Izvor: Blic, 20.Nov.2008, 09:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tri svetinje
Kad je pukla ostroška afera, niko nije slutio da su tri svete relikvije otkrivene u spavaćoj sobi igumana Leontija nemjerljivo vrednije od silnog zlata nađenog u Ostrogu.
Ime igumana Leontija Mitrovića ponovo je zavitlano u orbitu javnosti 20 godina poslije njegove smrti: dok su ga jedni slavili kao velikomučenika i dobrotvora koji se žrtvovao i, sem zlata, spasio duhovno i kulturno blago mnogo veće vrijednosti od zlata, drugi su sijali sumnje da je on blago opljačkao! >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic <<
U optužnici protiv Leontija Mitrovića i ostalih, osim zlatnog novca, nigdje se ne spominje ništa od drugih dragocjenosti i blaga, prevashodno onog koje je nađeno u skrovištu ispod patosa u njegovoj spavaćoj sobi. Sem konstatacije u zapisniku o pretresu Mitrovićevog stana u konacima kod Donjeg ostroškog manastira, sročenog 18. septembra 1952, da je „u spavaćoj sobi, u podu ispod peći, nađena veća količina raznog nakita, kao i tri kutije sa pozlaćenim ikonama koje su vlasništvo Petra Karađorđevića, bivšeg kralja Jugoslavije”, zatim jedan pištolj na kolo sa šest metaka, jedan bokal, jedan durbin, „jedna garnitura srebrne pašade za šest osoba, koja je, prema riječima Mitrovića, kupljena novcem pribavljenim švercom sa zlatom”, 200.000 dinara, „dva dolara u papiru i jedna veća i jedna manja novčanica u zlatu, američkog porijekla” - o svemu tome u optužnici nema ni pomena.
SKRIVENE RELIKVIJE
Sve to je, dakle, ostalo obavijeno velom tajnosti i daleko od očiju javnosti, ali i od očiju stručnjaka koji bi utvrdili o kakvim se dragocjenostima zaista radi. Tek sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka priča je nekako doprla do Marka Kalanja, dugogodišnjeg sekretara tadašnjeg mitropolita crnogorsko-primorskog Danila Dajkovića i on je predano krenuo u potragu za svetinjama. Tek nakon dvije godine traganja, Božo Martinović, tada sekretar Republičke vjerske komisije, javio je Kalanju da su svjetinje pronađene u sefu Službe državne bezbjednosti, a nedugo iza toga u Cetinjskom manastiru su predati čestica Časnog krsta i ruku svetog Jovana Krstitelja. Tek deset godina kasnije, Marko Kalanj će, kako tvrdi, od Marka Orlandića, tada visokog saveznog funkcionera, doznati da se u Državnom muzeju na Cetinju čuva i ikona Bogorodice Filermoske, ali će proći još 10-15 godina dok se i Kalanju i drugima pružila prilika da je vide.
Otkriće da su tri najveće hrišćanske svetinje ipak pretrajale i da se nalaze u staroj crnogorskoj prestonici, pobudilo je ogromnu pažnju cjelokupnog kulturnog svijeta. Iz pepela je ispretana istorija ovog svetog trojstva u kojem, svakako, centralno mjesto ima ikona Bogorodice Filermoske, čudesni i čudesno tajanstveni lik Majke Božije za koji se čak vjeruje da je umotvorina i rukotvorina prvog sveštenog likopisca u hrišćanstvu, svetog apostola i jevanđeliste Luke i da je nastala čak polovinom prvog vijeka nove ere.
Objelodanjeno je kojim su to putevima gospodnjim, možda i cijela dva milenijuma, svetinje išle i pretrajale od Jerusalima i Carigrada, preko Rodosa i Malte do ruskog carskog dvora, gdje su, krajem XVIII vijeka, po nalogu tadašnjeg ruskog imperatora Pavla Prvog Romanova, okovane u žeženo zlato i ukrašene neprocjenjivo vrijednim draguljima. Kako su potom, nakon Oktobarske revolucije u Rusiji, dospjele na dvor kralja Aleksandra Karađorđevića, a odatle u aprilskoj kataklizmi 1941. do Ostroga, gde je za njih jedanaest i po godina znao jedino iguman Leontije i, možda, Petar Koprivica.
ČIJE SU IKONE
Sada je u prvi plan izbilo pitanje vlasništva nad njima - da li Crna Gora poslije 67 godina ima izgleda da ih zadrži kao svoje blago, kao i ko je i gdje pokrao dragulje sa ikone. Štefan Falež, bivši ambasador malteškog reda, organizacije koja je više od pet vjekova čuvala svetinje, oko vlasništva nad njima ne ostavlja nikakvu dilemu:
- Relikvije nisu bile poklonjene ruskom caru, već predate na čuvanje... On je pravo čuvanja svetinja prenio na svoju ćerku, a ona na Karađorđeviće, koji su neka vrsta nastavka ruske carske porodice. Mi sada smatramo da su relikvije predate na čuvanje pravoslavnoj crkvi i državi Crnoj Gori. Vlasništvo, što se nas tiče, nije sporno. Mi imamo veoma pozitivan stav prema činjenici da je „Madona od Filerma” predmet obožavanja i u katoličkoj i u pravoslavnoj crkvi, prvo u Rusiji i sada ovdje. Mi smo sigurni da se sa ove dvije relikvije, koje se nalaze u Cetinjskom manastiru, i sa „Madonom od Filerma”, koja se nalazi u nacionalnom muzeju, brižno i sa ljubavlju postupa.
Tako samo pitanja skrnavljenja i budućeg čuvanja i izlaganja ovih svetinja ostaju predmet daljih sporenja i velika zagonetka.
Svaka milost za vremena
Bježeći sa Malte pred Napoleonovim legijama, malteški vitezovi su tražili u Evropi utočište pod krilom moćnog zaštitnika. Našli su ga u ruskom caru Pavlu Prvom Romanovu. No, kako je sve, pa i milost carska za vremena, i ruski dvor je postao tijesan za malteške vitezove. Kada je Aleksandar Prvi sa zemljom sravnio mit o Napoleonovoj nepobjedivosti, prvo je odbio titulu velikog magistra, a potom zabranio viteški red jovanovaca i njegove članove prognao iz Rusije, tako da su oni 1817. pobjegli glavom bez obzira. U bježaniju su krenuli bez svetinja i stigli u Rim pod skut pape. Ruska pravoslavna crkva je svetinje zadržala i veoma brižljivo čuvala, a Sinod je 25. oktobar, dan kada su svetinje stupile na tlo Rusije, proglasila svetim danom.
Sutra: Ko je ukrao safir ispod grla Bogorodice (12)
Knjiga u prodaji na svim kioscima
.jpg)
