Umetnost jača od mržnje

Izvor: Politika, 25.Nov.2007, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Umetnost jača od mržnje

Filmski reditelj Goran Paskaljević odlikovan je najvišim ordenom Republike Francuske koji se dodeljuje umetnicima svetskog renomea. Paskaljević je odlikovan ordenom za umetnost i književnost, u rangu oficira, "za kvalitet umetničkog stvaralaštva", navodi se u saopštenju francuskog Ministarstva kulture.
Po želji našeg reditelja, ovo priznanje biće mu uručeno 22. februara 2008. godine, na otvaranju beogradskog Festa. Goran Paskaljević, đak čuvene praške filmske škole i reditelj 14 >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << igranih filmova, trenutno priprema dva nova filma, prvu srpsko-albansku koprodukciju "Medeni mesec" i film "Izlečenje" koji će snimati u Irskoj.

Naš nagrađivani reditelj trenutno boravi u Beogradu i privodi kraju pripreme za retrospektivu koju će od 9. do 31. januara prirediti Muzej moderne umetnosti (MoMA) u Njujorku.

Šta za Vas znači orden Republike Francuske kojim ste odlikovani za doprinos kulturi?

Izuzetno sam ponosan što me je Francuska odlikovala. Za tu zemlju me veže mnogo toga. Moje obrazovanje je najviše bazirano na ruskoj i francuskoj književnosti, na francuskoj kulturi sam vaspitavan, oženjen sam Francuskinjom, dugo sam živeo u Francuskoj i sada, trenutno, više živim tamo nego u Srbiji. Najponosniji na orden kojim me je Francuska odlikovala danas bi bio moj deda Bora Pavlović, koji je prešao Albaniju i dospeo na onu čuvenu lađu francusku. Nikada ga nisam upoznao, ali su mi baka i majka govorile da dosta ličim na njega.

Zašto ste izrazili želju da Vam orden bude dodeljen na otvaranju predstojećeg Festa, a ne u Parizu kako je bilo planirano?

Ne fascinira me glamur Jelisejske palate. Pošto imam pravo izbora, odlučio sam da orden primim u Beogradu, i to baš na Festu jer, uz Jugoslovensku kinoteku, ovaj festival smatram podjednako značajnim u mom filmskom obrazovanju kao i Prašku akademiju koju sam završio. Uz Bitef i Bemus, smatram da je Fest veoma značajan kulturni događaj u Srbiji koja se teškim koracima ipak približava Evropi. Kada već nismo u Evropi, pomislio sam: "Zašto ne bih pokušao da na trenutak Evropu dovedem u Srbiju".

U čestitki koju Vam je uputio Boris Tadić, predsednik Srbije, ističe se da ste "svojim radom doprineli poboljšanju ugleda Srbije u svetu i ova nagrada je najbolji dokaz da ste radili na pravi način". Koliko je ovo obavezujuće?

Svako visoko priznanje obavezuje. Nisam završio svoju karijeru i osećam potrebu da svojim budućim radom još jednom opravdam nagrade i odlikovanja koje sam dobio. Ne samo orden, već i retrospektiva koja se priprema u Njujorku obavezuju me da novim filmovima dokažem da nisu pogrešili kada su baš mene izabrali.



Muzej moderne umetnosti (MoMA) u Njujorku u januaru će prirediti retrospektivu svih Vaših igranih filmova. Kako teku pripreme?

Nove kopije mojih filmova napravila je Jugoslovenska kinoteka uz pomoć Vlade Srbije i one ostaju kao trajno kulturno dobro. Vrlo sam im zahvalan jer znam da će sutra, kada mene ne bude bilo, ostati moji filmovi u Kinoteci, u dobrom stanju. Sa nekoliko svojih saradnika ulažem dosta energije da, za minimalna sredstva, pripremimo materijale kojima bismo se dostojno predstavili. Ova retrospektiva jeste velika šansa za izmenu slike o Srbiji. Njujork je danas najznačajniji kulturni centar sveta, a ovo je šansa koja se ne propušta. Uspesi mojih filmova u inostranstvu, sasvim izvesno, pomažu ugledu zemlje. Što se tiče državnih subvencija, one su za ceo moj filmski opus ukupno manje od sredstava koje su ove godine utrošena na neuspešni, palanački koncipiran Nacionalni filmski festival u Novom Sadu, gde se trošilo šakom i kapom, bez konačnog pravdanja računa javnosti.

