Izvor: Politika, 19.Okt.2008, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sto dolara za dobrog đaka

U poslednjih dvadeset godina udvostručio se procenat američkih sedamnaestogodišnjaka koji u slobodno vreme ne čitaju ništa. – Mesečni ček učenicima koji budu pisali domaće i postizali odlične ocene

Specijalno za „Politiku”

Vašington – Čuveni izdavač „Pingvin” 2007. godine objavio je zbirku priča raznovrsnih autora („The Book of Other People”– „Knjiga drugačijih ljudi”). Urednica >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Zejdi Smit uključila je i dve strip priče koje, ruku na srce, ne nude mnogo toga književnog. Neka vas ne začudi njen izbor: u poslednje vreme, i u Evropi i u Americi, dešava se najezda strip knjiga.

Ne krijućisumnjičavost prema tom fenomenu, Bob Tompson, novinar „Vašington posta” koji je važio za doživotnog ljubitelja proze, temeljno je ispitao početke razvoja, uspeha i nagle ekspanzije ovog novog mutant-žanra. Tompsonov članak, nedavno objavljen, neuobičajeno je obiman (cele tri strane, ne računajući naslovno prostranstvo na još jednoj strani), nadopunjen upravo stripovnim sadržajem a domišljato naslovljen kao „Drawing Power” (što se može prevesti istovremeno kao „Moć crtanja” ali i „Moć privlačenja”). Novinar priča o tome kako je otišao i na simpozijum grafičkog romana u središte Menhetna, kojije finansijski podržao njujorški Centar zanezavisno izdavaštvo, naravno uz ugledne crtače, urednike, agente, bibliotekare, ljude iz marketinga. Pitajući se kako to da je nekadašnji getoizirani medij postao redak primer izdavaštva koji danas doživljava neverovatan proboj na američkom tržištu (koji neki čak porede i sa počecima rokenrola), Tompsonjezakazao i susrete sa nepokolebljivim izdavačima, ljubopitljivo ne štedeći na razgovorima i sa samim najuspešnijim autorima; potom, počeo da čita grafičke romane priznavši, u jednom trenu, kako su bili toliko dobri da su učinili da zaboravi na svoju strast prema klasičnim romanima.

Stripovi, grafički romani ili ono što se često zove „sekvencijalna umetnost” pokušavaju da spoje crtačko i književno umeće. Tompson čitaoce podseća na Arta Špigelmana koji je za strip (o holokaustu)„Maus-priča preživelog”, 1992.dobioPulicerovu nagradu za dokumentarnu prozu. Smatra se da je baš zahvaljujući ovom Špigelmanovom postignuću, strip dobio status ozbiljne umetnosti. Upravoje Špigelmanova supruga i saradnicaFransoaz Muli objasnila Tompsonu kako je nedavno pokrenula „Toon Books”, biblioteku strip priča namenjenu najmlađim čitaocima, dovijajući se kako da doskoči sve većem problemu nečitanja knjiga i misleći najviše na onu decu kojoj roditelji ne čitaju.

Ko je mogao da predvidi sledeće preokrete? Pre sedam godina u SAD i Kanadi ostvarena je prodaja grafičkih romana u iznosu od 75 miliona dolara. Prošle godine zarada je pet puta nadmašena i iznosila je 375 miliona dolara. Pre dve godine, strip knjiga Džin Luen Jenga ušla je i u finale za National Book Award (Gene Luen Yang American Born Chinese). Iste, 2006. pojavili su se i strip romani o 11. septembru – terorističkom napadu na SAD, niz grafičkih biografija (pa i nekadašnjeg američkog predsednika Ronalda Regana) a u pripremi su i stripovi o genetici, Isidori Dankan, ratu u Vijetnamu...

Tompson je pronašao i podatak da su čitaoci ovih strip knjiga prevashodno muškarci. Uporno je pokušavao i da pronađe definiciju stripa „manga”, koji obuhvata 22procenta štampanog materijala u Japanu, a odnosi se na sve i svašta (finansije, kuvanje, budizam...). Inače, pod uticajem sadašnjeg evropskog ludila za japanskim „manga” stripom, hrvatski „Večernji list” je sredinom avgusta pokrenuo ediciju „Mangamanija”... Neki znalci su filmičnu fluidnost „manga” stripa suprotstavljali likovnoj prirodi zapadnjačkih stripova, drugi su pominjali prepoznatljivost likova zbog krupnih očiju strip junaka. A najviše ih, pak, „mangu” definiše jednostavno kao „japanski strip”. „Manga” strip uveliko se prilagođava američkom tržištu – tematski (savetima o karijeri) i dužinom tj. brzinom čitanja (jedan sat ili manje).

Iako predviđa nove generacije ljubitelja ovih strip romana, baš kao one generacije koje su neodvojive od video i kompjuterskih igrica, na kraju silnog avanturističkog entuzijazma Tompson oseća nostalgiju i vraća se kući – svojoj, kako kaže, proznoj planeti, gde smo mi sami tvoritelji slika.

I tako, čitaocima preostaje zaključak kako ona kratkoća vremena, potrebna da se proguta jedan grafički roman, nije baš bila toliko neodoljivo privlačna. Već nešto sasvim drugo, ono što mnoge američke obrazovne institucije uporno pominju zagovarajući kulturu čitanja kao kulturu mišljenja.

U„Vašington postu”, u isto vreme, objavljen je i tekst („Predajemo književnost koja nije privlačna”) o tome koliko se američki nastavnici i profesori bore da izgrade naviku čitanja lepe književnosti. U poslednjih dvadeset godina udvostručio se procenat američkih sedamnaestogodišnjaka koji u slobodno vreme ne čitaju ništa. Tinejdžeri ne vide nikakvu vrednost u klasicima svetske književnosti, Šekspir i engleski romantičarski pesnici za njih su gubljenje vremena.Nastavnici se dovijaju kako da približe književne vrednosti đacima, kritički ispitujući prikladnost izbora lektire.

Osim nedostatka interesovanja za čitanje, posebno u poslednjih pet godina, nastavnici i univerzitetski profesori primećuju osetan pad sposobnosti đaka i studenata da pišu jasno i razumljivo.Aprilski državni izveštaj o testiranju znanja engleskog jezika pokazao je da samo jedna trećina učenika osmog razreda u SAD piše kako treba. Govoreći o tome, upravnik Kongresne biblioteke Džejms Bilingtonupozorava: „Sve više koristimo jezik kompjuterskih programera i kontrolora vazdušnog saobraćaja, jezik kao instruktivni metod, a ne kao mogućnost zakritičko mišljenje”. A kaovrhunac svega, pročitaćete i vest o kojoj se uveliko raspravlja u mnogim novinama ove nedelje: u Vašingtonu D.C, radi podsticanja đaka od šestog do osmog razreda da uče, u 14 državnih škola od oktobra ove godine uvodi se pravilo da se učenicima koji budu pisali domaće zadatke, postizali odlične ocene i redovno dolazili na nastavu isplaćuje mesečni ček u iznosu od sto dolara.

Svetlana Tomić

[objavljeno: 20/10/2008]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.