Izvor: Blic, 05.Jan.2002, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Umetnik siromašnih

Umetnik siromašnih

Posredstvom Ambasade Meksika u Beograd je stigla još jedna reprezentativna izložba koja nam otvara vrata ka upoznavanju kulture ove daleke zemlje, ali pre svega šta znači biti napredan, u opoziciji diktaturi, a pri tom razumljiv najširim masama beležeći stvarnost u kojoj se živi.Hoze Guadalupe Posada je umro 1913. godine, ubrzo po izbijanju meksičke revolucije. Iako je imao plodan život kao graver i bakropisac, radeći uglavnom za jeftinu štampu, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << nije bio priznat. Sahranjen je na grobu za siromahe. Kako je to istorija više puta potvrdila, slava je došla kasnije. Posle revolucije, kada su ga otkrili, najpre francuski imigrant, muralista Žan Šarlo, a zatim David Alfaro Sikieros, Hoze Klemense Orosko i Dijego Rivera. Kao obrazovanog crtača i grafičara zaposlio ga je jedan štampar da po vašarima i ulicama kači i piše hroniku predrevolucionarnih zbivanja u Meksiko Sitiju.

Ma koliko njegov zadatak bio da zabavi puk satiričnim prizorima, Posada je zapravo bio svestan da popularnost ne znači odreći se autentičnosti i modernosti. Zbog toga su često, piše njegov prvi biograf Šarlo, Orosko i Rivera koji su tada pohađali Umetničku školu San Karlos, navraćali kod Posade u radionicu, gde bi se divili njegovoj veštini da dok s njima razgovara na papiru začas nacrta kakvog lumpen uličara, bandita ili anarhistu, u narodu omiljeni kult 'Zadušnica', karnevalske maske i pijanke, priče o svecima, zločine, nesreće i čudesa.

'Napredno nastrojen, u opoziciji prema dugogodišnjem diktatoru Porfiriju Dijazu, čiji je pad doživeo kao i početak pobune, Posada je svojim vizuelnim komentarima savremenih događaja i posrednim aluzijama na njih kroz fantastične prizore, na svoj način uticao u pripremanju meksičke revolucije', zabeležio je 1965. godine prof. Aleksa Čelebonović povodom prvog predstavljanja Hozea Gauadalupe Posade u Kulturnom centru Beograda.

Posada je ostavio iza sebe više od petnaest hiljada grafika i to razasutih po novinama, knjigama i posebnim listovima. Njih stotinak izloženih u Muzeju savremene umetnosti ukazuju i na to zašto je Andre Breton kada je u Meksiku 1938. video Posadino delo, njegov rad ocenio kao pravi primer crnog humora i kao takvog uveo ga u svoje nadrealističke fantazije.

M. Marjanović

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.