najviše slobode; i (2) ima prednosti raditi u maloj ili novoj grupi; priznaće vam se ono što postignete. Kada sam 1955. godine doktorirao, dobio sa ponude za posao s odseka za fiziku na univerzitetima Jejl, Ilinois i Mičigen. U to su vreme Jejl i Ilinois imali su veći ugled u fizici elementarnih čestica, ja sam namerno otišao na Mičigen.

Šta bi valjalo izbeći kada nastojite da načinite veliki prodor u istraživanju?

Najvažnija stvar koju sam naučio od Izidora Ajzaka Rabija (potonji nobelovac), mentora na doktorskoj tezi, jeste da izbegavam one koji brzo pričaju i brzo misle. To je veoma bitno za mlade ljude. Trudim se da izbegavam da radim s onima što brzo pričaju. Ne smeta mi da radim s ljudima koji brzo misle ako malo pričaju. A najbolje je od svega raditi s ljudima pametnijim od sebe koji misle brže od vas, ali nikada ništa ne kažu.

Kako ocenjujete važnost matematičkog znanja?

Ne morate biti matematički genije. Ima oblasti nauke gde je matematika na drugom mestu. Ipak, morate biti kompetentni u matematici.

Gde usmeriti glavni prodor? Koliko se mora biti smotren u vezi s neposrednim interesima poreskih obveznika?

U demokratskim društvima, kao što je Srbija ili SAD, poreski obveznik je glavni. Pokušajte da ubedite građanstvo u mudrost razumnog ulaganja u primenjenu i čistu nauku i inženjerstvo.

Koja je to suštinska pokretačka sila tera jednog nobelovca da i dalje stvara i isporučuje rezultate?

Nisam mlad, ali imam tri sna. Voleo bih da doprinesem razumevanju prirode tamne materije. Voleo bih da razumem prirodu mase onakve kakvu oprimeruje spektar mase elektrona, muona i taua. Za sada hipotetična Higsova čestica neće objasniti spektar mase, čak i ako je otkriju u velikom hadronskom sudaraču (LHC) u CERN-u.

Za male zemlje kao što je Srbija, koji put da izaberu u naučnim istraživanjima?

Prvo, unapređujte osobite (specijalne) snage koje su već razvijene u Srbiji. Ne pokušavajte raditi mnogo stvari u nauci i inženjerstvu. Nijedna nacija ne može uspeti u mnogo oblasti nauke i tehnologije. Recimo, SAD vrhune u medicinskim istraživanjima i tehnologiji, ali mnogo zaostaju u automobilskoj tehnologiji i tehnologiji skladištenja (akumulatori). SAD treba da oponašaju Japan i druge zemlje u automobilskoj tehnologiji i baterijama. Mnogo je jeftinije plaćati pravo na korišćenje nečega nego pokušavati nekoga dostići u dobro razvijenoj oblasti.

Drugo, osmišljavajte projekte i istraživanja sarađujući sa zemljama male i srednje veličine.

Treće, Srbija treba da izbegava grandiozne naučne projekte i projekte s novim tehnologijama kao što je ITER, međunarodni projekat koji se razvija od 1985. da bi se dokazala proizvodnja električne energije preko usmeravane (kontrolisane) nuklearne fuzije.

A u budućnosti uopšte?

Srbija ima istaknutu naučnu i tehničku prošlost i tradiciju, što pokazuju Nikola Tesla, Mileva Marić i Mihajlo Pupin. Svoje doktorsko istraživanje iz fizike obavio sam u Pupinovoj laboratoriji Univerziteta Kolumbija u Njujorku.

Ne poznajem specifična interesovanja i domete sadašnjih naučnih i tehničkih zajednica u Srbiji u dovoljnoj meri da bih davao predloge.

Hoće li fizičari, najzad, uloviti božju česticu”? Šta mislite o velikomhadronskom sudaraču u CERN-u?

Trenutno ne znamo masu „božje čestice” i ne znamo kako da izračunamo tu masu. Osim toga, ne znamo postoji li kao prosta čestica. Veliki hadronski sudarač je prekrasna mašina, ali će možda biti preslabe energije ili će biti previše nezanimljivih sporednih događanja, pa da Higsov signal bude zatomljen. Priroda ljubomorno čuva svoje tajne.

Sećate li se knjiga koje su pomogle da se utemeljite u fizici?

Kada sam bio mlad, najvažnija mi je knjiga bila „Matematika za milione” Lanselota Hogbena. Matematiku sam sve do računskih operacija izučio iz ove knjige. Na fakultetu su najvažnije knjige bile „Kvantna mehanika” Leonarda Šrifa, „Klasična mehanika” Herberta Goldstejna, „Metodi matematičke fizike” Ričarda Koranta i Davida Hilberta i „Elementarne čestice” Enrika Fermija.

Koja je ličnost presudno uticala na to da postanete naučnik?

Izador Rabi, mentor na mojoj doktorskoj tezi, naglašavao je da je fizika eksperimentalna nauka.

Gde tragate za nadahnućem?

Prelistavam sadašnju literaturu o kosmologiji i fizici čestica. Dok to radim, pitam se imam li novu ideju u toj oblasti.

Ukoliko biste mogli da večerate s tri ličnosti, žive ili mrtve, koje biste neizostavno odabrali?

Izidor Ajzak Rabi, Enriko Fermi i Nikola Tesla.

Ako biste pred nekim morali da skinete (svoj) fizičarski šešir, ko bi to bio?

Astronomikoji su otkrili postojanje tamne energije pre petnaestak godina. To je najvećeotkriće o svemiru otkad je otkrivena tamna materija.

Čime se bavite u dokolici?

Šetam se, plivam, čitam, pravim zbirku svakojakih metala i mehaničkih sprava na sklapanje, kao što su „mekano” i „erektor“.

Stanko Stojiljković

objavljeno: 13.11.2011.

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.