Izvor: Blic, 30.Sep.2005, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Repriza kao premijera

Repriza kao premijera

Svuda na svetu, pa i u našoj dvomilionskoj varoši, postoji premijerska publika. Ona je sačinjena od neravnomerno doziranih sastojaka: blazirani i ovejani cinici provincijalnog šarma uvek čine nadmoćnu većinu spram onih koje se stvar zbilja tiče. No, to je uvek tako.

Sticajem raznoraznih okolnosti predstave sa ovog Bitefa gledam sa repriznom publikom. I, odmah ću reći, vrlo sam obradovan: tu je situacija upravo obrnuta. Protokolarci ovde >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << ne zalaze, ovde su ljudi koji se još uvek strasno opredeljuju za ili protiv viđenog, bez cinizma, bez uvek-iste palanačke ironije kao odbrane pred drugim i drugačijim; mlad i manje mlad svet gleda predstave o kojima zna mnogo više nego premijerska kamarila, to se vidi, to se oseća u načinu na koji prihvataju ili odbacuju viđeno.

Zarobljen profesionalnim razlozima, život provodim na Bitefovim i drugim festivalskim premijerama. Kad bih mogao i smeo - više ih nikad ne bih pohađao. Svet koji dolazi na premijerske predstave dolazi iz jednog stalnog jezgra, unutar koga je tek atom publike koja je potpuno prijemčiva i otvorena za bilo šta što će videti, bez predrasuda i bez ostatka. Svake godine postoji varijabilni deo, uglavnom političara koji se za Bitef zanimaju samo godinu ili dve dok ih politička lutrija ne odbaci, ili izbaci na neka druga mesta. Uz njih ide njihova pratnja, sav onaj eskort praznih lica koja bi, poput aktuelnog ministra kulture, volela da imaju daljinski upravljač u teatru. I to se sve vidi. Gledalište je surovo demokratično.

Na reprizama se odvija jedan drugi festivalski život. Nevidljiv, lišen javnosti, samozatajan u svojoj čistoj zainteresovanosti, taj se život čini pravim razlogom postojanja Bitefa ili kakvog drugog festivala, u našoj dvomilionskoj varoši ili negde drugde.

Pobuna klonova

'Ostrvo' reditelja Majkla Beja

Posle Orvelove 'l948' žanr negativne utopije otišao je u različite smerove, od otkrića zastrašujućih tehnoloških blaženstava do ulaska u virtuelne svetove i manipulisanja genetskim kodom u ljudskoj vrsti. Film 'Ostrvo' (god. proizvodnje: 2005. trajanje: 136 min.) američkog reditelja Majkla Beja pripada novoj vrsti naučno-fantastičnog trilera: njegova radnja je smeštena u 2019. godinu, u nekakvu ultramodernu naseobinu, dobro zaštićenu od spoljašnjih klimatskih okolnosti, nalik na nekakav džinovski interplanretarni brod.

Stanovnici ove moderne Nedođije imaju sve dobro obezbeđeno, pod uslovom da ne dovode u sumnju zvanično tumačenje da su spaseni posle planetarne kontaminacije i da ne posumnjaju u one koji ih sa svih strana kontrolišu (nadgledajući i njihove snove i slučajno iskazane sumnje). Povremeno prisustvuju lutriji na kojoj srećnici dobijaju preseljenje na Ostrvo, gde ih čeka pravi život. Lekari koji vode ovu koloniju kriju od svojih štićenika da Ostrvo zapravo ne postoji, već da dobitnici odlaze pod hirurške noževe kako bi bogati stanovnici spoljnjeg sveta dobili vitalne organe za bezbedniji nastavak života.

Ali propast svake totalitarne vlasti i utopije zasnovane na mengeleovskim strahotnim zamislima započinje rađanjem radoznalosti i sumnje u zvaničnu dogmu.

Kandidati za odlazak na Ostrvo, mladi i lepi, Linkoln Eko (Juen Mekgregor) i Džordan Delta (Skarlet Johanson) počinju da istražuju šta biva sa dobitnicima na lutriji. Dok ovo dvoje ne uspeju da uteknu u normalan svet koji je od njih bio skriven, 'Ostrvo' deluje kao privlačan film nalik na svoje prethodnike poput 'Gatake' i 'Nikol'.

Potom se film pretvara u spektakularnu jurnjavu uz obilje vrtoglavih i ubitačnih epizoda. Kao da su se Bej i producenti uplašili da će film, ostajući u konceptualnim okvirima naučne fantastike, biti nedovoljno komercijalan ili isplativ. Linkoln je radoznao da upozna svog dvojnika, zbog kojeg je trebalo da bude žrtvovan, i potom sa Džordan uspeva da se vrati na dobro čuvanu kliniku i da izazove pobunu klonova, uz uništenje frankenštajnske tvornice.

Ovaj iznuđeni hepiend bi valjalo da povrati delić antropološkog humanizma, ali ne deluje mnogo ubedjivo i nije na visini prve polovine ove izazovne fantazije.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.