Izvor: Nezavisne Novine, 08.Mar.2015, 10:36   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Žene danas mogu sve

Klara Cetkin je prije 114 godina svijetu poručila da su žene više od nježnosti, koja je nedovoljno jaka i nedorasla muškim odlukama i modusima ponašanja.

Danas 8. mart, Međunarodni dan žena, više nego ikad svjedoči o tome. Pripadnice ljepšeg pola nisu više samo lijepe, već i odvažne, samostalne, obrazovane i nadasve sposobne.

Deset mladih žena su svoje bh. adrese, iz različitih motiva i pobuda, zamijenile onim na udaljenim meridijanima, dokazavši i sebi >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << i drugima da su, kao i mnoge druge širom planete, glavni akteri svog života. Ovo su njihove priče.

San Huan, Portoriko

Prije oko mjesec dana sam stigla u San Huan, gdje radim za "Starboard" kompaniju na brodu kao prodavač u šopu i odlično mi je. Trenutno obilazim Južnu Ameriku, a u maju selim na Aljasku. Odlična stvar je što sam svakog dana u novoj luci - od San Huana, preko St. Tomasa i Granade, do Barbadosa. Živim svoj san, radim posao gdje sam u kontaktu s ljudima, putujem i još za to sam plaćena. Preporučujem svima koji su umorni od svakodnevice i situacije u našoj zemlji!

London, Engleska

Došla sam u Englesku prije devet godina. Nisam vidjela budućnost u BiH, gdje bih, ako bude sreće da nađem posao, zarađivala samo da preživim. Sa suprugom i kćerkom živim u predgrađu Londona i radim u laboratoriji jedne dobrotvorne organizacije za transplantaciju organa i koštane srži. Život ovdje je onakav kakvim ga ti napraviš. Možda je pogrešno da kažem da u BiH nemaš izbor, svi smo mi odgovorni za svoj život bilo gdje da se nalazimo, ali ovdje je ipak puno lakše. Ako imaš ambiciju, želju i upornost, ovdje je samo nebo granica. Nedostatak porodične bliskosti i topline je jedan od minusa, bar za mene. Biću realna i priznati da, osim porodice, ne postoji puno toga što mi nedostaje iz BiH. To, ipak, ne znači da nisam ponosna ko sam i odakle sam. Engleski pasoš me nikad neće napraviti Engleskinjom, potrudiću se da moja djeca znaju gdje im je korijen.

Stokholm, Švedska

U Švedsku sam došla 2010. zbog postdiplomskih studija na Uppsala univerzitetu i sada živim u Stokholmu sa suprugom i sinom. Ovu godinu sam na porodiljskom odsustvu, a inače radim u PR branši. Od samog početka sam imala organizovan život, ali su izazovi uslijedili kasnije, kroz učenje jezika, upoznavanje sa sistemom, navikama i kulturom. Švedska ima visoko razvijen socijalni sistem, zdravstvo i školovanje su besplatni, a i u slučaju da ostanete bez posla - imaćete najpotrebnije. Za razliku od nas vole da ulažu u putovanja, izlete u prirodu, obrazovanje i razne vrste treninga. Djeca napuštaju porodični dom kada napune 18 godina, a nakon toga se porodični susreti uglavnom svode na bitne datume. I susreti sa prijateljima se ugovaraju nekoliko sedmica ranije. Nema toliko spontanosti kao u BiH, a Šveđani se ne znaju veseliti uz muziku i društvo kao mi!

