Izvor: Blic, 08.Apr.2005, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pornokultura

Pornokultura

Hoću da verujem kako je veliki glumac Stevo Žigon preokrenuo rezultat televizijske telefonske ankete na temu emitovanja pornića na televiziji. Jedan se veliki, a sada prezreni, pesnik pitao: 'kako zabosti nežnu reč u debelo uho', a dramski majstor uspeo je, glumačkom sugestivnošću, da zaustavi, bar na trenutak, uobičajeni protok rđavog ukusa na televizijskom ekranu.

U kulturi kakva je naša, obeleženoj političkom, misaonom i estetskom pornografijom, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << vrteti porniće ne bi bilo nenormalno. Štaviše. Uostalom, to se već dešavalo, i to na državnoj televiziji, pre petnaestak godina. Bio je to početak ove divlje tranzicije, bilo je to vreme u kojem je ratna pornografija raskomadanih tela i odsečenih udova dominirala ekranima, praćena pornografskim rečenicama prominentnih komentatora, onih što se sada opet daju videti po televizijskim studijima i skupštinskim salama.

Pre nego što je svojom dramskom akcijom Žigon zaustavio jedan logičan anketarski rezultat, izgledalo je da, među, doduše, ne naročito velikim brojem anketiranih, vlada konsenzus o potrebi pornografije na zvaničnom ekranu. Stvar je na kraju završila na jednakom odnosu onih koji su za i onih koji su protiv. Zapomaganje porno-promotera na temu licemerstva protiv kojeg se, oni, kao, bore, uobičajena je demagogija socijalističkih pornografa, još od 'Čika' i ranog 'Starta'. Porno-kultura odavno je asimilovana u zvaničnu kulturu. No, prikazivanje snošaja na ekranu valja ostaviti specijalizovanim kanalima. Vrlo brzo će cela zemlja biti premrežena kablovskom televizijom, pa se u tim getima može odvijati kakav-god programa neko želi: ekstremni sportovi ili pornići.

Nežnu reč zabosti u debelo uho nije uopšte lako. Ali je, ponekad, moguće.

Priča s tužnim krajem

'Hitler – poslednji dani' reditelja Olivera Hiršbigela

O velikom vođi nemačkog Trećeg Rajha ispisana je čitava biblioteka raznoraznih knjiga, od psihopatoloških studija do istoriografskih i dokumentarnih svedočenja, kao što je, na drugoj strani stvoren niz filmova sa različitim pristupima, a prvi u nizu je Čaplinova ubitačna parodija u 'Velikom diktatoru' (l940). 'Hitler – poslednji dani' (nemački, god. proizvodnje 2004. trajanje: l55 min.) je mračan politički triler sa poznatim krajem, rekonstrukcija poslednjih desetak dana Hitlerovog života, atmosfere na njegovom urušenom dvoru, zapravo u bunkeru ka kojem se približavaju pobedonosne divizije Crvene armije. Film je rađen prema svedočenjima Hitlerovog omiljenog arhitekte i ministra Alberta Špera i lične sekretarice Traudl Junge (njen iskaz se povremeno i doslovno koristi), a ponajviše na izvanrednoj knjizi najpoznatijeg britanskog istoričara Hjua Trevor-Ropera 'Hitlerovi poslednji dani' (nedavno je smo dobili i u našem prevodu).

Ovde je rečo kamernoj drami, o junaku u kojem se u trenutku opšteg rušenja i dalje prelamaju bitne odlike njegove ličnosti: opsesivna vera u sopstveni mit mesije-spasioca nacije, zločinački amoralizam na svim nivoima (od sprovođenja holokausta do suludog slanja čitavih divizija u sigurnu smrt) i potpuno odsustvo osećanja za realnost (a ta osobina obezbeđuje sve prethodno pomenuto). Reditelj Hiršbigel, koji je film stvarao po dobro odmerenom scenariju Bernda Ajhingera, imao je pred sobom osetljiv zadatak da tek u završnici izvuče kamere iz Hitlerovog skloništa i pokaže visoku cenu oslobađanja Nemačke, porušene, destkovane, opustošene i moralno slomljene. Ali to smo znali od početka. Mnogo je važnija klaustrofobična atmosfera u kojoj se moćni Firer nateže sa generalima, tražeći da u bitku uključe divizije koje više ne postoje, preteći izdajnicima i odrodima nacije kad gotovo svi oko njega vrebaju da uteknu iz ove smrtonosne mišje rupe. Lako se moglo upasti u istorijski pastiš i sitnorealistički granginjol, ali ta opasnost je izbegnuta. Bruno Ganc je veličanstveno ubedljiv u ulozi propalog vođe Rajha, kao i svi ostali u ovoj igri. Ova lekcija je dosad preskakana, ali pošto je današnji svet još uvek krcat mesijanskim vođama i spasiocima nacije, gledanje ovog filma je lekovito.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.