Izvor: Politika, 24.Avg.2015, 13:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Potraga za Itakom
Dok je opsednutost skulpturom koja ima miris arheologije u postavci „Atlantida” gotovo izgubljena u holu RTS, na Ulusovoj postavci „Potraga za Itakom” je idejno i vizuelno uspešnije rešena
Likovna kritika
Dve nove beogradske izložbe vajara Ratka Vulanovića (1941) ne donose osobite kreativne novosti, više upućuju na kontinuitet, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << prisutnost i vidljivost njegovog rada. Ako podsetimo da je Vulanovićev najviši stvaralački idealskulptura koja dominira u slobodnom prostoru, otvorena ka sintezi sa ambijentom, lako je razumeti da su galerijski formati za njega tek mali predah ili faza rada između idejnog koncepta i konačne realizacije projekta u eksterijeru. O aktuelnosti u Vulanovićevom radu danas nije moguće govoriti sa sadašnje kritičarske pozicije. Naime,umetnička grupa „Deset plus”, čiji je član bio ranih sedamdesetih godina je u kritici cenjena kao nosilac najvitalnijih tendencija u srpskom vajarstvu. Ali, narednih decenija korpus ideja novih generacija umetnika bazira se na izmenjenom estetskom, materijalnom, kulturološkom i sociološkom diskursu. Postkonceptualna i postmodernistička istraživanja i projekti doneli su velike promene u domenu jezika ali i drugačiji kontekst i status umetničkog dela.
Vulanović je prisutan u likovnom životu petu deceniju i svojom energijom i ambicijom, talentom i posvećenošću, radom uprkos svemu i osvajanju prostora, strategijom prevratnika koji ne odustaje od namere, on je ostvario jedinstvene kompozicije upadljivog monumentalnog koncepta. Njegovi kameni megalopolisi i propileji dominiraju Beogradom – Adom Ciganlijom, Tašmajdanom, a realizovao ih je i u zavičajnoj Crnoj Gori – Nikšiću, Budvi. Ovi graditeljski projekti gigantskih dimenzija, naši „Stounhendži”, iz perspektive finansijskih (ne)mogućnosti savremenika gotovo liče na faraonske projekte, a mnogi ih (najčešće literate) proglašavaju i za kapitalna dela.
Formiran kao umetnik na postulatima klasične skulpture, za Vulanovića stvaralački čin predstavlja jedinstvo materijala, oblika i energije, vidljivo i u novim srodnim prostorno-vizuelnim celinama – „Atlantida” i „Potraga za Itakom”. Za grupu kamenih skulptura „Atlantida” Hol Radio-televizije u Takovskoj ulici je sasvim neprikladan prostor u kojem ovi radovi deluju kao neartikulisani piktogrami sećanja ili slučajno zaboravljeni fragmenti neke buduće izložbe.
Dok je opsednutost skulpturom koja ima miris arheologijeu postavci„Atlantida” gotovo izgubljena u pomenutom holu, na Ulusovoj postavci „Potraga za Itakom” je idejno i vizuelno uspešnije rešena. Jak energetski potencijal naglašava kompoziciona shema slagalice koju čine grupe geometrizovanih oblika, kubusnih formi i volumena; pronađenim odstojanjima zaseca u drvo sugerišući znak i trag žive forme i njene vizuelne i taktilne senzacije. Minimalnim intervencijama autor gradi ove podne skulptorske instalacije, skupine izvorne energije sačuvane u različitim oblicima i dimenzijama koje sugerišu ambijentalnu celinu. Arhetipsko u materijalu i naglašen graditeljski koncept, prepoznatljive su odrednice u Vulanovićevom stvaralaštvu. Autorove stvaralačke karakteristike su i osetljivost za kamen i drvo koji u ovoj rukopisnoj ortografiji postaju svojevrsni kultni predmeti, simboli i znakovi, darovi predaka prilagodljivi različitim prostornim situacijama.
U kontekstu bogate umetničke aktivnosti Ratka Vulanovića, među profesionalnim priznanjima posebno se izdvaja „Politikina” nagrada (1988) za monumentalni kompleks „Veliki predeo”.