TALENTOVANE, LEPE I VREDNE Ovo su tri glumice budućnosti

Izvor: Blic, 26.Feb.2018, 18:34   (ažurirano 02.Apr.2020.)

TALENTOVANE, LEPE I VREDNE Ovo su tri glumice budućnosti

Proteklu godinu svojim glumačkim postignućima obeležile su tri mlade glumice (azbučnim redom) Jovana Gavrilović, Milica Gojković i Jovana Stojiljković osvojivši i kritiku i publiku. Velike pažnje su vredne i role koje su prethodno donosile kao što su markantne i njihove izjave o onome šta i kako rade.

Jovana Gavrilović (1989)

Postala je 2017, potpuno opravdano, i laureat nagrade Fondacije “Ružica Sokić”, koja se dodeljuje za glumačka postignuća >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << i doprinos kulturi.

Na (velikom) ekranu zablistala je ulogom u filmu “Rekvijem za gospođu J.” Bojana Vuletića gde igra ćerku glavne, naslovne junakinje (Mirjana Karanović) donoseći svojim glumačkim umećem, s jedne strane, životni impuls mladosti da pretraje (i) u beznađu a, s druge, svu ljudskost gorčine i kivnosti mladog čoveka krivog bez krivice.

Prethodno, pre par godina, pozorišna publika ju je upoznala još kao studentkinju, i to kroz vrsnu rolu Mine koju je tumačila u sjajnoj predstavi Radionice integracije “Dok nas smrt ne rastavi” Mire Furlan u režiji Mikija Manojlovića, gde je zaigrala rame uz rame sa velikim glumcima Anitom Mančić, Jasnom Đuričić i rediteljem, a za koju je nagrađena na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci (2014), Sterijinom pozorju (nagrada za mladog glumca iz Fonda “Dara Čalenić” 2015)…

Briljirala je u predstavi “Moje dete” Beogradskog dramskog pozorišta u kojoj dominira odnos majke i ćerke, a Jovana Gavrilović kao ćerka lavovski dočarava i arhetipske nivoe i pobuđuje snažnu empatiju kod publike.

Stalni je član “Ateljea 212”, glumu je diplomirala u klasi prof. Vladimira Jevtovića, o radu na ulogama veli da “iza svakog univerzalnog doživljaja duboko diše jedna autentičnost”. A o budućnosti:

- Osećam da sam na početku. Toliko toga još treba da otkrijem, naučim, iskusim i podelim. Svaki uspeh ili neuspeh ostaje zavezan za vreme koje mu je prethodilo. Najviše me motiviše borba za opstanak srca i duše. Smatram da sam rođena u zemlji koja ima manjak sredstava za sve, ne samo za film. S druge strane, to ne bih nazvala hendikepom. Još verujem u svoju generaciju. Verujem da se iz mraka rađa svetlost.

Sva je prilika da je odlikuje i duhovitost. Jer na novinarsko pitanje da li bi bila zadovoljna da - s obzirom na to da je završila srednju zubnotehničku školu - danas pravi vilicu nekome u domu zdravlja, odgovorila je:

- Ja bih bila zadovoljna, ali za pacijente nisam sigurna.

Milica Gojković (1989)

Širu popularnost stekla je ulogom prostitutke Mare u seriji “Senke nad Balkanom”, a zahvaljujući svom glumačkom umeću tom zapravo sporednom ulogom privukla je veliku pažnju, pobudila pohvale. Reč je o “kraljici noći” koja odvodi u krevet mladog inspektora i rađa dete princu Đorđu Karađorđeviću, a koju je Milica dočarala i kao ženu u kojoj tinjaju i drugi životni sokovi. O toj svojoj ulozi kazala je:

- Mara je neposredna i duhovita devojka koja je u isto vreme i otresita. Odrasla je u Jatagan-mali i mora na neki način da zaštiti sebe. Traži pomoć od inspektora Pletikosića, što pokazuje njenu nežniju stranu. Nije ona samo tamo neka prostitutka. Trudila sam se da bude nešto više od toga.

