Izvor: RTS, 04.Maj.2017, 20:45 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Promocija knjige "Mrtvi"
U Galeriji RTS-a promovisana je knjiga "Mrtvi" Slobodana Novakovića. Knjiga se sastoji iz dva dela, odnosno dva ciklusa – "San" i "Java".
Prvi deo knjige, "San", čine kratke priče, u njima fikcija odnosi prevagu nad faktografijom, a sećanje se povlači u drugi plan ustupajući mesto književnom pripovedanju.
U "Snu", legende Beograda, Novakovićevi savremenici, prijatelji i poznanici pored >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << onoga što su stvarno bili, postaju i likovi iz mašte, protagonisti fantazmagoričnih, snolikih scena koje njihov život i umetničku misiju na jedan dublji način osmišljavaju i tumače.
Drugi deo knjige "Java" čine esejistički tekstovi prožeti obiljem memoarske građe u kojima Novaković nastoji da osvetli deset važnih ličnosti i njihov doprinos našoj dramskoj i proznoj književnosti, pozorištu, filmu i televiziji.
Fascinantno je umeće autora da pronađe onu pravu, esencijalnu metaforu koja nam tumači čitav opus i životni poduhvat jednog umetnika.
Knjiga "Mrtvi", deceniju posle upokojenja pisca, otkriva jednog novog Slobu Novakovića koji i dalje nastavlja svoja filmološka, satirička, likovno-kritička traganja za "otvorenom metaforom". U ovom slučaju njegova metafora je ipak nešto drugačija, kompleksnija i razuđenija i pored ostalog teži da pronikne u suštinu konkretnih ličnosti, ljudi koji su nekada hodali beogradskim ulicama, a koji su u međuvremenu postali deo predanja.
Testamentarna knjiga dramaturga, reditelja i književnika Slobodana Novakovića, iz štampe je izašla na desetogodišnjicu njegove smrti u izdanju RTS-a, kuće u kojoj je Novaković istrajao tri decenije života.
Na večeri posvećenoj bogatom stvaralaštvu Novakovića kojim je zauvek upisao svoje ime u srpsku kulturu, govorili su esejista, dramski pisac, filmski i književni kritičar Srđan Vučinić, urednik u redakciji filmskog i serijskog programa RTS-a i filmska kritičarka Sandra Perović, odgovorni urednik RTS Izdavaštva Dragan Inđić i reditelj Marko Novaković. Odlomke iz knjige čitao je glumac Miodrag Miki Krstović.
Pored neospornih pripovedačkih kvaliteta autora, knjiga "Mrtvi", koju je među korice predano sabrao i priredio Novakovićev sin, reditelj Marko Novaković, verovatno je i najbolje podsećanje na ukupan doprinos srpskom filmu, televiziji, satiri i likovnoj kritici Slobodana Novakovića. Priče Novakovića o ljudima sa beogradskog asfalta upotpunjuje predstavu o nesvakidašnjoj ličnosti autora koje ćemo se uvek rado sećati – kao metafore za sebe.
Knjiga "Mrtvi" pred čitaoce izlazi u tvrdom povezu, na ćirilici. Svaku ličnost o kojoj Novaković piše u knjizi prati crtež Slavka Krunića, slikara i ilustratora.
Slobodan Novaković (Beograd, 14. april 1939 – Beograd, 3. maj 2007) završio je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u prvoj generaciji studenata profesora Josipa Kulundžića. Svestran, energičan, duhovit, harizmatičan, intelektualno beskrajno radoznao, prve važne profesionalne korake načinio je još 1967. godine u Televiziji Beograd, u kojoj je bio pune tri decenije. Radio je kao reditelj, scenarista, dramaturg i voditelj, urednik i direktor.
U Televiziji Beograd prvo je bio angažovan kao dramaturg popularnih humorističkih TV serija: "Muzikanti", "Građani sela Luga", "Kamiondžije", "Diplomci", "Ljubav na seoski način", "Mladići i devojke", a kasnije i serije "Sivi dom".
Kao reditelj debitovao je 1971. godine režijom dokumentarnog TV filma "Derbi u Velikom selu", a godinu dana kasnije režirao je i svoj prvi igrani TV film "Vreme konja". Oba filma osvojila su nagrade na međunarodnim festivalima – za "Derbi u Velikom selu" Novaković je 1971. godine bio nagrađen za režiju na Prvom festivalu sportskog filma Bled, a za "Vreme konja" 1972. osvojio je gran-pri televizijskog festivala "Pri Ženes" u Minhenu. Usledila je režija popularne igrane TV serije "Filip na konju" (1974).
U mnoštvu nagrada i priznanja ističe se: "Zlatna Harfa" na festivalu u Dablinu za muzički TV film "Rodoslov".
Objavio je i pet video-kaseta "Slike i zvuci Slobodana Novakovića", izbor iz njegovih TV režija, u izdanju PGP-a (1997).
U vreme pojave "srpskog novog filma" Novaković počinje da piše i dragocene knjige: "Vreme otvaranja", "Film kao metafora", "Ludosti", "Kraljevi i podanici", "Kako braća Marks čitaju braću Grim", "Alisa u Vavilonu", "Među javom i parodijom", "Satanske priče"... a imao je i dugogodišnju saradnju sa časopisom "Jež" u kojem je objavljivao satire.
Novakovićevo ime i stvaralaštvo vezuje se i za beogradski FEST, čije je hronike pokrenuo na Televiziji Beograd (1971). Bio je i idejni tvorac i jedan od osnivača Festivala autorskog filma u Beogradu (1994).
Do 1986. godine, kao glavni i pomoćni sudija, sudio je fudbalske utakmice svih rangova takmičenja u SFRJ. Posebnu ljubav gajio je prema Fudbalskom klubu "Partizan", u čijoj je upravi bio dugi niz godina i za koji je napisao reči poznate klupske himne.