Nedavno ste, na festivalu u Rimu, najavili film "Medeni mesec", prvu srpsko-albansku koprodukciju. O kakvom filmu je reč?

Pre godinu dana bio sam gost festivala u Tirani na kome su prikazani moji filmovi "Bure baruta", "San zimske noći" i "Optimisti". Publika je izuzetno reagovala na filmove, dobro su me prihvatili. Nisu me pitali o Kosovu već smo razgovarali o filmu i umetnosti. Tom prilikom sam sreo mladog pisca i producenta Genca Permetija i došli smo na ideju o prvoj srpsko-albanskoj koprodukciji. Dve nedelje posle tog razgovora poslao sam mu prvu ideju o tom filmu. Na scenariju radimo već godinu dana i završili smo prvu verziju scenarija.

Kada kažete da ćete raditi prvu srpsko-albansku koprodukciju ljudi kod nas odmah pomisle da će biti reči o Kosovu. "Medeni mesec" nema veze s Kosovom. To je savremena priča o mladim bračnim parovima iz Albanije i Srbije koji žele da odu u Evropu uvereni da su im tamo vrata široko otvorena. Međutim, kada odu, oni uviđaju da su u Evropi tretirani kao građani drugog reda. Taj film će više biti kritičan prema Evropi, nego prema Srbiji i Albaniji.

Koje utiske ste poneli iz Albanije?

Albanija i Kosovo su dve različite sredine. U Albaniji ima 25 odsto pravoslavaca, 15 odsto katolika i 50 odsto muslimana. Oni su izmešani i ne obraćaju pažnju na to ko je koje vere.

Iskonska netrpeljivost među našim narodima ne postoji. Nju su stvorili nacionalisti, sa naše i njihove strane, i ona je onemogućila da se posećujemo, upoznajemo i razmenjujemo iskustva. U vreme kada se potpiruje mržnja zbog svega što se događa na Kosovu, Genc i ja smo shvatili da je to trenutak da pokažemo da smo u stanju da jedni drugima pružimo ruku kroz kulturnu saradnju.

U vesti o novom filmu agencija Ansa je prenela da ste izjavili da ćete "ponovo biti nazvani izdajnikom". Zašto to mislite?

Ako do filma dođe, nazvaće me izdajnikom kao i u vreme kada sam jasno i glasno bio protiv Miloševićeve politike i kada sam rekao da će takva politika na Kosovu dovesti do opšteg stradanja, što se i dogodilo. Umoran sam od takozvanih patriota koji svoj patriotizam pretvaraju u ogromne sume na svojim bankovnim računima. Patriotizam je, po meni, obaveza da učinite sve da se u zemlji živi bolje, da se poboljša standard, da se stvori perspektiva za mlade generacije, a ne da ih vodite u nove sukobe.

Kako gledate na rešavanje pitanja statusa Kosova?

Ako dođe do jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, to će izazvati potrese na Balkanu. To neće doneti ništa dobro. Ako do toga dođe, moramo da se suočimo s realnošću jer se velike sile ne zovu slučajno velikim. Moramo da budemo mudri i učinimo sve da zaštitimo Srbe na Kosovu. Stalno se govori o teritoriji, a malo o ljudima koji tamo žive. Ukoliko do nemira dođe, oni će opet biti na meti. Kosovo je u očima Evrope crna rupa i svi bi želeli da se taj problem reši. U danima koji dolaze treba biti pametan, treba sačuvati hladnokrvnost i ne podleći retorici koja nas vodi u veću mržnju, pa čak i u izolaciju. Izlaz iz svega vidim u budućnosti kada ćemo svi biti deo Evrope.