Na daskama što život znače učinila je da u najboljem smislu bude upamćena ulogom u predstavi “Pod žrvnjem” Jugoslovenskog dramskog pozorišta. U tom teatru igra i u predstavama “Hotel Slobodan promet”, “Ajnštajnovi snovi” i u predstavi čija je premijera početkom februara “Mesec dana na selu” Ivana Turgenjeva u režiji Ive Milošević.

Upravo govoreći o toj ulozi otkrila je i svoju ljubav prema knjigama i čitanju i, između ostalog kazala:

- Veliki pisci su nam ostavili i poverili divne uloge. Neke nas mimoiđu, a s nekima se sretnemo pa ih prigrlimo i zavolimo.

Glumu je završila u klasi profesora Nebojše Dugalića, a o tome otkud uopšte u svetu glume, napomenula je:

- U osnovnoj školi sa svojim odeljenjem išli smo da gledamo jednu predstavu, a ja sam se iste sekunde zaljubila u glavnog glumca. Da bih se njemu približila, otišla sam na audiciju u to pozorište i prošla. Nekako uz njega sam zavolela glumu. On je otišao, a gluma je ostala.

O bavljenju gumom veli:

- Svaki rad i sticanje iskustva za mladog glumca je veoma važno. Iskustvo koje sam stekla radom u pozorištu sigurno me je negde oblikovalo kao glumicu i još uvek to čini. Ja mnogo volim pozorište i svaka predstava vas nekako oplemeni. Nažalost, medijska pažnja koju dobijate igrajući serije ili filmove u Srbiji je u odnosu na pozorište daleko veća.

Jovana Stojiljković (1992)

Njenu glumačku karijeru na ekranu prošle godine obeležile su uloge u serijama “Senke nad Balkanom” i “Sumnjiva lica”.

Kroz lik Bojane, jedne od prvih žena patologa, u “Senkama…” dočarala je i tihu snagu koju emancipovanost i obrazovanost donosi uz sva (ne)prihvatanja, onda kao i sada. Za svoju ulogu u seriji “Sumnjiva lica” kazala je da je nastala kombinacijom više Nušićevih ženskih likova, a da je u osnovi “zaljubljena devojka koja se bori za svoju ljubav”.

Igrala je i u serijama “Samac u braku”, “Čizmaši”, a njenu dosadašnju karijeru na velikim ekranima čine i uloge u filmovima “Panama”, “Branio sam Mladu Bosnu”, “Bićemo prvaci sveta”, “Otadžbina”, “Klip”, “Grad”, kao i nagrade za najbolju žensku ulogu na Niškim filmskim susretima, “Cinema City”, leskovačkom festivalu LIFFE, na “Sarajevo Youth Film Festivalu”, na studentskom festivalu u Ilinoisu, SAD.

Stalni je član “Ateljea 212” gde igra u raznim predstavama. Neodoljiva je njena Doroti u “Čarobnjaku iz Oza” (“Boško Buha”), nenametljiva a ubedljiva njena Vesela u “Klaustrofobičnoj komediji” (Zvezdara teatar).

Posebno je interesantna njena Ofelija u predstavi “Hamlet” Jugoslovenskog dramskog pozorišta, postavci koju je režirao Aleksandar Popovski i u kojoj je Hamlet zreo muškarac u četrdesetim (maestralni Nebojša Glogovac)... Bez scene u kojoj Ofelija brije međunožje pred ocem razgovarajući s njim, ta predstava ne bi bila to što je bila. Svojim glumačkim valerima Jovana Stojiljković je na sveden a snažan način dočarala svu pošast, sunovrat i tamnu budućnost koja vreba iz poremećenog sistema vrednosti. I svu zapitanost kome to treba i zašto. Jer, sasvim je normalno da devojke briju ili depiliraju prepone, ni za jednog oca nije tajna da to, kao i većina žena, čini i njegova ćerka. Samo je svet u kojem ćerka to radi pred ocem kao da je to nešto najnormalnije u ozbiljnoj hipokriziji i na vratima pakla, ako ne i u njimu.

Glumu je diplomirala u klasi prof. Dragana Petrovića Peleta, a upitana za želje u odnosu na buduće uloge, kazala je:

- Svakako nešto što je inspirativno. One, na primer, koje bi u meni probudile strast i želju da im se potpuno posvetim.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.