Hjuston, Teksas (SAD)

Sa 21 godinu sam došla u Hjuston, sa tadašnjim momkom (danas suprugom), ne znajući engleski jezik. Ovdje sam završila dva fakulteta i magistrirala arhitekturu, čime se danas bavim, te pomažem suprugu Samiru u njegovom projektu "Health Fitness Revolution". Prije 17 mjeseci sam postala mama Maxu, koji je pun energije, i to mi je najteži, ali i najdraži dio života. Slobodno vrijeme provodim sa porodicom i prijateljima, a suprug i ja volimo putovati po drevnim arheološkim destinacijama. Život u Hjustonu, jednom od poslovnih centara SAD, ima mnogo prednosti, ali nedostaje ta neka "duša" koja u BiH postoji. Ovdje jeste sve moguće, ali uz mnogo truda i upornosti. Ovdje ne postoji sredina i to me naučilo da u životu moram biti borac. U Evropu dolazim nekoliko puta godišnje, a u BiH najmanje jednom. Srećna sam u Hjustonu, ali se uvijek radujem dolasku u BiH.

Los Anđeles, Kalifornija (SAD)

Živim u Americi sedam godina. Ostavila sam dobar posao, prijatelje, kuću i sve što mi treba, jer sam željela da putujem i upoznam nove kulture, te vidim drugačiji život. Tetka mi je živjela u Kaliforniji, pa smo suprug i ja odlučili da tu pokušamo. Posao sam našla nakon dva mjeseca, a kako je ovdje dobar rad na cijeni, brzo sam napredovala. Kalifornija je prelijepa, a ono što naprosto obožavam je klima, proljeće i ljeto non-stop, a opet toliko je raznovrsno da u roku od sat vremena mogu stići na planinu, u pustinju ili do okeana. Ovdje je "bućkuriš" raznih kultura, u mojoj ulici koja ima šest kuća žive porodice iz Vijetnama, Meksika, Jamajke, s istočne obale Amerike, jedni su odavde, i mi. I svi se super slažemo! Nedostaju mi porodica, kumovi i prijatelji, ali, na sreću, tu je skajp. Volim što su plate redovne, a osiguranje plaćeno. Radim više nego u BiH, ali sam srećnija! Iskombinovali smo šta volimo iz svake kulture, pa tako slavimo naše i američke praznike, odemo na kafu po našem, uz meksički burito u američku prirodu i voila!

Abu Dabi, UAE

U Abu Dabi sam se doselila prije godinu dana, zbog posla stjuardese u poznatoj kompaniji "Etihad Airways". Ide mi odlično, uskoro očekujem i unapređenje. Do sada sam stigla da posjetim šest kontinenata, više od 40 zemalja, neka mjesta o kojima sam samo mogla da sanjam u BiH, a pri tome da zaradim više nego pristojnu platu. Ovdje je uvijek toplo, kultura je mnogo drugačija od evropske - nigdje nisam upoznala više različitih nacionalnosti nego ovdje. Najljepše od svega je sigurnost, kriminala skoro uopšte da nema zbog strogih zakona. Prije tri mjeseca sam se udala i sada živim sa mužem (koji je takođe iz BiH) u privatnom stanu, koji mi je većim dijelom kompanija finansirala (za ovo nisam čula u BiH), pa moj život svakim danom postaje sve bolji i veoma sam srećna. Sada imam svoju malu porodicu - supruga i mačku, mnogo prijatelja, ali je uvijek dio moga srca u BiH sa mojim roditeljima i prijateljima.

Moskva, Rusija

Odmah po dolasku u Moskvu imala sam čast da osjetim njenih minus 27 stepeni Celzijusovih. Od samog pogleda srce se ledi, ali jedna čašica votke je sve riješila! A onda sam upoznala sve te divne Ruse, koji su me svojom toplinom kupili za cijeli život. Pored očaravajuće arhitekture prosto ne možete a da se ne osjećate kao u bajci. Gužve su velike, ali me fascinira što i uprkos kilometarskim redovima za mnogo šta ljudi nisu nervozni. Ovdje je velika čast biti najbolji učenik jer u Rusiji nije sramota biti najbolji! Moskva pruža mnogo, a trud i rad se nagrađuju. Vaspitanje djece je divno, ulaže se u sport i kulturu. I da, ovdje je normalno da ženama javno pokažete nježnost. Metro, kroz koji dnevno prođe više miliona ljudi, je uvijek čist, islikan muralima i mozaicima. Stoga, drugovi, ako vam se ukaže prilika, dođite da vidite ovu ljepotu, a meni ostaje da i dalje učim ruski jezik, uživam u veličini ove metropole i srdačno vas iščekujem.