Izjavili ste da bi, "u trenutku kosovske krize i mržnje srpskih i albanskih nacionalista, bilo genijalno napraviti koprodukciju jer je umetnost jača od mržnje". Da li je zaista jača?

Mržnja je izuzetno jaka, ponekad jača i od ljubavi. Dovoljno je da čitamo Šekspira, "Romea i Juliju", i da nam to bude jasno. Umetnost je tu da ukaže koliko je mržnja razarajuća i da opomene ukoliko su ljudi spremni da tu poruku umetnosti prihvate. Zato i želim da snimim srpsko-albansku koprodukciju da bismo tu poruku poslali jer mržnja ne sme da nadvlada. Ukoliko mržnja nadvlada, razaraju se sve ljudske vrednosti i dolazimo do ništavila.

Pored filma "Medeni mesec", uveliko radite i na novom igranom filmu koji ćete snimati u Irskoj?

U Irskoj radim na projektu "Izlečenje". Reč je o adaptaciji drame "Šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću" Duška Kovačevića. Po toj drami sam snimio "Poseban tretman", a "Izlečenje" neće biti rimejk tog filma već novo čitanje te odlične drame. Potpisao sam ugovor sa irskim koproducentima i očekuje me izbor glumaca. Kao što vidite, imam za sada dva projekta i videćemo koji ću prvi realizovati, zavisno od mnogih okolnosti u svetu filma i van njega.

Tvrdite da se gledanjem Vaših filmova "može pratiti istorija Srbije, ali i njene duše"?

Obično ne gledam svoje filmove ali, sada, kada sam pripremao retrospektivu, gledao sam "Čuvara plaže u zimskom periodu" i druge moje filmove i iznenadio sam se koliko oni odražavaju duh vremena u Srbiji. Verujem da će oni koji budu gledali filmove u Njujorku imati sliku o Srbiji nekada, i danas. Publika će uvideti ko smo i bolje će nas, verujem, upoznati preko mojih filmova nego preko politički obojenih medijskih izveštaja.

-----------------------------------------------------------

Stručnost ispred politike

Bili ste angažovani u predizbornoj kampanji stranke G17 plus. Da li ćete, i u kojoj meri, biti angažovani na novim izborima?

Kod G17 plus mi se dopadao slogan "Stručnost ispred politike". U toj kampanji imao sam svoju mini kampanju, a to je bila borba za očuvanje životne sredine i za zaštitu životinja. Stranka G17 plus nije dobila ministarstva preko kojih može da preuzme punu odgovornost i realizuje ono za šta sam se borio, ali ima pozitivnih pomaka. Zakon o zaštiti životinja koji nismo imali, i čiji nacrt je napravljen pre godinu dana, sada je na korak od usvajanja, a to je nešto na čemu sam aktivno radio. Pozitivno je i to što u nekim beogradskim opštinama, kao na primer u Opštini Palilula koju vodi ekipa mladih i sposobnih ljudi iz različitih političkih partija, ima mnogo entuzijazma da se konkretno pomogne rešenju problema zaštite životinja.

-----------------------------------------------------------

Bez "burazerske kinematografije"

Nedavno je došlo do promena u Filmskom centru Srbije? Dosta ste kritikovali FCS, kako ga sada vidite?

Kada je Branislav Lečić postao ministar kulture pozvao me je i dugo smo razgovarali o kinematografiji. Izneo sam mu ideju o osnivanju Filmskog centra Srbije koji bi bio formiran po ugledu na Francuski filmski centar. Francuska je zemlja koja štiti svoju kulturu, pogotovu film. Ona se usprotivila Americi i sačuvala svoj film kroz državne subvencije. Naš FCS je formiran u vreme mandata Dragana Kojadinovića i oko njega se okupila grupa ljudi koja je to shvatila kao privatnu prćiju. Protiv toga sam se bunio. Danas, s mnogo optimizma očekujem da će se sve srediti, da će se uvesti pravila koja će dati prednost kvalitetu i konačno ukinuti "burazerska kinematografija" u Srbiji.

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.