Testosteron, bez martinija

Izvor: Politika, 06.Nov.2008, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Testosteron, bez martinija

Film: „Zrno utehe”, režija: Mark Forster, uloge: Danijel Krejg, Olga Kirilenko, Džudi Denč, Džema Arterton, Đankarlo Đanini, Džefri Rajt..., trajanje: 106 min., proizvodnja: Velika Britanija–SAD, 2008.

„Zrno utehe” – dvadeset i drugi film iz dugovečnog i ne uvek po kvalitetu izjednačenog serijala o agentu 007, najkraći je ikada snimljen (106 minuta), prvi koji se nastavlja na priču prethodnih („Kazino Rojal”) i drugi u kojem Džejmsa >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Bonda tumači Danijel Krejg. Za razliku od ranijih Bond izdanja, u ovom nema humora, glavni junak je šarmantan taman kao Tajson u ringu, na erotiku se zaboravilo, a glamur se odnosi samo na snimajuće lokacije.

Ne, nećete videti Bonda kako ispija suvi martini ili zavodi sve što kao naočito žensko promiče filmskim platnom, niti ga čuti kako izgovara onu čuvenu krilaticu „Moje ime je Bond, Džejms Bond” (izostavljeno iz filma). Agent Njenog kraljevskog visočanstva kakvog ga pamtimo sve do „Kazina Rojal” definitivno više neće biti uglađeni britanski džentlmen, samoironičan i dekadentan. Agent 21. veka je neelegantan, neobuzdan, nasilan i prek. Prava mišićava i hladnokrvna mašina za ubijanje koja pije „hajneken pivo” i „kolu zero” (!) i, umesto zavodničkih sposobnosti, nudi životinjsku muževnost.

Takav je bio u „Kazinu Rojal”, takav je i u „Zrnu utehe”. Naravno, uz dodatna potcrtavanja njegovog nezgodnog karaktera i brutalnosti holivudskog reditelja Marka Forstera koji je, u ovom izdanku serijala, preuzeo rediteljsko kormilo i načinio film čija su glavna pogonska goriva testosteron i adrenalin.

U najkraćem, Forsterovo „Zrno utehe” počiva na goloj fizičkoj akciji koja osim obavezujućih jurnjava kolima, čamcima i avionima i praštanja svakolikog oružja u svim mogućim pravcima, podrazumeva i klasično „šaketanje”, pa i dvoboje noževima. Bond tutnji po lokacijama lišenim kolonijalne egzotike, razvejanim svuda naokolo, a najviše po zemljama Trećeg sveta. Lokaliteti se, uglavnom, sastoje od lučkih postrojenja i hotela na Haitiju i Boliviji, ali – verovali ili ne, Bond će se u jednom trenutku obresti i u operi (!) i prisustvovati izvođenju Pučinijeve „Toske” na festivalu u Bregencu.

Pošto je u prethodnom filmu Bond izgubio svoju ljubav Vesper Lind, on na početku „Zrna utehe” hvata njenog ubicu Mister Vajta (danski glumac Džasper Kristensen), ali kriminalni kartel ima svog čoveka u Odelu kojim rukovodi Bondova šefica M (Džudi Denč) te je ubica brzo oslobođen. Bond će potom pojuriti dvostrukog agenta sve do Haitija, nabasati na šefa ekološkog koncerna Dominika Grina (Matju Amalrik) koji, uz podršku CIA, aranžira državni udar u Boliviji ne bi li preuzeli koncesiju na nacionalnu pitku vodu. Nafta ili uranijum u priči o Bondu više nisu važni i ovaj se deo filma može smatrati žaokom na račun američke pomame za naftom na Bliskom istoku, koja je rezultirala i pokretanjem ratova.

Opsednut osvetom i gonjen unutrašnjim demonima, 007 neće usput stići da razmeni ni zagrljaj sa lepom Kamil (Olga Kirilenko), koja je takođe opsednuta prošlošću i poravnanjem računa, niti će zadržati vezu započetu sa agentkinjom Filds (Džema Arterton) koja će se, ipak, obresti u njegovom krevetu.

Ovaj i ovakav Bond, mnogo sličniji Džejsonu Bornu iz istoimenog serijala i Itanu Hantu iz „Nemoguće misije” nego samom sebi, ni za šta drugo nema vremena do da se neprestano „maklja” i jurca, sav krvav, prašnjav i mokar u testosteronskom spektaklu u kojem se praštave scene akcije smenjuju jedna za drugom, bez pauze za hvatanje daha. I tako sve do velikog finala u kojem su i Bond i gledaoci već dobrano umorni.

Nema šta, Džejms Bond je definitivno dokazao da može da bude junak i modernog doba i da njegovo bivstvovanje može da zadovolji potrebe mlađe publike. Tačnije, pripadnika takozvane milenijumske generacije koja stasava uz brutalne i krvave kompjuterske igre i još krvavije televizijske izveštaje iz, ratovima zahvaćenog, sveta. A njima je do romantike i glamura britanskog džentlmena stalo ko do lanjskog snega.

Dubravka Lakić

[objavljeno: 07/11/2008]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.