Izvor: Politika, 25.Nov.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
U iščekivanju dramske uloge
U ŽIŽI
BORA TODOROVIĆ
Dramski umetnik Bora Todorović dobitnik je nagrade "Zlatni ćuran" za životno delo, priznanja koje se dodeljuje u okviru pozorišnog festivala "Dani komedije" u Jagodini. Nagrada će mu biti uručena na zatvaranju predstojećeg 37. festivala smeha, koji će biti održan od 20. do 27. marta 2008. godine u Jagodini.
Prošle godine kada su mu javili da je dobio nagradu "Dobričin prsten", Bora Todorović je bio u Bigovu. Krenuo je da naručuje lozu da časti, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << a oni ljudi sa mora, pričao je kasnije Todorović u Beogradu, ne znaju ni ko je Dobrica Milutinović, ni zašto je njihov drugar toliko srećan. Kaže da mu je dosadilo da igra prevarante, folirante, komedijante mangupe... i da je stvorena predrasuda da je za to dobar, pa ga je neuporedivo manje bilo u dramama. A on baš čeka veliku dramsku ulogu.
Bora Todorović rođen je u učiteljskoj porodici u Beogradu. Kao dete sanjao je da vozi tramvaj, što ga je kasnije odvelo u tehničku školu i Industriju motora Rakovica, gde je bio zaposlen. Pošto je odustao od studija mašinstva, upisao je Pozorišnu akademiju u Beogradu, diplomirao je 1956. godine u klasi profesora Joze Laurenčića. Prvi profesionalni angažman Todorović je ostvario u Beogradskom dramskom pozorištu, ali ubrzo odlazi sa sestrom Mirom Stupicom i njenim tadašnjim suprugom Bojanom Stupicom u Zagreb i četiri godine radi na sceni Hrvatskog narodnog kazališta (1957-1961).
Po povratku u Beograd, Todorović igra u Ateljeu 212 u kojem se i najduže zadržao (1961-1983) igrajući u predstavama "Arsenik i stare čipke", "Sprovod", "Krmeći kas", "Razvojni put Bore Šnajdera", "Kape dole", "Druga vrata levo", "Mrak i šuma gusta", "Pseće srce", "Radovan Treći", "Maratonci trče počasni krug", "Čudo u Šarganu".
Lep pozorišni ciklus ostvario je i u Zvezdara teatru. Biti mlad i igrati u atraktivnom pozorištu, po njemu, veliko je zadovoljstvo. Nije bio, međutim, zadovoljan kada mu traže autograme. "Kakav autogram, šta će tebi autogram kad imaš mene, celog!", znao je da prokomentariše Todorović.
Nije imao ni ambiciju da bude filmski glumac. Seća se da je došao na jedno probno snimanje: glumci defiluju, reditelj sedi na pijedestalu, naravno, sa glavoboljom. Pozovu Todorovića da izađe, a reditelj kaže: "Pa, ne taj, bre, onaj drugi!" Ipak, Bora Todorović debituje na filmu likom kolebljivog i neurotičnog partizana u "Koracima kroz maglu" (1967). Slede uloge u filmovima: "Roj", "Stići pre svitanja", "Poseban tretman", "O pokojniku sve najlepše", "Balkan ekspres", "Balkanski špijun", "Nacionalna klasa", "Tajvanska kanasta", "Maratonci trče počasni krug", "Ko to tamo peva", "Dom za vešanje", "Podzemlje", "Profesionalac"... Igrao je i u velikom broju televizijskih serija: "Sivi dom", "Diplomci"...
Sarađivao je sa velikim brojem reditelja, šest meseci živeo u Cigan-mali u Skoplju, radeći na liku Ciganina Ahmeta u filmu "Dom za vešanje", voli skijanje, navija za "Partizan"... Nikada nije očekivao, kaže, nešto veliko od onoga što radi: "Uvek sam skeptičan, uglavnom mrzovoljan. Šta ću, takav sam".
Zove me Duško Kovačević telefonom i kaže: "Uh što sam neraspoložen, u depresiji sam!"
- Pa, znaš li ti, Duško, da si me vratio sa simsa? Taman sam se spremio da skočim, čujem telefonom. Ajde, rekoh, to je sigurno poruka za ženu, da joj je zapišem. Onda se ti javiš", poznata je Todorovićeva šala. Ipak, napominje, koliko god deluje da je stalno u plusu, u suštini je depresivac. To je ona njegova druga strana. "Bilo bi neskromno da kažem da nisam zadovoljan svojim životom. Zadovoljan sam. Imam troje dece. Imao sam uspeh, bogat život. Naravno, mogao sam da budem i još bolji glumac. Stalno moraš da se dokazuješ, a karijera je dugačka. Dva-tri kiksa i gotovo. Ode dole. Treba da budeš fajter, pa da ostaneš na površini", zna da kaže Todorović.
[objavljeno: ]
.jpg)
