Viva Zapata i Goran Bregović

Izvor: Politika, 03.Nov.2008, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Viva Zapata i Goran Bregović

Težnja za povezivanjem disciplina je najčešća tendencija koja se primetila na ovogodišnjem festivalu svih umetnosti u Melburnu

Specijalno za „Politiku”

Melburn – Koliko Bitef i dalje uspeva da u Beograd dovede vrhunska umetnička ostvarenja, na svetskoj sceni najbolje se vidi iz poređenja sa nekim od festivala koji raspolažu sličnim materijalnim sredstvima. Uzmimo za primer Melburn. „Tragedija Endogonidija” u režiji >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Romea Kastelučija je oktobra 2006. godine ispunila melburnsku festivalsku publiku divljenjem prema umetnicima koji su fenomen nasilja predstavili sa svom autentičnošću jednog neizrecivo bolnog životnog iskustva. Već sledećeg septembra, ta ista predstava (deo projekta, „Berlin 04”) već je igrana na Bitefu.

Gran pri je tada, međutim, ponela jedna druga predstava – „Tri”, u izvođenju čuvene igračke kompanije Batševa iz Izraela. Ove, 2008. godine, Batševa je u Melburnu, na Festivalu svih umetnosti (Melbourne International Arts Festival, 9-25. oktobar), odigrala i „Tri” i novo delo – „Maks”, koje još dublje ponire u tajne ličnosti mada se služi daleko svedenijim jezikom.

Ono što donosi priznanja koreografu Ohadu Naharinu i igračima koje kreativno vodi, ne oglušujući se o njihove ideje, jeste domet novog scenskog jezika. Nazvana gaga, Naharinova tehnika oštrih, uglastih pokreta praćena je samo prividnom promenom kostima uz pomoć svetla, ranije korišćenog isključivo za promenu ambijenta i atmosfere. Čak i nebrojeno puta izmaštavana promena scene rešena je na novi način, bez prikrivanja, u pokretu: dok jedna grupa napušta scenu gazeći odsečno, celim stopalom, druga je već na njoj i igra se nastavlja, bez pauze. Za razliku od „Tri” gde je muzika bila stalno prisutna, a raspon dinamike skakao od jedva čujnog do „Bič Bojsa”, „Maks” se pretežno igra u tišini. Zvuk koraka, povremeni udarac dlanom ili pesnicom o telo i tek pokoji muzički fragmenat, kratak kao nagoveštaj, jedina su pratnja igre koja kao da pripada nekom dalekom, praiskonskom vremenu, nataloženom u ljudskim genima, u podsvesti, u svemu neuhvatljivom.

Naboj u publici je rastao postepeno. U početku, tišinu je narušavalo uporno kašljanje, od nervoze pojedinaca trpelo je čitavo gledalište, da bi tek negde na polovini predstave odjednom zavladala mukla tišina. Pokret je, namah je svima postalo jasno, bio izraz duhovnosti, ljudskog stanja ili emocija, a ne putokaz radnje. Drevni koreni jednog naroda bili su koreni svakog pojedinca. Ovacije na kraju predstave dale su oduška uzvišenom osećanju zajedništva, proisteklom iz svesti o potencijalu čoveka prečesto negiranog ratovima i nasiljem.

Umetničkom direktoru festivala, Kristi Edmunds, ovo je četvrta i verovatno poslednja selekcija. Kad se pogase festivalska svetla, prestaće da važi i ugovor ove Amerikanke, zahvaljujući kojoj su Melburžani videli kompletnu zaostavštinu Mersa Kaningama i Džona Kejdža (prošle godine), kao i dosadašnje radove legendarne umetnice, pisca i fotografa Pati Smit (ove godine). Od malobrojnih australijskih umetnika uvrštenih u glavni program Festivala, najviše očekivanja je pobudila opera Lize Lim „Navigator”, novo delo čije režije se prihvatio, po mnogima najzanimljiviji i najsmeliji australijski reditelj, Bari Koski.Hvaljen i osporavan, Koski danas vreme pretežno provodi na nemačkom govornom području, gde mahom režira operska dela. Monteverdijevo „Krunisanje Pompeje” koje je postavio u bečkom Šaušpilhausu, prikazano je 2007. godine na festivalu u Edinburgu, a od 2012. Koski će preuzeti mesto umetničkog direktora berlinske Komične opere.

Opera „Navigator” je doživela delimičan uspeh, pre svega, njegovom zaslugom. Zamišljena kao spoj paganskog izobilja i savremenih tekovina, ona priziva ono animalno u čoveku, ali pokušaj da se onomatopeja poveže sa disonancom pretrpela je potpun neuspeh. Lim nedostaje zanatsko umeće, pa je njena originalna ideja više delovala kao parodija nego kao umetnički proboj. Ono što je delu nedostajalo na muzičkoj osnovi, dobilo je na scenskoj. Vezu između bogova plodnosti i seksualnosti, kao i difuzno poimanje mita u vreme postmoderne, Koski je dočarao likovnim kvalitetom scenskih rešenja i smelim glumačkim aluzijama. Prostor za igru je bio plitak, a pozadina podeljena na četiri panoa, dva u znaku realizma, dva apstraktna, magijska. Pevači su nosili maske, prelazili su iz jedne visokostilizovane i smišljeno statične poze u drugu, jedino je ostalo pitanje da li bi iko od njih prihvatio da peva tako teške partije u onako nemogućim pozama duže od tri predstave, koliko su odigrali na Festivalu.

Težnja za povezivanjem disciplina je najčešća tendencija koja se primetila na ovogodišnjem festivalu svih umetnosti u Melburnu. Filip Glas je predstavio novo delo „Knjigu o čežnji” (Book of Longing), sastavljeno od 22 kratke, pretežno vokalne kompozicije, inspirisane stihovima i muzikom Leonarda Koena. Projekcije Koenovih crteža smenjivale su se u centralnom ramu, okruženom mnogobrojnim slikama, kao u sobi nekog kolekcionara. Jezik minimalizma, čiji je Glas istaknuti predstavnik, savršeno je odgovarao duhu i temama Koenovog dela, a scenski efekti i besprekorni izvođači su uneli dinamiku koja je većinom nedostajala muzici.

Najveće iznenađenje do sada priredio je ipak meksički „Teatro de Ciertos Habitantes”. Akcioni nemi film iz 1919. godine „El automovil gris”, koji je u ono doba postao prekonoći hit, prikazan je u celini, a tri glumca pod reflektorima i virtuozni pijanista doneli su zvučnu nadgradnju, šarmom i dramatikom dostojnih jednog Čarlija Čaplina. Mada je jezik najvećim delom bio japanski, a samo mestimično španski i engleski, publika se od srca smejala, uživajući u duhovitoj sinhronizaciji jednog od prvih gangsterskih filmova i vokalne glume u duhu japanske Benši tradicije. Avanture lopova iz vremena Zapate i njegovih revolucionara nadmašio je, po snazi emocija, jedino Goran Bregović na koncertu „Svadbenih i pogrebnih priča i pesama” iz naših krajeva. Pred kraj, svi su bili na nogama i svi su igrali, i Srbi i Australijanci.

Jasna Novaković

[objavljeno: 04/11/2008]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.