Voterval Boven, Južna Afrika

U jednom časopisu sam naišla na priču o Ubuntu zajednici u Južnoafričkoj Republici. To je zajednica gdje se ne koristi novac, nego svi daju od sebe šta mogu i dobijaju od ostalih, znači ne pridaje se značaj materijalnim vrijednostima, već međuljudskim odnosima. Nisam baš impulsivna osoba, ali kad mi instinkt kaže da nešto uradim, ja se ne predomišljam. Tako sam odlučila da odem tamo i kontaktirala sam tu zajednicu. Kad sam stigla, shvatila sam da je taj stil života ono što meni treba. Mi živimo sa previše stresa. I nema to veze što je to BiH, većina planete, pa i najbogatije zemlje, ljudi obolijevaju, a ne znaju ni zašto, psihički i fizički. Odvojili smo se od prirode, od mirnog načina života, gdje nema vječne žurbe i gdje ti određuješ svoj ritam. Tako nešto želim pokrenuti u BiH.

Mumbai, Indija

Prije četiri godine sam otišla u Indiju, nakon što sam kod nas izgubila posao. Zaposlila sam se u Kalkuti, kao hostesa u italijanskom restoranu. Nakon dva mjeseca jedan poznati fotograf mi je ponudio da počnem da radim kao model. I tako je krenulo... Postala sam jako uspješna u tom gradu, a dnevni list "Telegraf" me proglasio licem godine. Nakon toga su uslijedile ponude za film. Nakon tri filma snimljena u Kalkuti, odlučila sam da se preselim u Mumbai, gdje se nalazi najveća filmska industrija Bolivud, gdje sam ubrzo dobila prvu veliku ulogu u filmu Pravala Ramana "Charles and i", koji izlazi u maju. Sve što sam naučila o Indiji naučila sam u Kalkuti. Mumbai je mjesto u koje se ide samo zbog posla i tu si sam, čista borba za opstanak. Nedostaju mi porodica i prijatelja, čist vazduh i naša hrana. U Indiji sam naučila o važnosti porodice i tradicije. Cijelo to iskustvo me vratilo mojim korijenima.

Brizbejn, Australija

Kao djetetu iz mješovitog braka, ratom u BiH zalijepljena mi je bila etiketa "polutanka", a kad smo preselili u Čačak i "izbjeglica". Stoga sam sa roditeljima i bratom prije 17 godina doselila u Brizbejn. Prvi utisci: "Wow!" Započinju kursevi engleskog, koje država plaća. Istovremeno, upoznajemo starije emigrante i krećemo raditi sve moguće poslove, zanemarivši ponos! Nakon šest mjeseci upisujem Višu školu, a potom i fakultet - Međunarodni poslovni odnosi i njemački jezik. Tokom zadnje godine studiranja počinjem raditi u jednoj inženjerskoj kompaniji i konačno zarađujem svoj "svileni" dolar. Bez napora, bez znoja, bez etikete. Nakon tri mjeseca kupujem svoj prvi stan, a potom i auto. Nastavljam dalje, još jača i upornija. Recikliram nostalgiju i gnjev u snagu i stvaram život. Sada radim kao menadžer za edukaciju pri koledžu, pišem knjigu i aktivno učestvujem u izviđačkim aktivnostima sa svojom dječicom Milom, Dušanom i Milošem, koji isključivo govore maternji jezik, navijaju za Partizan i hvale se na sav glas kada Novak osvoji još koju titulu.

Nastavak na Nezavisne Novine...